Plesna scena.hr

Dominantna životna snaga žene

Intervju: Maša Kolar, koreografkinja i plesačica

• 
  
  U Zagrebačkom plesom centru u tijeku su probe za novi projekt Maše Kolar: Trijada. Iza naslova krije se mitsko trojstvo: Hekata – Demetra – Perzefona, moćni ženski princip (pra)Majke – Žene – Kćeri, koji je, kako sam shvatila nakon probe, i neki simbolični put ako već ne silaska u Had, ali onda svakako prizemljenja?
  
  Da, zapravo sam se morala vratiti na zemlju, iako sam planirala let! Nabavila sam za ovu predstavu tepih, Harlekin Shine plesni pod od osam metara(!), koji i nakon puna truda nije uspio poletjeti i to me do kraja prizemljilo. Ne mogu ga voditi, ne mogu ga podići, a silno me vukla ta ženska snaga iz Vergilijevih stihova posvećenih Izidi: „Ja smirujem i podižem more / Ja sam u zrakama sunca / Ja pomažem suncu u njegovom hodu / Ono što mi se čini dobrim, to se događa / Sve se oblikuje prema meni / Ja oslobađam okovane lancima…“ I bila sam u početku baš ljuta, a onda sam shvatila da je ta veza s tlom bitna i ključna. I kako baš taj tepih na podu znakovito dijeli Trijadu i otvara vertikalu i horizontalu i dubinu prostora.
  
  Hekata je pramajka, čarobnica, baba Jaga, pokretačica i kreatorica. Prema trojnom principu preoblike ona je i Demetra, Žena / Ljubavnica i Kći. To je tvoja transformacija, naime, nakon nekoliko koreografskih projekata, ti si ovdje i autorica i plesačica?
  
  Da, baš zato sam i Hekatu najbliže osjetila. Ona stoji sa bakljom u ruci na raskršću i osvjetljava put. To i Hekatina veza sa Mjesecom, pa onda i sama mjesečeva svijetlost intuitivno me vratila u ulogu plesačice. Pozicija plesačice i koreografkinja uvijek budi osjećaj stajanja na raskrižju, dakle situacija mi je poznata, a uloga velikodušne, darežljive majke Demetre doživljavam kao strpljivost i zrelost u smislu prihvaćanja plesačkog tijela koje se s godinama mijenja, način da plesačku transformaciju doživim na blagi način. Perzefona mi sada pred sam kraj procesa stvaranja predstave sve više sjeda, ipak je to uloga kraljice podzemlja! Imala sam potrebu za nečim intimnijim, komornim. Svojim. Zadnje što sam radila je bio Don Juan za beogradski Bitef Dance co. Oni traže veće projekte, više plesača, privlačne literarne teme… To je bila naglašeno muška tema i energija i stav, pa sam se sad željela baviti Ženom. Ne mučenicom, potlačenim i diskriminiranim spolom nego dominantnom životnom snagom, Onom koja uči Muškarca.
  
  U predstavi Trijada partner ti je Ricardo Campos Freire. Njega poznajemo iz HNK-a Ivana pl. Zajca?
  
  Ricarda sam upoznala u Rijeci kad smo surađivali na predstavi Huga Viere Carmina burana. Njega je tada Viera pozvao iz Portugala kao pomoć, ja sam bila asistentica na predstavi a onda sam se uključila i kao plesačica, i stvarno smo odlično surađivali. Ricardo je poslije postao član beogradske Bitef Dance kompanije i tamo smo radili na mojem Don Juanu, a trenutno je slobodnjak, što sam iskoristila! On ima sličan stav prema plesu i radu kao i ja, i osjećam ga kao ravnopravnog partnera. Pouzdan je, kreativan, pozitivan, daje se. Ples mu je prioritet u životu, i onako, mladenački je nestrpljiv spram novih umjetničkih izazova!
  
  Iako je riječ o plesnom duetu, zanimljivo je da su svi u projekt upleteni suradnici iz svijeta plesa. Treća osoba na sceni je Dino Baksa, vizažist kojeg pamtimo kao sjajnog plesača iz nažalost svega dvije sezone u zagrebačkom HNK-u. (Baksa je naime, dvadesetak godina profesionalne karijere, proveo plešući u Baletima Salzburga, Leedsa, Bonna i Dortmunda, a onda se vratio u Zagreb gdje radi kao slobodni make-up artist.) U tvojoj predstavi on je zapravo i jedno i drugo?
  
  Dino se nakon plesačke karijere usmjerio u svijet šminke i diplomirao na akademiji Dio Maske u Kölnu. On je silna energija i nesputana mašta. Imala sam prilike privatno ga vidjeti u stvaralačkom elementu i to me uvjerilo da je još izvođač, a ne samo osoba iz garderobe. On je u predstavi nešto kao suptilni deus ex machina, onaj koji priprema preobliku, novi stupanj Trijade… A tu je i Josipa Kukor, koja dio svoje glazbe izvodi uživo. Ona je za mene prava Kora. Osim što je plesačica, samouka je glazbenica. a za klavirom je od druge godine života. A uvijek svira bosa, bosonoga pijanistica!
  
  Projekt Trijada je nastao uz podršku HIPP-a kroz rezidencijalni program ZPC-a, premijera je 5. veljače, a prve reprize 6. i 7. veljače 2015.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 28. siječnja 2015.

Piše:

Maja
Đurinović