Plesna scena.hr

Emotivni destilat vlastite prošlosti

Teatar Rubikon, Rijeka: Fuzija B, red. Zvonimir Peranić

• 
  
  Kazalište odavno ne čine samo glumčeva interpretacija i logičan uzročno-posljedični slijed čvrste dramske strukture, ali rijetki se autori odvaže predstavu svesti na audio-vizualni doživljaj u kojem su izvođači potpuno skriveni. Upravo to učinio je redatelj Zvonimir Peranić, u suradnji s dramaturginjom Jelenom Tondini, svodeći sedam godina rada Teatra Rubikon na 50 minuta naslovljenih Fuzija B.
  
  Prije sedam godina, kada je počeo rad na projektu, Peranić nije mogao znati da će njegova ideja o predstavi bez izvođača sjesti u vrijeme u kojem nas stišće recesija. Aktualnom nedostatku sredstava za realizaciju projekata kazališni autori doskočili su, primjerice, skidajući scenografiju, kostimografiju, rasvjetu i svodeći glazbu na osnove pa se čini da se Fuzija B u taj trend uklopila ukidajući izvođače. Ipak, oni su tu, skriveni iza objekata koje animiraju. Pritom je važno istaknuti da nije riječ o profesionalnim glumcima nego o volonterima koji su u projektu sudjelovali bez ekonomskog interesa, s puno ljubavi, pa bih ih nazvala amaterima u najčišćem i najljepšem tumačenju te riječi. A to je važno istaknuti jer je upravo imaginativno-emotivno djelovanje na publiku bilo vrlo snažno. Osluškujući reakcije publike poslije izvedbe, zapazila sam da svi govore o emocijama, pozitivnim uglavnom, o nečemu što tek slute, ali ne mogu na to uprijeti prstom, o čemu tek moraju razmisliti, prespavati, posložiti...
  
  Tondini i Peranić secirali su predstave nastajale u Teatru Rubikon tijekom posljednjih sedam godina. Riječ je o nizu predstava u kojima su autori destilirali literarne svjetove Čehova, Lorce, Kafke i Krleže i od tako dobivenih elemenata sintetizirali nove kazališne svjetove. Destilacijom destiliranog Fuzija B te je svjetove svela na osnove: dijelove scenografije, kostimografije i glazbene ulomke. Oni su posloženi u asocijativni niz slika koje grade atmosferu, a od svakog u publici autori očekuju aktivan introspekcijski pristup osobnom iskustvu i pronalaženje frekvencija na kojima se uspostavlja komunikacija s viđenim. Iako postoji vjerojatnost da su se pojedinci mogli, iz prizora u prizor, samo poigravati prepoznajući iz koje je ranije predstave pojedina slika, čini se da su autori postigli što su htjeli.
  
  Otvarajući za publiku isključivo prostor balkona dvorane Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, inače manje korištenog, autori su već kod ulaska stvorili dojam ekskluzivnosti doživljaja što slijedi. Intenzitet tog dojma pojačan je otvaranjem čelične zavjese i ulaskom u prvi prizor što se doima kao da ulazimo u oživljeno slikarsko/filmsko platno. A upravo kao apstraktno slikarsko platno scenski prostor doživjeli su i oživjeli Peranić, režirajući kretanje objekata (platno, sedam portreta, stolci, trokuti, okviri slika...) i Dalibor Fugošić, oblikujući osvjetljenje uz često korištenje UV svjetla. Dodatnu dimenziju atmosferi daje sugestivna glazba Ivana Šarara i Filipa Franka, a jedan je od najdojmljivijih prizora slaganje scenskog tangrama od četiri trokuta pod fluorescentnim svjetlom.
  
  Prava je šteta što je autorska ekipa imala samo tri dana za probe, jer je povremeno provirivanje nogu i prstiju izvođača donekle kvarilo doživljaj. Osobno, voljela bih i da je tempo prizora bio bolje usklađen s glazbenim tempom, ali je Fuzija B u svakom je slučaju dobrodošlo kazališno iskustvo za sve koji su je uspjeli pogledati, jer je ponovno izvođenje neizvjesno.
  
  © Tatjana Sandalj, PLESNA SCENA.hr, 28. veljače 2012.
  
  Fuzija B
  redatelj Zvonimir Peranić
  premijera 16. veljače 2012. (u HKD-u na Sušaku, Rijeka)
  dramaturginja Jelena Tondini, oblikovanje svjetla Dalibor Fugošić, glazba Ivan Šarar i Filip Frank, suradnice na predstavi Ksenija Nakić-Alfirević, Kristina Nefat i Ivana Peranić, scenski manageri Hrvoje Mijočević, Vid Matić
  ekipa predstave: Dora Filipović, Sanja Gergorić, Ana Javor, Tamara Jeremić, Jovo Jovović, Edo Kalebić, Adriana Krastić, Matija Leskovar, Sandra Marjančević, Ivana Peša, Ernest Sokolaj, Ivona Štefanac, Antonija Topalov

Piše:

Tatjana
Sandalj