Plesna scena.hr

Dopadljivost šarmantna ansambla

Zagrebački plesni ansambl: Ispod sklopljenih očiju, kor. Laura Aris Alvarez

• 
  
  Premijerno izveden 29. studenoga 2011. u dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, Ispod sklopljenih očiju recentna je međunarodna suradnja Zagrebačkog plesnog ansambla. Koreografkinja predstave Laura Aris Alvarez svoju je plesačku karijeru započela u katalonskoj Lanònima Imperial, grupi koja je krajem devedesetih gostovanjima u Hrvatskoj i velikim koprodukcijskim projektom izvršila vidljiv utjecaj na ovaj ansambl, a njime i na zagrebačku plesnu scenu. Većinu svoje izvođačke karijere, kao i umjetničko sazrijevanje, ostvarila je u potom u prestižnoj Ultima Vez belgijskog koreografa Wima Wandekeybusa. Nakon odlaska iz te grupe uglavnom podučava i razvija svoje autorske radove.
  
  Ispod sklopljenih očiju predstava je jednostavne i otvorene autorske propozicije u kojoj su plesači imali široku platformu za vlastiti ulog. Izostanak čvrstog autorskog potpisa nadomješten je pažnjom kojom je autorica pristupala svakoj plesačici/plesaču i time omogućila njezin/njegov vlastiti proces unutar onog zajedničkog. Negdje je jasno da je Aris Alvarez pristupila ZPA-u kao kolegama i ponudila im zajednički proces otvorena kraja. Predstava teče vrlo jednostavnom idejom: od unifikacije i zajedništva do raspada u individualno; od čvrste grupe uređenog zajedničkog protokola preko identifikacije individualnih potreba do prelaska na drugu stranu, odnosno kaosa koji se događa individualnim uranjanjem na razinu osobnog, iracionalnog, žuđenog.
  
  Prva scena ujedno je koreografski najsnažnija – akcija započinje tako da plesači sjede nasuprot te ulaze u energična pretrčavanja i susrete u skoku. Jednostavnim, a snažnim kretanjem stvaraju zajednicu u kojoj se dinamika kreće oko agresivnog uguravanja u cjelinu, izlaženja i razilaženja, i akcija ostvarenih riskantnim podrškama i prostornim preigravanjima. Rekonfiguracijama grupe u neprestanoj napetosti koje su podcrtane ritmičnom prijetećom glazbom, ansambl djeluje kao ekipa snažnih, pomalo ljutih mladih ljudi izgubljenih u igri pažnje i grubosti.
  
  Raspad te igre dovodi do okidača predstave, a to je scena u kojoj plesači zatvorenih očiju izgovaraju okrajke teksta, osobne asocijacije i kratke bljeskove podsvijesti. Kroz njihov unutarnji svijet dalje nas vodi duet Martine Nevistić i Ognjena Vučinića, ples jednostavne igre u kojoj dominira povjerenje, glatkoća kože i sigurnost međusobnog dodira. Zanimljiv je solo Elvisa Hodžića, suspregnutog i pojednostavljenog pokreta, smješten na samom prednjem rubu scene, koji radi s temom neprekidnog kruženja ruku. Eksces u predstavu (pobunu ili rupturu) unosi Petra Chelfi zahtijevajući vrijeme i okolnosti da se posveti samoj sebi i prestane biti na usluzi drugima. Nakon demonstrativnog javnog depiliranja nogu izvodi atraktivan solo sačinjen od spiralnog kretanja, padanja i ustajanja, koji je iniciran gestom zatvaranja i trljanja očiju rukama. Njezin ples praćen je hrabrenjem i navijanjem kolega na sceni.
  
