Devet žena na šahovskoj ploči

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula (u partnerstvu sa Zagrebačkim plesnim centrom i Kazalištem Planet Art, Zagreb): Jasna Žmak, Samìce, koreograf i redatelj: Matija Ferlin

  • Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula (u partnerstvu sa Zagrebačkim plesnim centrom i Kazalištem Planet Art, Zagreb): Samìce, koreograf i redatelj: Matija Ferlin

    Pula je okupila mlade glumačke snage i na scenu postavila novu predstavu, Samice, koja je i otvorila novu sezonu u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula. Riječ je o, u svakom pogledu, posebnom projektu, čiju režiju potpisuje Matija Ferlin, koji je i koreograf te kostimograf Samica. Izvrsna izvedba mladih glumaca, od kojih je većina stasala upravo na daskama kazališta u Puli – Jadranka Đokić, Lana Gojak, Romina Vitasović i Dijana Vidušin, uz Csillu Barath Bastaić, Ladu Bonacci, Ivanu Krizmanić, Anu Vilenicu, Silvija Vovka i Matiju Ferlina (koji mijenja Vedrana Živolića), svakako su ono što je obilježilo ovaj zanimljivi projekt.

    No, vrsni glumci nisu jedini adut predstave. Scenografija, koju je izradio Mauricio Ferlin, uvodi u jedan sasvim drugi svijet. Ondje, kao da je riječ o kakvoj šahovskoj ploči, devet se žena, poput pijuna, kreću iz polja u polje. Kostimi su živopisni, šareni, doista impresivni (uz Ferlina ih je radila i Desanka Janković), a glumcima otkrivaju samo lica. No zato oni svojim neobičnim načinom kretanja i ekspresijom lica govore mnogo više. A govore – naopako. Naime, prema tekstu Jasne Žmak, još jedne Puljanke, riječ je o „drami unatrag“. Pomalo čudi to što likove svejedno jako dobro razumijemo, a nakon prvotnog (zbunjenog) slušanja i prilagođavanja, njihov govor postaje gledateljima sasvim normalan. Može se to protumačiti i kao neka od naizgled bezizglednih životnih situacija kojima se čovjek, s vremenom, prilagodi.
    Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula (u partnerstvu sa Zagrebačkim plesnim centrom i Kazalištem Planet Art, Zagreb): Samìce, koreograf i redatelj: Matija Ferlin
    Iako je na sceni čak devet likova, pa je za njih nemoguće reći da su sami, oni su ipak odsječeni od svijeta. Iako se ne zna gdje su i zašto uopće zatočeni, vidljiva je njihova znatiželja i nagađanje što se krije u vanjskom svijetu i što ih, odnosno kakav kraj ih sve čeka. U nastojanju da dobiju odgovore na ta i slična pitanja, oni vode zanimljive, neobične i često duhovite razgovore. Devet se žena u svoj toj svojoj osami ponekad zabavlja, smije, a istovremeno strahuje. Ona je osoba koje se boje i od čijeg dolaska strepe, no, istovremeno je, čini se, s nestrpljenjem očekuju. Tu se na trenutke miješa stvarnost i fikcija, koja je ponekad svima potrebna da bi pobjegli od surove realnosti i na neki se način zaštitili.

    U Samicama je svakako naglašena vizualnost, na sceni se stvara topla atmosfera, koju savršeno upotpunjuje glazba Hildura Guđnadottira. Dramaturg je Sandro Siljan, a svjetlo su oblikovali Matija Ferlin i Dario Družeta. Samice su nesvakidašnja, maštovita predstava koju će i zagrebačka publika već 22. listopada imati prilike pogledati na Festivalu Perforacije.

    © Paola Albertini, PLESNA SCENA.hr, 11. listopada 2011.

kritike i eseji