Studijev futuristički koncert
Studio za suvremeni ples, Zagreb: Large, kor. Sanja Tropp Frühwald
-
Studio za suvremeni ples prešao je u glazbene vode priredivši pravi koncert u svojoj novoj predstavi Large, čiji koncept, koreografiju i režiju potpisuje Sanja Tropp Frühwald. U apokaliptičnoj atmosferi ekipa predstave gotovo je posve odustala od plesa i kao viziju svoje budućnosti nudi prelazak u drugi medij, onaj zabavno-glazbeni, kakav ipak obećava sigurniji opstanak, pa makar bio i amaterski. U Studiju za suvremeni ples time nas iznova podsjećaju, kao i u mnogim svojim radovima posljednjih godina, kako ni nakon pedeset godina profesionalnog djelovanja, najstariji ansambl suvremenog plesa u Hrvatskoj, unatoč priznanjima i kontinuiranom radu, i dalje djeluje na margini hrvatskog kulturnog života, dijeleći time sudbinu gotovo čitave plesne scene. Pa zašto onda ne pokrenuti bend, i svirati gaže, pitaju se u Studiju.
U prigodnom podrumskom prostoru dvorane Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, čija scena je za ovu priliku pretvorena u mračnu distopijsku rupu s hrpama industrijskog otpada, izvođači izviru poput prirodnih nastavaka, stopljeni s ostacima iz nekog prošlog vremena. Futuristički odjeveni, u sive krpe spojene velikim patent zatvaračima, prizivajući scene Pobješnjelog Maxa (Mad Max), odlično se snalaze muzicirajući s plastičnim cijevima, metalnim šipkama, kutijama, plastičnim vrećicama, čekićima, ostacima natpisa, ploča i instrumenata koje su kreativno osposobili spajajući ih s odbačenim predmetima. Iznad njih, veliki elektronički sat neprestano podsjeća na protok vremena čiji se realni brojčani prikaz postepeno preobražava u neke neodređene oznake.
Studijev cjelovečernji koncert sastoji se od repertoara na razmeđi industrijskog berlinskog sastava Einstürzende Neubauten, s kojima dijele glazbeni stil i vrstu home-made instrumenata, preko Nirvane, Grace Jones do niza autorskih uradaka, sve u iznenađujuće vješto uvježbanoj i prilično urnebesnoj izvedbi, uz ovacije publike, barem one premijerne. Svaki tehnički nedostatak vokalno-instrumentalne izvedbe, koji na ovome mjestu i nije slabost, nadomješta činjenica da se ovaj bend ipak dobro kreće. Izvedbom dominira tehnički precizan i glumački nadmoćan Bruno Isaković, plesač čiji je potencijal inače premalo iskorišten. U koncept se savršeno uklopila hladna i distancirana Ana Vnučec, kao i Bosiljka Vujović-Mažuran, koja inače odudara od ostatka ansambla, ali je u ovoj predstavi upravo suprotno. Tu je još energična Martina Tomić, i njoj oprečno smirena, ali previše odsutna Dina Ekštajn. Najmanje se snašao Branko Banković, koji nije uspio pronaći svoju ulogu u cijeloj toj priči.
Sanja Tropp Frühwald, čiji je opus i stil prilično eklektičan, već se dokazala kao najuspješnija u ansambl predstavama, s dobrim osjećajem za kreiranje atmosfera, posebice onih filmskih. Čak i onda kada bismo očekivali da preslikavanje koncertne situacije s blokovima pjesama i tipičnim upadicama za animiranje publike ne može dugo ostati neiscrpljen, ona uspijeva ansambl držati na dovoljnoj razini energije do samoga kraja predstave tako da niti bis nije suvišan.
Large je dopadljiva predstava koja bi u kazalište, da ima prilike, možda i mogla privući brojniju publiku. Sat vremena čiste i dobro režirane zabave, kako za izvođače, tako i za gledatelje, koja osim plesačkih mogućnosti, sada imaju priliku vidjeti i druge talente članova Studija. S druge strane, osim samo dobre porcije smijeha, Large je i gorka autoironična vizija budućnosti, koja bi se lako, uz postojeću kulturnu politiku, mogla cijeloj plesnoj sceni vrlo brzo i ostvariti.
© Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 24. svibnja 2012.
Studio za suvremeni ples
Large
koncept, koreografija i režija Sanja Tropp Frühwald
premijera 15. svibnja 2012. (Dvorana Gorgona, Muzej suvremene umjetnosti)
kreacija, izvedba: Branko Banković, Dina Ekštajn, Bruno Isaković, Martina Tomić, Ana Vnučec, Bosiljka Vujović- Mažuran
theory streching Igor Dobričić, svježe oko Mario Kovač, glazba, izrada instrumenata Damir Šimunović, asistent za glazbu Till Frühwald, tehničar za zvuk Branko Puceković – Puc, kostimi, styling Zdravka Ivandija, asistentica kostimografkinje Ana Paulić, scena Matija Šantić, video programiranje Bruno Isaković, dizajn rasvjete Sanja Tropp Frühwald, majstor rasvjete Milan Kovačević, tehničar za svjetlo Rene Švraka, fotografija, kamera Danko Stjepanović
produkcija: Studio za suvremeni ples & VRUM
producent: Branko Banković
partner projekta: Muzej suvremene umjetnosti
projekt su podržali: Gradski ured za obrazovanje kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture RH
Piše:
Mihelčić