Plesna scena.hr

Škola umjetničke tjelesne kulture

Uz 60. obljetnicu Škole suvremenog plesa Ane Maletić (2)

• Ana Maletić nije bila naša prva suvremena plesna umjetnica – kako smo to svi mi, naučeni da je sve bitno u našoj povijesti počelo nakon Drugoga svjetskog rata, mislili. Bila je jedna od utemeljiteljica i pionirki suvremenog plesa koje su djelovale tridesetih – uz Veru Milčinović Tašamiru, Miju Čorak Slavensku, Mirjanu Janeček, Mercedes Goritz Pavelić, Almu Jelensku, Sofiju Cvjetičanin, Nevenku Peko… „Poslije rata niknule su u Zagrebu kao i u svim većim gradovima posebne škole za kulturu tijela. One se zovu školama za ritmičku gimnastiku, za kulturu tijela i slično...“ – piše autor teksta u zagrebačkoj Kulisi iz 1934. No Ana Maletić je jedina koja je uspjela nastaviti misiju plesnog prosvjećivanja u novoj SFRJ pa je nesumnjivo baš njezino djelo, znanje, upornost, temeljitost i kompleksnost bavljenja umjetnošću pokreta, obilježilo našu kulturnu povijest i usmjerilo razvoj suvremenog plesa.
  
  Ana Maletić, djevojački Ney, rođena je 4. kolovoza 1904. u Budimpešti. Godine 1922. upisala je Školu za ritmiku i plastiku Mage Magazinović u Beogradu. Treba znati da je Maga Magazinović (1882-1968) prva osoba u bivšoj Jugoslaviji koja se bavila novim plesom i koja je uopće donijela novu umjetnost u ove krajeve. Obrazovana u Berlinu u glumačkoj školi Maxa Reinhardta i plesu u školi Duncan koju je vodila Isadorina sestra Elizabeta, u ritmici u Hellerauu kod Emila Jacquesa Dalcrozea, Maga Magazinović je plesna umjetnica, pedagoginja i teoretičaka, profesorica filozofije, prevoditeljica i novinarka, socijalistkinja i feministkinja, prva žena u Srbiji koja se izborila za status redovite studentice na Filozofskom fakultetu, prva žena koja se upisala na Pravni fakultet, prva žena zaposlena u Narodnoj biblioteci te pokretačica rubrike Ženski svet u Politici. Ukratko, prvi modernist na ovim prostorima, pa su humanizam koji se ogleda u odbacivanju elitne umjetnosti, bavljenje fenomenologijom plesa, oslonjeno na teoriju Rudolfa Labana, istraživanja plesnog folklora, kao i metoda ritmičke gimnastike i plastike Jacquesa Dalcrozea – elementi koje je Ana Maletić usvojila u školi Mage Magazinović i kasnije na studiju kod Labana, razvijajući ih i gradeći dalje na svoj, originalni način.
  
  Ana Maletić otvorila je svoju prvu Školu umjetničke tjelesne kulture u Zagrebu u jesen 1932. Već iz naziva je jasno da je to područje koje nastoji pomiriti i objediniti različite interese: hobi, rekreaciju i umjetničko obrazovanje. A kad je jedan novinar u razgovoru za Jutarnji list povodom otvaranja škole pita „da li je to sport, moda, terapija ili umjetnost?“, Ana će mudro odgovoriti: „Tjelesna kultura je u prvom redu pedagoško sredstvo: ona hoće da odgoji generacije, ona želi da ih osposobi za bolji i intenzivniji život.“ Pokušavajući objasniti bit Labanova odgojnog plesa i koreologije, znanosti o zakonima kretanja, ono što će sljedećih pedesetak godina još bezbroj puta ponavljati u raznoraznim inačicama, Ana na kraju sažima: „Ta nauka predstavlja logičnu i preciznu, a ipak mnogostranu cjelinu i obuhvaća mogućnosti  kretanja, počevši od realnih prostornih odnosa i orijentacija do psihologije pokreta.“
  
