Pogledati oko sebe

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula: Neboje, kor. Andrea Gotovina

  • Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula: Neboje, kor. Andrea Gotovina

    Autorica i koreografkinja Andrea Gotovina u suradnji s izvođačima, Majom Drobac i Urškom Vohar, postavila je na Malu scenu Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula plesnu predstavu Neboje koja je svoju premijeru imala 19. svibnja. Neboje ili ne boje, svejedno je. Bogatstvo ove predstave upravo je u tome što daje priliku i dovoljno prostora svakome da je iščita na svoj način.

    Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula: Neboje, kor. Andrea GotovinaNaizgled jednostavna, ali vrlo slojevita i duboka, predstava ostavlja upečatljiv dojam. Bjelinu prostora svojim istančanim i usklađenim pokretima bojaju vrsne plesačice koje zadivljuju lakoćom i finoćom izvedbe. Zanimljivo je da se glazba i tišina u ovoj plesnoj predstavi savršeno nadopunjuju i izmjenjuju. Plesačice fasciniraju svojim pokretima, tako da kada glazba stane, ples vas je već toliko obuzeo, da to ni ne primjećujete. No to ne znači da glazba koju potpisuje Marko Grbac Knapić ovdje nije bitna. Naprotiv, savršeno je usklađena s tišinom i bjelinom scene.

    A ako se, gledajući Neboje, na trenutak uplašite da će na sceni ponestati teksta, pojavljuje se audio u kojem u nekoliko kratkih rečenica Maja Drobac govori o prolaznosti, automatizmu kojim idemo kroz život, ali i potrebi da ponekad zastanemo, osluhnemo, donesemo odluku i krenemo dalje. „Grlim svoje odluke i zamatam se u odlazak svog povratka. Hodam i zastajem.“, dio je teksta koji ispunjava prostor.

    Čini se kao da je autorica bjelinom željela naglasiti mir koji svi ponekad trebamo da se osvrnemo i pogledamo oko sebe. To je, rekli bismo, jedan način na koji možemo interpretirati njezino bijelo, no nikako bezlično djelo. Nepretenciozno, nenametljivo, ali svakako dojmljivo – tim bismo ga riječima mogli ukratko opisati. Pokrete plesačica prati i video (Ivan Zidar), dovoljno jak da ostavi dojam i razbije bjelinu scene (scenografiju potpisuje Katja Taljat), a opet ne previše dug, tako da ne zasjenjuje ples.

    Svakako valja napomenuti da su Andrea Gotovina, Maja Drobac i Urška Vohar povezane plesnom edukacijom u Amsterdamu, a u tom im se kontekstu pridružuje i Matija Ferlin koji je na Nebojama radio kao savjetnik. Suradnja Puljana Andree Gotovine i Matije Ferlina tako se nastavlja nakon nagrađivanog Plavog petka.
    Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula: Neboje, kor. Andrea Gotovina
    Nakon premijere Neboje odigrane su još dvije reprize, a predstava je svakako dala obol plesnoj sceni koja se njeguje u Istarskom narodnom kazalištu. Naime, Andrea Gotovina, nakon Plavog petka postavljenog u INK-u prije tri godine, proglašena je najperspektivnijom mladom koreografkinjom, a Neboje joj je drugi autorski projekt u zadnjih pet godina.

    INK je, pak, u zadnje četiri godine produciralo više plesnih predstava. Ta kazališna kuća sa svojim vodstvom otvara vrata afirmaciji plesa i po tome je jedinstveno kazalište u Hrvatskoj. To potvrđuje i činjenica da je 2008. godine INK dobilo nagradu Udruženja plesnih umjetnika Hrvatske za promociju i podršku plesnoj umjetnosti.

    © Paola Albertini, PLESNASCENA.hr, 27. svibnja 2011.

kritike i eseji