Modaliteti suživota

The Necessary Stage, Singapur, i Trafik, Rijeka: Crossings, red. Alvin Tan

  • The Necessary Stage, Singapur, i Trafik, Rijeka: Crossings,, red. Alvin Tan

    Približavajući se petnaestoj godini rada, Trafik je ostvario svoj produkcijski dosad najzahtjevniji projekt – Crossings. Nakon dvogodišnjeg procesa i brojnih razmjenama sa singapurskom kazališnom skupinom The Necesssary Stage, Crossings, multidisciplinarna predstava koja otvara kolektivne traume dvaju lučkih gradova, doživio je i svoju hrvatsku premijeru 19. rujna u HNK-u Ivana pl. Zajca. Rijeka i Singapur geografski i kulturološki razdvojeni s pola zemljine kugle, danas povezani jednim klikom računalnog miša, u Crossingsu pronalaze modalitete suživota. Trafikova kolektivna metoda rada i specifična estetika privukla je autore The Nescessary Stagea tijekom gostovanja Destinacije Trafik Divljač na Singapore Fringe Festivalu 2010. Razvijajući dalje tu metodu Cro i Sing ekipe dio materijala radile su odvojeno, a montažu i prožimanje zajednički prije singapurske premijere 16. kolovoza u Teatru Esplanade.
    The Necessary Stage, Singapur, i Trafik, Rijeka: Crossings,, red. Alvin Tan
    Prepoznavanje dvaju udaljenih luka, su-autori Crossingsa nalaze u njihovim sporednim ulicama i reality naličju koje, neočekivano, obje ekipe na scenu donose u problematici žene. Mama Fjume tako je anonimna riječka underground prostitutka koja svoj opskurni peep show izvodi na himne svih šest država kojima je Rijeka pripadala, a Sing ekipa u fokus stavlja sveprisutno institucionalizirano nasilje nad ženama kroz varijacije suvremenih i mitoloških motiva otmice i silovanja, uglavnom kroz motive Ramayane. (Koincidentno, dok ovo pišem slušam obraćanje predsjednika Ive Josipovića ženama povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama: „Nikad nemojte trpjeti ni jedan oblik nasilja!“). Na isti način na koji Mama Fjume prezirno proguta zastavice država koje su posjedovale Rijeku, tako oteta, prognana i ponižena Sita, u sceni u kojoj se oslovljava najkontroverzniji dio Ramayane, rezignirano proklinje zemlju i sve njezine stanovnike za sedam generacija unaprijed.

    Sljedeći motiv koji se provlači predstavom ideja je promašene inkarnacije, odnosno rađanja u krivom tijelu. Čudesnim irskim mitom o tuljanici koja živi pokraj mora zatočena u ljudskoj koži, ili pričom izvođačice koja se pita je li ona zapravo „vlastiti pobačeni nikad rođeni brat“ postavlja se pitanje identiteta kroz pripadanje određenoj naciji /tijelu/suprugu/tradiciji.
    The Necessary Stage, Singapur, i Trafik, Rijeka: Crossings,, red. Alvin Tan
    Dok Edvin Liverić nizom satiričnih točaka u izmišljenom Kabareu Fjume niže svojevrsnu riječku anti-povijest, Žak Valenta odlučio se za diskurs upoznavanja, dijaloga i pomirbe. Svog Jeana Geneta, D'Annunzia i Mamu Fuime Liverić donosi hiper-teatralnom burlesknom fizikalnošću, u spoju s finom retro estetikom filmova Ane Jurčić. Detaljno razrađeni u pokretu, kostimu i tekstu, precizno izvedeni, ti likovi na mapu Crossingsa neprekidno vraćaju Rijeku i njezin kompleksni identitet. Žak Valetna pak kreće iz realne situacije početka suradnje s Sing ekipom i komunikacije putem chatova. Tu situaciju pretvara u izvedbu printanjem u stvarnoj veličini fotografije glumice Sharde, kako bi s njom započeo probe. Njegova jednostavna iskrenost kojom prepričava anegdote s putovanja iz Zagreba u Rijeku s fotografijom prelijepe Sharde pod rukom, završava stvarnim susretom i finom koreografijom prepoznavanja i razumijevanja. Ta linija predstave, smještena u njezinu posljednjem dijelu, rješava mnoge otvorene krajeve Crossingsa.

    Sa Sing strane izvođački predstavu nose Sharda Harrison i Najib Soiman oboje strasni i tjelesno vrlo sposobni glumci. Manji prisutni, ali ne manje zanimljivi su Chuang Xiu'er i Josip Maršić. Ona, androgene pojave izvođački stišana gotovo na dokumentarizma, uznemiruje tradicionalne odnose koje nose Harrisonova i Soiman. Josip Maršić pak, na sceni prvenstveno kao autor i izvođač glazbe, povremenim smirenim ulascima u predstavu nudi zanimljiv potencijal anti-izvedbe, kao suprotnost mnoštvu izričaja i emocija koji konfiguriraju ovu izvedbu.
    The Necessary Stage, Singapur, i Trafik, Rijeka: Crossings,, red. Alvin Tan
    Glavni problem Crosingssa pitanje je koherencije. Dramaturški, predstava se logično kreće od specifičnosti Rijeke i Singapura prema materijalima sve veće blizine i prepoznavanja, što kulminira u univerzalnom motivu molitve u moćnoj izvedbi Najiba Soimana. U strukturi, pak, predstava je opterećena brojnim kratkim sekvencama različitih estetika i izričaja, scenama koje svaka unutar sebe ima vlastitu unutarnju dramaturgiju i narativ. Uz to, ustrajavanje na multimediji, odnosno na brojnim video-filmovima, u predstavu unosi razne vizualne elemente, koji u stvari ne utječu na scensku akciju, nego je prenose u drugi medij. Predstava tako najveći intenzitet dosiže u najjednostavnijim i najizravnijim scenama.

    © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 22. rujna 2012.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji