Plesna scena.hr

Smjelost stvaranja novog

Prix Jardin d'Europe (Bucharest International Contemporary Dance and Performance Festival), Bukurešt, 6. – 15. listopada 2011.

• Prix Jardin d'Europe nagrada je za plesnu produkciju namijenjena mladim europskim koreografima. Uz podršku programa Europske unije Kultura 2007-2013 kreirana je kao glavni projekt Jardin d'Europe – vodeće mreže europskih plesnih institucija s ciljem profesionalizacije plesnog društva (u kreaciji, edukaciji, menadžmentu, promociji). Na čelu je projekta danceWEB (Austrija), a u mreži su još 4Culture (Rumunjska), Bimeras Culture Foundation (Turska), Centre Chorégraphique National de Montpellier (Francuska), Cullberg Ballet (Švedska), Southbank Centre (UK), Ultima Vez (Belgija), Workshop Foundation (Mađarska) te NOMAD Dance Academy: Stanica – Servis za savremeni ples (Srbija), Tanzelarija (Bosna i Hercegovina), Brain Store Project (Bugarska), Plesni centar Tala (Hrvatska), Lokomotiva (Makedonija) i Fićo Balet (Slovenija).
  
  Svake godine neka od navedenih institucija koorganizira Festival predstavljajući radove mladih umjetnika, selektirane s europskog plesnog tržišta. Ovogodišnji Prix Jardin d'Europe održan je u sklopu Explore Dance Festivala u Bukureštu (Bucharest International Contemporary Dance and Performance Festival; od 1. do 16. listopada 2011). Uz izvedbe etabliranih europskih umjetnika, kao što su Meg Stuart, Boris Charmatz, Philipp Gehmacher, Ivo Dimchev i Sanja Mitrović, svoje radove predstavili su mladi umjetnici, istodobno se natječući za produkcijsku nagradu (Prix Jardin d'Europe) vrijednu 10 000 eura.
  
  U natjecateljskom dijelu festivalskog programa sudjelovalo je četrnaest izvedbi. O dobitniku nagrade odlučivao je žiri, formiran od mladih plesnih novinara i kritičara okupljenih u programu Critical Endeavor – također inicijativi Jardin d' Europe, s ciljem unapređivanja javnog diskurza o plesu i razmjene praksi, iskustava, etike i odgovornosti kritike. Radionice pisanja o plesu i izvedbenim umjetnostima održane su pod mentorstvom vodećih europskih kritičara (Peter T'Jonck, Tiago Bartolomeu Costa, João Carneiro). Imala sam čast sudjelovati u tom intenzivnom programu, skupa s kolegama iz Austrije, Švedske, Turske, Belgije, Mađarske i Rumunjske.
  
  Izbor dobitnika nagrade bio je doista kompleksna zadaća jer su se izvedbe i pristupi umjetnika mogli svesti isključivo na jedan zajednički nazivnik – različitost. Doduše, vjerno motu Festivala turn up, umjetnicima je zajednička bila vidljiva težnja ka smjelosti u stvaranju novih odnosa tijela i uvjeta na sceni, proširivanje granica koreografskog jezika, bliska interakcija s drugim medijima i rušenje granica koje ih razdvajaju. Izvedbe je bilo teško svrstati u određeno umjetničko područje te komparirati i vrednovati na sučeljavajućoj razini moglo se tek slijediti dosljedan autorski potencijal rukovodeći se uspostavljanjem kriterija kao pomoćnog sredstva za diskusije o njima: odnos procesa i produkta, koreografija, dramaturgija, korištenje različitim elementima, potencijal izvedbe i izvođača, što izvedba nudi, ima li što dati, koja je sposobnost izvedbe da producira nešto novo ili nešto mijenja, gdje se žanrovski smješta, emocionalna afektivnost i efektivnost izvedbe, bismo li je htjeli opet pogledali, bismo li je preporučili nekom tko prvi put ide gledati suvremeni ples, je li koncept dostigao cilj, riskira li... Diskusije o izvedbama neminovno su vodile i potrebi za promišljanjem uloge Festivala, uloge takvih festivala općenito, suvremenog plesa, etike, i umjetnosti općenito. Doista je luksuz danonoćno diskutirati o svemu tome, ali je teško bilo donijeti konačno odluku, a dodatno je to otežano činjenicom da smo iz različitih zemalja i imamo različitie pristupe izvedbama, estetici i umjetnosti. Konačno, bilo je jasno da odluka treba biti većinski izglasana.
  
