Nedohvatni anđeli

Prostor plus, Rijeka: International Harvester: Prototypes, red. i kor. Kate Foley



  • Riječka nezavisna izvedbena scena 2012. godinu zaključila je sučeljavanjem hedonističke iluzije i ekonomskog kolapsa. Performans-rezultatom prve faze dvogodišnjeg novo-medijskog projekta Prostora plus, u kojem sudjeluje desetak umjetnika: izvedbenih, glazbenih i likovnih. International Harvester: Prototypes redateljica i koreografkinja Kate Foley opisuje kao postbaroknu halucinaciju o ekonomskoj krizi, nadahnutu iskustvom uzimanja kredita za kupnju osobnog automobila u švicarskim francima u Hrvatskoj 2008. Foley je, priznaje, bila zavedena snom o životu koji bi ovdje mogla imati, a koji si u Sjedinjenim Državama nije mogla priuštiti. Podivljali kredit potaknuo ju je na iščitavanje lektire neuobičajene za izvedbenog umjetnika: lista Financial Times of London posredstvom kojeg je otkrila magazin How to Spend It namijenjen globalnoj post-baroknoj klasi bogataša.

    Model automobila International Harvester Travelall što ga je njezin djed godinama sa zadovoljstvom vozio poslužio je kao asocijacija za naslov. Sudar emotivnih sjećanja i preskupe surove stvarnosti rezultirao je radom u kojem tematizira kontraste života na mjestu gdje snovito susreće zbilju: u banci, uredu javnog bilježnika, glavnom trgu. Foley se pita koja je cijena sna o normalnom životu i pita publiku što zapravo vrednujemo?

    Jednosatni performans imao je dva dijela. U prvom je Milford Bateman iz Velike Britanije, freelance konzultant o politikama lokalnog ekonomskog razvoja i gostujući profesor na Sveučilištu Juraj Dobrila u Puli, održao predavanje pod naslovom Global Financial Crisis: A Bump in the Road or the Beginning of the End (Globalna financijska kriza: Neravnina na putu ili početak kraja). Bio je to kratak pregled ekonomskih kretanja u Sjedinjenim Državama i Europi od dvadesetih godina prošloga stoljeća do danas koji je pokazao da je ova kriza tek jedna u nizu. Činjenice o krizi tridesetih, new dealu, ratnoj proizvodnji, poratnoj obnovi, ponovnom naoružavanju, kreditnom tržištu i pretvaranju hipotekarnih kredita u robu – uglavnom su poznate. Ali povezane u uzročno-posljedični niz i neekonomistima stvaraju jasnu sliku bahatog neoliberalnog kapitalizma koji čita časopis Kako potrošiti, koji još uvijek ne priznaje poraz, ne nudi nova rješenja, niti ne prihvaća alternativne ekonomije kao što je latinoamerička ekonomija solidarnosti ili kooperativa sjeverne Italije. Batemanovo predavanje ponudilo je sliku krvi, znoja i suza nakon kojih ne slijedi nikakvo svjetlo na kraju tunela. Samo svakodnevna borba za goli opstanak čitave generacije Španjolaca, Grka,... i Hrvata.

    Kićena dvorana Filodrammatice, svjedok riječkog bogatstva s kraja 19. stoljeća, postala je nakon predavanja, idealnom pozornicom sukoba sna i jave, hedonističkih iluzija što ih pletu slike na zidovima i stropu, te ekonomskog kolapsa što ga živimo. Projekcijama i oblikovanjem svjetla su prostor dodatno oživjeli Damjan Šporčić, Dražen Vitolović i Alan Vukelić, pa su uz apstraktne prikaze, primjerice, niz zidove curili dolari. Uz glazbu i zvukove što su ih uživo izvodili Josip Maršić, Zoran Medved i Joe Kaplowitz (neubičajen je i zanimljiv izbor instrumenata: sudanske tambure i tube) Kate Foley i Jorge Correa Bethencourt ponudili su neposredno iskustvo koreografiranog tijela u stiliziranoj igri barokna dvora.

    Pod budnim okom kamere, u izvedbeni prostor kraljevski par ulazi hodajući natraške. Kraljevska krv je plava, pomislit ćete, ali Foley upozorava da je crvena, u crvenoj haljini i pod crvenim svjetlom izvodeći koreografiju kontroliranih i usporenih pokreta koji pokazuju napetost mišića asocirajući strogoću dvorske/društvene etikete. Prizor se nastavlja u duetu kao stilizirani dvorski ples koji povremeno asocira i na kretanje po modnim pistama jetsetovskog dvora novijeg vremena. U duhovitom kostimografskom rješenju Maje Radešić njezina je balska haljina od vate, a perike su napravljene od najlona s mjehurićima u koji se pakiraju lomljivi predmeti. U plavom futurističkom pilotskom/svemirskom odijelu Bethencourt zaključuje niz koreografijom u kojoj pokušava dohvatiti anđele naslikane na stropu Filodrammatice (!?), povremeno asocirajući na robota, povremeno na klauna u nemogućnosti da dosegne željeni cilj.

    Riječ je dakle, o prvom dijelu projekta čija je multimedijalnost dopunjena snimanjem izvedbe. Hoće li videozapis ostati samo dokument ili će postati dio nekog novog scenskog uratka tek ćemo vidjeti.

    © Tatjana Sandalj, PLESNA SCENA.hr, 29. prosinca 2012.

Piše:

Tatjana
Sandalj

kritike i eseji