Tijelo kao instrument

26. Eurokaz, festival novog kazališta, Zagreb, 28. lipnja – 2. srpnja 2012.: Zaokret (La Curva), autor Israel Galvána; Micro, autor Pierre Rigal (Cie. Dernière Minute)

  • Zaokret (La Curva)

    Jedna je od najavljenih smjernica ovogodišnjeg Eurokaza susret glazbe i kazališta, a u nju se uklapaju izvedbe predstava Zaokret (La Curva) španjolske zvijezde flamenka Israela Galvána te Micro Pierrea Rigala (Cie. Dernière Minute). Zajedničke točke tih predstava su dakle glazba i ritam koji autore nadahnjuju i služe im kao motiv za izgradnju koreografije (bolje reći orkestracije), kao i činjenica da oba autora na suradnju pozivaju glazbenike. Galvánu se tako na sceni pridružuju klasična pjevačica flamenka Inés Bácan i jazz-pijanistica Sylvie Courvoisier, dok Pierre Rigal scenu prepušta francuskom bendu Moon Pallas.

    Predstava Zaokret kojom je otvoren Festival na sceni Hrvatskog narodnog kazališta, svodi se na naglašavanje virtuoznosti flamenka u susretu sa suvremenim plesnim tehnikama. Fascinacija plesačevim duendeom i nesumljivo impresivnim ovladavanjem tijelom uz neizostavan topot stopala, ne uspijeva probiti neke sigurne okvire.
    Zaokret (La Curva)
    Zanimljiviji trenuci predstave događaju se u susretu plesača i njegovih scenskih pomoćnika. Njegov pratilac Bobote, stalni je provokator iz prikrajka koji tradicionalno rukama nameće ritam, i povicima motivira plesača. Tada podloga njegovim udarajućim stopalima postaju i stol i stolci, i sve na što naiđe, sve dok cijeli prostor ne zavibrira rušeći scenografiju, ili posve suprotno, biva prigušen različitim podlogama.Slično se događa i s pojačanjem koje dolazi u vidu jednako vješte pijanistice. Njezin nastup kreira posve nov doživljaj klavira kao instrumenta čije tipke, žice, drvena površina i ogroman poklopac postaju perkusije. Kao kontrapunkt njima je Inés Bácan čiji prodoran flamenko glas ima funkciju intermezza. Zaokret je uspješan kao atraktivna posveta flamenku, međutim podbacuje organski u vlastitom ritmu i dinamici te vlastitom zaokretu do kojeg ne uspijeva doći.
    Micro
    Dok u Zaokretu slušamo zvučne pejzaže kakvi ilustriraju jedan plesni stil, u predstavi Micro glazba je ta koja je utjelovljena i pretočena u kazališni medij. Micro nudi koncert i kazališnu predstavu dva-u-jedan, podsjećajući time na posljednji naslov Studija za suvremeni ples, Large, u koreografiji SanjeTroppFrühwald – slučajnost, inspiracija ili trend? Izvođači istovremeno odlično pjevaju, sviraju, glume i vladaju tijelom, postižući uvrnute i duhovite spojeve između to troje, vizualizirajući zvuk svojim kretanjem i međusobnim odnosima, kreirajući neki suludi mikrosvijet u kojem vladaju živi instrumenti. Izvođači su najprije skriveni iza njih, da bi doslovno iz njih izašli, dajući im karakter.

    Instrumenti, pojačala, zvučnici i kablovi preplavljuju pozornicu, postaju nastavci tijela, koje je i samo u službi zvuka, a svaki instrument ima svoju priču. Multitasking je doveden do maksimuma. Kostim je u skladu s rockerskim zvukom – seksi, šljokičav i kožnat. Posebno se ističe izvođačica Melanie Chartreux u scenama robotičkog oponašanja elektronskih ritmova ili pjevačke dive-lutke na pijedestalu. Na kraju predstave sve se raspada, a izvođači teturaju scenom obuzeti ritmom koji ih teško napušta.
    Micro
    Nižući glazbene brojeve i scene, pri čemu mu se može zamjeriti neselektivnost i pretjerano odugovlačenje, autor istovremeno naglašava proces nastanka glazbe, njezinu fizikalnost, ali i sliku o pojedinim glazbenim žanrovima. Micro je time uspješniji od Zaokreta jer uspjeva postupnim razvojem dublje uvući gledatelja u svijet glazbe pa i glazbene industrije koja je za izvođače fizički vrlo iscrpljujuća. Ako se pak odmaknemo od glazbe, predstava se može promatrati i kao kritika tijela kao instrumenta koje je izmanipulirano, izvještačeno i ovisno.

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 25. srpnja 2012.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji