Miloš Sofrenović i Luis Gallo Mudarra iznose razmišljanja nakon majstorske radionice Ćula esencije / The Senses of the Essence održane početkom listopada 2013. u Zagrebačkom plesnom centru.
Koncept radionice: struktura i ciljevi
L.G.M: Scenski umjetnici stalno su izloženi izazovu predstavljanja istine na sceni, prijenosa publici poruke ili emocije obojene iskrenošću. Solo umjetnici, kao i ansambli moraju uvijek iznova ugoditi svoje instrumente; dovoditi u pitanje refleksiju u odnosu na svoje kreativne izbore, preispitivati svoje kreativne mehanizme koje u tom procesu koriste. Ovaj istraživački proces imao je za cilj ponuditi sudionicima tematske vježbe kao mogući proces putem kojeg mogu otkriti, dovesti u pitanje i ocijeniti vrijednost različitih putanja koje će im najbolje pomoći da prilagode svoje stvaralačko tijelo i um procesu stvaranja, kao i predstavljanju rezultata tog procesa – njihovim završnim radovima. Najvažnije, ponuđene vježbe imaju za cilj pomoći izvođaču da predstavi rezultate svog stvaralaštva sa sigurnošću, istinito i s jasnim sentimentom usmjerenim prema publici. Naš istraživački proces osmišljen je tako da izoštri umjetničku esenciju instrumenta pošiljaoca (tijela izvođača) i samim tim da još više pospješi transformaciju / kvalitetu njihovog djela.
M.S: Ključne stavke našeg procesa rada su bile: treniranje tijela i uma umjetnika / učesnika zbog postizanja njihove maksimalne artikulacije / osviještenosti uz preciznu grupu fizičkih vježbi temeljenih na principima rada solo i u grupama, putem kojih su polaznici motivirani da što bolje istraže svoj osobni kreativni jezik putem fizičkog izraza. Polaznicima smo ponudili način na koji bi mogli istražiti svoj odnos, pitanja i odgovore na temu osnovnih kazališnih principa, kao sto su način upotrebe prostora i vremena, kao i putokaze za intelektualnu i fizičku analizu preduvjeta koji se vezuju za koncept scenske prisutnosti. Najveći fokus bio je na jasnoći namjere tijela i uma izvođača / učesnika, kao i otkrivanje značaja različitih dinamika pokreta i samim tim i raznovrsnosti simboličnog koje iz njih proizlazi.
L.G.M: Osmišljavanje procesa u četiri istraživačka dana predstavlja izazov ako se uzme u obzir predviđeni broj tema. Cijenimo taj izazov kao sredstvo za preispitivanje osobnog procesa transformacije i rasta u kontekstu vlastite umjetničke prakse. Željeli smo osmisliti pristupačnu, ali ujedno i intuitivnu metodologiju u okviru kategorije performansa. Naš fokus je bio usmjeren prema principima performansa kao što su tijelo u prostoru, tijelo i vrijeme, kao i međusobne točke susreta / dijalozi, uzimajući u obzir i manifestacije kodificiranog sistema kulturnih i društvenih vrijednosti. Razvili smo seriju vježbi koje su se provlačile tijekom trajanja procesa, a fizička istraživanja / zadaci u kombinaciji sa diskusijama / refleksijama na temu tih istih istraživanja postala su osnova edukacijskog rada.
Proces radionice
M.S: Prvi dan istraživačkog procesa je kao glavnu temu imao prostor. Bilo je važno da sudionici svoja tijela promatraju kao fizički instrument koji ima 360 stupnjeva, zbog čega je svijest o svakom dijelu tijela podjednako važna. Rezultat takvog pristupa je povećana razina osviještenosti / fizičke i mentalne svjesnosti. Konceptu prostora prišli smo iz dva smjera: tijelo kao dio većeg prostora koji ga okružuje i kao mogući prostori unutar samog tijela. Budući da dolazimo iz tradicije filozofije i teorije pokreta Rudolfa Labana, u procesu rada bila je neizbježna usmjerenost na definiranje i doživljaj fizičke kinesfere tijela, smjerove, planove, dimenzije kretanja izvođačkog tijela, pozitivan i negativan prostor u korelaciji s fizičkom strukturom tijela, arhitektura tijela, obrasci pokreta u zraku (air patterns), obrasci pokreta na podu (floor patterns), razine pokreta u prostoru itd. Kao dodatnu ilustraciju na kraju prvog dana pokazali smo plesni film Dialogue 09 njemačke koreografkinje Sasche Waltz – djelo koje je snimljeno na lokaciji renoviranog Povijesnog muzeja u Berlinu, i koje, odlično ilustrira koncept „tijela u prostoru“. Različite sobe unutar muzeja odlično su iskorištene za različite tematske cjeline unutar naracije samog filma, a tijela izvođača okupirajući različite prostore muzeja predstavljaju ujedno i različite faze u razvojnom putu ljudske civilizacije.
L.G.M: Sudionicima smo prikazali film Dialogue 09 kao primjer jasne primjene koreografske namjere na kojoj se ustraje do kraja filma. Ta jasnoća primjetna je u tijelima svakog plesača, kao i u vokabularu i strukturiranju samog djela. Jednostavno smo htjeli pokazati dobar koreografski primjer. To filmskog djelo napravljeno s puno duše i puno značenja izazvalo je refleksije i diskusiju unutar masterklasa.
