Promjenjivi obrasci ulančavanja
Perforacije 2011.: Nafta ili matrica znanja, kor. Ana Catarina Viera i Ảngelo Madureira
-
Iz jednostavne kombinacije pokreta dlana i podlaktice jednog izvođača nastaje mala sekvenca. Čvrsto omeđena, ona u repeticiji iščekuje pomak: novi impuls, svejedno hoće li to biti naizgled greška ili trenutna ideja mogućeg sljedećeg koraka, on vodi na novu evolucijsku razinu. Pridruživanjem drugog para i onda svakog sljedećeg para ruku pokret se ulančava, sekvenca postaje složenija. Svaka sinkronost ili pomak znače neki već neki složeniji odnos unutar organizma pokreta, odnosno unutar živog, fluidnog organizma male ljudske zajednice prisutne na sceni. Svaka mala promjena (smjera, ruke, redoslijeda) djeluje u smislu razvoja strukture; novi, u pravilu neočekivani impuls kojim se razvija, prekida, mijenja, zaustavlja zaigrani sistem da bi se ponudilo, započelo nešto drugačije izazov je nove razine koja s jednim ispadom iz redoslijeda mijenja pravila i otvara novi prostor, nova pravila igre ulančavanja.
Pokret prelazi iz ruku na tijelo, s tijela na tijelo koje prihvaća (suglasno ili u pomaku slijedi, preuzima pa traži novo rješenje, preuzima teret tuđeg tijela kao oslonac, ravnoteža, podrška…) ili odbija ponuđenu konvenciju. Pronalaze se parovi, grupe, zajednica, a onda se opet rasprsnu i pronađu po nekom drugom ključu bivanja na sceni. Dakako da se iz tih promjenjivih obrazaca nalaženja i ulančavanja, međusobnog umrežavanja (i pojedinačnog odustajanja) iščitavaju obrasci ljudskog ponašanja i da situacije rastućih i raspadajućih formi neočekivano, u trenutku, mogu prizivati vrlo konkretne asocijacije.
Grupa pažljivih, ozbiljnih, skromnih (u smislu nenapadni, bez potrebe isticanja, zavođenja i privlačenja posebne pozornosti) a fizički spremnih izvođača kreće se vrlo sigurno i spremno unutar svog prostora igre. Pokret se čini pješački, fizički angažiran, konkretan, precizan – moćan u jednostavnoj čistoći i zajedništvu izvođača. A oni su: Vladimir Ježić, Tanja Kalčić, Martina Rukavina, Marko Kalc, Nives Soldičić i Jorge Correa Bethencourt.
Nafta ili matrica znanja brazilskog koreografskog para Ane Catarine Viere i Ảngela Madureire izvrsna je, nepretenciozna predstava očito nastala iz istinski angažiranog stava i otvorenog umjetničkog procesa. U njoj su, također nenametljivo i točno, prisutni još glazbenici Zoran Medved i Josip Maršić te kostimografkinja Jasna Bajlo. Nafta je došla iz Rijeke, a izvedena je 24. listopada 2011. u Zagrebačkom plesnom centru u produkciji festivala izvedbenih umjetnosti Perforacije.
© Maja Đurinović, PLESNASCENA.hr, 4. studenoga 2011.
Piše:
Đurinović