Plesna scena.hr

Podilaženje stereotipima o Orijentu

Gostovanje: Ballet Preljocaj, Noći (Les Nuits), kor. Angelin Preljocaj (Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu)

• 
  
  Zbirka priča Tisuću i jedna noć prečesto je u Zapadnoj kulturi i umjetnosti pa i u samome baletu zlorabljena kako bi zadovoljila stereotipna očekivanja o egzotičnom Istoku. Upravo je nevjerojatno da se suvremeni koreografi nisu nimalo pomaknuli od te kolonijalističke percepcije kakvoj je još prije više od sto godina populistički udovoljavao i Ballet Russes sa Šeherezadom. Tako i u predstavi Noći Baleta Preljocaj, nadahnutoj upravo Tisuću i jednom noći, koja je ovog listopada gostovala u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, slavni i nagrađivani francuski koreograf Angelin Preljocaj u najgoroj maniri površnog orijentalizma prikazuje istočne kulture kao ništa više nego hiperseksualiziranu fantaziju.
  
  Započevši s geografski nam najbližom slikom golišave turske kupelji, predstavom dominiraju scene poput zavodljivog mrdanja bokovima u poluprozirnim kostimićima, orgija u opijumskoj izmaglici, beskrajni Kama Sutra dueti, erotski ples na ogromnim falusoidnim vazama, aluzije na tajlandski seks-turizam, indijski bollywood kič i tako dalje u revijalnom tonu. Dok su muškarci plošno prikazani kao barbarski nasilnici, žene su u ovoj predstavi haremske seksualne robinje, a šovinistički odnos prema ženama kulminira taktovima Jamesa Browna – it's a man's world.
  
  Angelin Preljocaj doduše kaže: „Ono što te priče čini zadivljujućim i ono zbog čega se osjećamo kao zarobljeni doživljajem, dolazi kroz lik Šeherezade. Njezine riječi, kultura i razum postali su bedem protiv barbarizma, izazivajući nas da promišljamo o ulozi žene u društvu.“ Točno, međutim u predstavi Noći, kao ni u baletu Šeherezada, Šeherezade uopće nema. Šeherezada iz Tisuću i jedne noći upravo je jedan od prvih feminističkih likova svjetske književnosti, žena koja je svojim intelektom spriječila kako svoju smrt tako i dalje nasilje nad ženama. Preljocaj se u Noćima ni u jednom trenutku ne poziva na tu činjenicu, ne ispituje stereotipne slike kojima izlaže publiku niti stvara ijednu primisao o drugačijem čitanju ovog književnog klasika koji bi se konačno odmaknuo od viđenja Orijenta kao iracionalnog, egzotičnog, erotičnog i despotskog mjesta nad kojim kultivirana zapadna publika može superiorno moralizirati.
  
  S obzirom da je predstava nastala u impresivnim koprodukcijskim uvjetima, financirana od Europske unije u okviru projekta Europski grad kulture 2013. Marseilles, pitanje je odgovara li ona aktualnoj europskoj politici prema svim zemljama iza svojih istočnih granica. Čim manje znamo, tim manje propitujemo.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 3. studenoga 2014.

Piše:

Jelena
Mihelčić