  Škola umjetničke tjelesne kulture Ane Maletić uključivala je poduku u
  1) Modernoj zdravstvenoj gimnastici, koja obuhvaća gimnastiku disanja, vježbe za ravnotežu, vještinu itd. i temeljiti trening cjelokupne muskulature i zglobova
  2) Znanosti o harmoniji kretnji koja obuhvaća znanost o prostoru, o ritmu i oblicima kretnje (koreutika) i znanost o izražaju u kretnji (eukinetika)
  3) Stručnoj izobrazbi učiteljica, tj. pripreme za polaganje državnog diplomskog ispita, po planu i uvjetima odobrenim po ministarstvu prosvjete
  4) Studiju za ples (tehnika, etide, kompozicija, koreografije)
  5) Improviziranju na glazbu i na slobodne ritmove
  6) Gimnastici i plesu za djecu po naročitoj metodi u korist njihovog tjelesno-duševnog razvitka.
  
  Ana je nastavila s usavršavanjem i istraživanjem plesne umjetnosti, a 1936. je od naprednih učenica svoje Škole formirala plesni studio s kojim 18. svibnja izvodi Plesno veče. Na programu su Preludij Petra Dumičića, Požar Borisa Papandopula, Prelude Marcela Tourniera i Etude melodique Alphonsea Hasselmansa; drugi dio čine dva kontrastna djela: Papandopulova plesna suita Horoskop rađena je u posve modernističkom duhu i bavi se različitim karakteristikama znakova koje astrologija pripisuje ljudima, dok je Uskrs na hrvatskom selu na glazbu iz zbirke Franje Kuhača nadahnut. Uz glasovire su autori: Papandopulo (od prvog nastupa dugogodišnji prijatelji i suradnik Ane Maletić) i Dumičić, sudjeluje orkestar Narodnog kazališta, a dirigent je Ivan Štajcer.
  
  Sudeći po plesnim programima Zagreb je početkom 1930. bio vrlo zanimljiv i uzbudljiv. Nekako u to vrijeme Mia Čorak postaje prva hrvatska primabalerina, a novine su nakon njezinih nastupa, službenih u Baletu, kao i samostalnih programa klasičnog i modernog plesa, pune zanosnih kritika. Mirjana Janeček (koja je studirala ples u Pragu prema Isadori Duncan i u Zagrebu gostuje već dvadesetih solističkim plesnim koncertima), definitivno se vratila 1930. i osnovala Školu tjelesne kulture u okviru koje podučava umjetnički ples prema Dalcrozeu i Duncan. U to doba Mercedes Goritz Pavelić, snažna scenska i plesačka osobnost, drži solo večeri, nakon što je 1932-33. nastupala sa svojom Zagrebačkom komornom plesnom grupom. Mercedes Goritz Pavelić također kombinira klasičnu tehniku s modernim izrazom, na tragu Ausdrucktanza Gertrude Bodenwieser i Mary Wigman, a jedna je od plesačica njezine grupe prekrasna Alma Jelenska, zagrebački plesni Wunderkind. Potkraj 1932. u Zagrebu  priređuju plesni koncert Pia i Pino Mlakar, maštovit, tehnički izvrstan i muzikalan par, i njihov nastup novine nazivaju umjetničkim događajem prvog reda.
  
  Sve to upućuje na težak pristup hrvatskoj profesionalnoj plesnoj sceni, činjenicu da se Ana Maletić po dolasku u Zagreb nalazi u okružju prave konkurencije autorskih vizija suvremenoga plesa, umjetnica koje se u prvom redu bave plesom kao kazališnim, scenskim izrazom 20. stoljeća. U tom kontekstu produkcije Škole gledaju se vrlo pozitivno, no u prvom redu kao svrhovit i lijep odgojni ples.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 26. svibnja 2015.

Piše:

Maja
Đurinović