  Tako je najboljom proglašena A Gesture that is Nothing but a Threat portugalskih umjetnika Sofie Dias i Vitora Roriza. Rad je angažiran u tretiranju riječi logikom kompozicije i pokreta, štoviše, u korištenju punog potencijala riječi – na razinama značenja, zvuka te odnosa s glasom, dahom, ritmom, muzikalnošću. Nagrađen je za temeljito promišljanje i istraživanje riječi, glasa i zvuka, odnosno njihovo utjelovljenje u kreativnom koreografskom radu. Time je dosegao snažan osobni identitet istovremeno otvarajući poetski prostor misli, osjećaja i intimne atmosfere između dvoje izvođača.
  
  Žiri je predložio i dvije umjetničke rezidencije koje dodjeljuje ImPulsTanz u suradnji s partnerima u Briselu (Ultima Vez): Ceciliji Lisi Eliceche (Belgija/Argentina) i public in private/Clémentu Layesu (Njemačka/Franscuska).
  
  Umjetnički rad Cecilije Lise Eliceche Cow's Theory zanimljiv je rad s političkom konotacijom. Tijelo je konceptualno poimano kao mikrokozmos društva – u neprestanom bliskom kontaktu s drugima, s kretnjom iz energije pojedinca materijalizira sve kompleksnije interakcije. Tijela triju izvođačica tretirana su kao izjednačena u produkciji, podjeli uloga i moći, dok zajedno grade jedno tijelo s cressendom u energetskom naboju. Rad je nagrađen za intenzivno tjelesno istraživanje dinamike izgradnje i društvenih odnosa. Premijerno izveden, pokazao se kao velik potencijal za daljnje istraživanje.
  
  Rad Clémenta Layesa Allege konceptualan je rad u kojem se izvođač s čašom na glavi koristi raznim predmetima kombinirajući ih, ulažući svoju vitalnu energiju, koncentraciju znanstvenika i entuzijazam djeteta, potpomognut fizičkom spretnošću i cirkusnom vještinom. Pokret upotrebljava kao sponu unutarnjeg i vanjskog prostora (logike i dosezanja predmeta) kreirajući vlastiti svijet i uvlačeći publiku u njega, no ostavlja joj pritom prostor za izgradnju vlastitog subjektivnog svijeta. Tada iznevjerava očekivanja publike otkrivajući svoju unutarnju logiku, riječima objašnjavajući prethodnu akciju i filozofiju svijeta na duhovit, filozofski, satiričan i inteligentan način. Rad je nagrađen za autentičan i znalački pristup koreografiji, promišljanju o očekivanju publike, prirodi umjetnosti i samom svijetu. Zagrebačka publika imala ga je prilike vidjeti prošle godine (5. listopada 2010), uz publici poznatiji Under Construction (prikazan ranije na 26. tjednu suvremenog plesa i 10. platformi mladih koreografa (u hrvatskim inačicama izvođen uz gostovanja Nikoline Pristaš, Larise Lipovac i Pravdana Devlahovića).
  
  Mladi plesni umjetnici mogli su u sklopu Festivala sudjelovati i u radionicama etabliranih plesnih umjetnika, programu unapređivanja vlastitih radova te (kao i šira populacija) još u razgovorima s umjetnicima i plesnim filmovima. Šesnaest dana intenzivnog rada i uživanja svjedoči o plodnoj inicijativi Jardin'd Europe (europski vrt) – gdje ima vrtlara, tamo je i vrt. 
  
  © Mirna Rončević, PLESNA SCENA.hr, 7. studenoga 2011.

Piše:

Mirna
Rončević