  Daljnje solo iskaze nižu Zrinka Lukčec samoironično pjevajući dječju pjesmicu, a potom Ognjen Vučinić u ispovjednoj epizodi, u kojoj na jednostavan i duhovit način uspijeva dotaknuti kompleksne teme žudnje, razočaranja i samoće. Prilično iznenađujuću promjenu koda, i u scenskom i u zvučnom okolišu, unosi scena projekcije vatrometa, koju razvija Aleksandra Mišić u materijalu sačinjenom od repeticija vrištanja i otpuštanja tenzije u energični pokret. Tu je još inuendo Sare Barbieri i Hodžića u kojemu on pali šibice trzajem po njezinu tijelu, što se dalje razvija u suptilno erotičan duet koji se u loopu vrti do kraja predstave. Završetak dovodi do daljnjeg zaoštravanja scene i samih plesača, s Martinom Nevistić, koja govori tekst o iracionalnoj naravi realnosti plešući po rasutoj pilovini, dok se scena rasipa raznašanjem stolica, izlaskom iz prostora igre, sakrivanjem ispod plesnog poda.
  
  Najkompleksniji i najintrigantniji materijal ponudio je Vučinić u svojem storytellingu u retro maniri američkog detektivskog romana. Promišljen je i pristup Martine Nevistić, koja spretno i diskretno su-postavlja tekst i tjelesnost. Cijela pobuna Petre Chelfi potencijalno je zanimljiva, no ostaje neostvarena jer je njezin ples, makar i osoban, ponovno vođen izvana tako da ne uspijeva emancipirati, nego samo dublje dijagnosticira problem. Aleksandra Mišić, koja energijom i neposrednošću predvodi ekipu, nudi zanimljiv, siguran, mada neproničan materijal, čije bi razrješenje u samom pokretu bilo zanimljivo vidjeti u plesački provokativnijem i osobnijem idiomu, odnosno, da je umjetnički vođen do razine stvarnog rizika, do krajnje granice fizikaliteta plesačice. Zrinka Lukčec predstavom se kreće prilično suzdržano, kao i Elvis Hodžić, koji se smješta u sigurnu ulogu tek pritajene snage i potencijalne eksplozije. Sara Barbieri pak kao zavodljiva „dama u crvenom užarene kože“ prolazi predstavom bez kritičkog ili ironičnog repozicioniranja prema takvom identitetu, što je u kontekstu predstave zapravo autorski propust, unatoč plesačkoj sigurnosti izvođačice.
  
  Vidljiv autorski pečat ili prijenos s autorice na plesače u energiji je i otvorenoj, neposrednoj, putenoj tjelesnosti, a tu kvalitetu svaki izvođač/izvođačica preuzima individualno. Druga razina te kvalitete, koja ovoj predstavi daje dominantu atmosferu, izazovan je, zavodljiv i intenzivan fokus kojim izvođači igraju na publiku i za publiku. I ponovno, taj je fokus kod Vučinića razvijen i preuzet kao alat komunikacije s publikom, kod Aleksandre Mišak tematiziran okretanjem leđa, kod Lukčecove otupljen i negiran poigravanjem s infantilizacijom, a naglašeno zavodljiv i neupitan kod Sare Barbieri.
  
  U cjelini Ispod sklopljenih očiju dopadljiva je predstava, nošena stabilnim, šarmantnim i sigurnim ansamblom, predstava u kojoj se vidi kooperacija autorice i izvođača. Isto tako to je predstava koju i publika i izvođači mogu voljeti, što je vrijednost sama za sebe. Ali, Zagrebački plesni ansambl s ovom ekipom može ponuditi i više, i riskantnije, i virtuoznije, i odlučnije.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 28. travnja 2012.
  
  Ispod sklopljenih očiju
  Zagrebački plesni ansambl u suradnji sa ZeKaeM-om i MSU-om
  premijera 29. studenoga 2011.
  koncept i koreografija Laura Aris Alvarez
  sukreatori i izvođači: Sara Barbieri, Petra Chelfi, Elvis Hodžić, Zrinka Lukčec, Aleksandra Mišić, Martina Nevistić, Ognjen Vučinić
  glazba Samir Kadribašić, asistent koreografkinje Jorge Jáuregui Allue, kostimi Emina Kušan, dizajn svjetla Saša Fistrić, fotografija Maja Kljaić, grafički dizajn Studio Cuculić

Piše:

Iva Nerina
Sibila