Plesna scena.hr

Maske i zrcala

Kelkope, Zagreb: 4 Me, Myself & I, kor. Tamara Savičević

• 
  
  U nedjelju, 29. svibnja 2011. plesni ansambl Kelkope premijerno je izveo predstavu svoje umjetničke voditeljice i koreografkinje Tamare Savičević, 4 me, myself & I. Predstava izražava nijanse emocija satkane u kompleksne osobnosti deset plesačica (Tamara Savičević, Maja Krčelić, Tamara Krčelić, Marija Stanković, Jasna Perin, Nikolina Končić, Jelena Vojković, Tea Anzulović, Marijana Topić, Sonja Biglbauer). Podijeljena je u četiri priče, od kojih svaka kroz tri dimenzije pokazuje faze traženja, suočavanja, oslobađanja i prihvaćanja svoga ja.
  
  Takva individualizacija osobnog izričaja kroz tri dimenzije odvija se na sceni kroz izmjenu glazbenoscenskih brojeva: grupne plesne dionice u energičnom jazz-dance izričaju (od kojih su najzanimljivije kanonske) slijede male grupne dionice (dua, tria), obilježene povećanim fizičkim kontaktom plesačica i nabijene tegobnom i transformtivnom energijom, a potom ekspresivna sola slobodnijih pokreta, bližih modernom plesnom izričaju. Glazba vjerno prati ta stanja, postajući sve intimnija, krećući se od komercijalne urbane glazbe prema osobnijem izričaju rocka i fada. Glazba i ples funkcioniraju ravnopravno, s time da je glazba ipak preglasno editirana. Takva simbioza glazbe i plesa udvostručuje emotivni puls izvedbe, no osobnost plesačica, satkana u jednoj energiji vodilji identificiranoj s pojedinačnim izborom glazbe, time pomalo gubi na autonomiji i kompleksnosti. Kostimografija također prati transformativne procese – od slojevitih krpica plesačice se razodijevaju do jednostavnosti trikoa neutralnih boja (kostimografija: Jelena Vojković), usmjeravajući pritom pažnju gledatelja na tjelesni izražaj.
  
  I na nivou cjeline, u okviru priče manifestira se oslobođenje – plesačice ulaze uz rub scene pokazivački izvodeći blage, zavodljive pokrete kroz tijelo pod maskama, kičasto odjevene; završavaju uz rub scene jednostavno odjevene, skromno sklupčane na podu, skupljajući pritom svaka svoj komad zrcala – koji odnose do velikog okvira za zrcalo (stalno prisutnog na sceni) postavljajući ga na svoje mjesto. Zrcala i maske rekviziti su koji se upotrebljavaju tijekom predstave: zrcalo u funkciji suočavanja s vlastitim ja i konačnog prihvaćanja sebe, maska u funkciji skrivanja ja, lažnog identiteta (koje se odbacuje skidanjem maski).
  
  Na jednostavan način, izravnim simbolikama i snažnom tjelesnom i emocionalnom ekspresijom, Kelkope prenose afirmativnu poruku: „Zavirite u sebe... zavirite ispod maske, iza ogledala, ispod vela... usudite se povjerovati da je ono što vidite i osjećate dovoljno dobro i vrijedno.“ Uz to, „za to je potreba hrabrost, ponekad podrška ljudi koji nas osjećaju i prepoznaju...“ Sudeći prema ovacijama publike tijekom solo izvedbi plesačica i nakon predstave, Kelkopama takva podrška zasigurno ne nedostaje.
  
  © Mirna Rončević, PLESNASCENA.hr, 14. lipnja 2011.

Piše:

Mirna
Rončević