M.S: Druga suštinski važna tema našeg procesa rada bilo je vrijeme u kontekstu kompozicije pokreta. Podnaslovi su bili: ritam pokreta, tempo pokreta, akcentiranje kao sastavni dio u stvaranju fizičke fraze (impakt, impuls, swing pokret, pokret bez akcenta), pokreti s četiri elementa: prostor-vrijeme-težina-protok, različite dinamike pokreta. Svi ti elementi bili su sastavni dijelovi dugih improvizacija na čijem početku je prvo bila kreirana osnovna fizička fraza. Sljedeća razina zadatka sastojala se u tome da se kroz fizikalnost tijela primjene različite gore navedene kvalitete prostora i vremena i da se vidi kako te različite kvalitete funkcioniraju na simboličkoj razini predstavljajući različite boje / karakterizacije u okviru fiksiranog fizičkog materijala sudionika. Zadaci poput „kretati se kao kralj”, „kretati se kao svetac”, „kretati se kao dijete”, „kretati se kao stari čovjek” mogli su jasno biti artikulirani osviještenim korištenjem različitih kvaliteta vremena i prostora. Ujedno ovim putem sudionici su bili pripremljeni za sljedeću razinu izazova: fizičku interpretaciju ponuđenog tekstualnog predloška – fragmenta iz Euripidove tragedije Trojanke.
Fizička interpretacija tekstualnog odlomka iz Euripidovih Trojanki.
M.S: Sudionici su radeći na odlomku Trojanki imali priliku da bez upotrebe i jedne izgovorene riječi (proizvođenje zvukova bilo je dozvoljeno) istraže mogućnosti procesa fizičkog prevođenja ponuđenog tekstualnog narativa. Između ostalih, jedan od glavnih ciljeva tog zadatka sastojao se u tome da sudionici sagledaju velike mogućnosti i opravdanost prevođenja verbalnog u neverbalni jezik, putem odgovarajuće uporabe principa prostora, vremena, težine i protoka pokreta, i da ta njihova upotreba bude jasna i izvođačima kao i promatračima. Čini mi se da su rezultati tog načina rada bili više nego zadovoljavajući. Odjednom je nešto što se na početku činilo kao nimalo lak tekst koji se morao fizički osvojiti, kao rezultat proizvelo veoma uspješnu fizičku naraciju koja je ispoštovala sve detalje pisanog teksta, a dobila novu kvalitetu fizičkog pripovijedanja priče, što je i bio željeni ishod ovog procesa.
Završni utisci
L.G.M: Kako napraviti evaluaciju i identificirati rezultate nakon što smo prošli kroz vrlo intuitivan proces rada? Ipak, posljednji smo dan mogli vidjeti kako su tijela sudionika stekla mnogo dublji i kvalitetniji način kretanja s mnogo više nijansi u fizičkom izrazu i odličnom reakcijom na ponuđene stimulanse. Mogli smo također primijetiti mnogo jaču scensku prisutnost kod sudionika u odnosu na početak procesa rada sa njima. Postali su precizniji i bogatiji u fizičkom izrazu, koji je ujedno bio i spontan sugerirajući pravi osjećaj postojanja u trenutku. To novostečeno samopouzdanje učinilo je da studio u kojem smo radili postaje manji kako je njihovo unutrašnje samopuzdanje postajalo veće. Sudionici su vremenom bili spremni na veće rizike u procesu rada što je obogaćivalo njihova scenska rješenja u relaciji sa njihovim kreativnim scenskim scenarijima. Tokom završnog gledanja njihovih materijala mogli smo prepoznati jasno definirane dramske strukture na sceni, koje su nama u publici nudile jasan osjećaj njihove individualnosti, autentičnosti i osnažene scenske prisutnosti.
Kao pedagozi nismo našli konačno rješenje – konačne odgovore nakon četiri dana procesa rada. Ono što vjerujemo i nadamo se da smo postigli kod sudionika, to je osjećaj transformacije koju su sa nama doživjeli – njihove do kraja procesa bogatije i kompleksnije reakcije na ponuđene stimulanse. Nadamo se da smo uspjeli ponuditi kreativnu platformu putem koje će moći dalje sami proširiti i produbiti svoju osobnu stvaralačku metodologiju rada.
M.S: Istraživački proces Ćula esencije za mene je bilo veoma obogaćujuće iskustvo zbog načina reagiranja sudionika, što mi je dalo dodatnu vjeru u timsku pedagošku misiju koju želimo još mnogo puta ponoviti. Mislim da fokusirana suradnja između pedagoga i sudionika može objektivno za kratko vrijeme donijeti vrlo dragocjene rezultate, koji mogu poslužiti i kao osnova buduće kazališne produkcije temeljene na rezultatima istraživačkog procesa.
Naša misija kao dua pedagoga i dalje ostaje ista – da naš istraživački trening podijelimo i u budućnosti s kolegama plesačima, koreografima, glumcima, redateljima, kao i sa svima zainteresiranim za kreativnu primjenu pokreta u procesu istraživanja gdje obje strane, i pedagozi i polaznici, stječu nova znanja.
© Miloš Sofrenović & Luis Gallo Mudarra, PLESNA SCENA.hr, 1. prosinca 2013.
