Plesna scena.hr

Iskreno i nepretenciozno

Zadar snova 08: Zadarski plesni ansambl; Razgovor duše i tijela Sanje Petrovski i Stošije Zrinski i Medium Lade Petrovski i Martine Nevistić

• Po staroj navadi, ljeto je vrijeme premijera Zadarskog plesnog ansambla koji tako dočeka povratak svojih plesača, studenata iz Zagreba ili s europskih plesnih akademija, i ujedno im pripremi prostor za nastup – prezentaciju pred domaćom publikom. (Tako ih se barem prati, ako već nema potrebe za novim profesionalnim kadrom i kontinuiranim radom u regiji…)
  

  U nedjelju 10. kolovoza, unutar festivala suvremenog kazališta Zadar snova izvedene su dvije premijere. Prva, u mističnoj atmosferi Sv. Donata,  Razgovor duše i tijela prema zamisli Sanje Petrovski i u koreografiji Stošije Zrinski u prvom je redu ambijentalni događaj. Nesumnjiva duhovnost tog grubog, očišćenog, zapravo komornog – a onda pogledom u visinu – monumentalnog prostora izazvala je koreografkinju, (tako znakovitog imena!), na prisjećanje, čini mi se, nešto kao ples na spomen Sv. Stošije, svoje i zadarske zaštitnice. Sama Zrinski je odlična i definitivno u hrvatskim okvirima nedovoljno iskorištena plesačica, vrlo nježne, krhke građe ali suptilne i snažne scenske prisutnosti, uz vrlo solidnu tehniku, i zapravo mi je žao da se nije s ovim izazovom imena, korijena i prostora suočila do kraja osobno.
  
  Iz predstave se, po njezinim najboljim trenucima, moglo naslutiti koje se mogućnosti otvaraju iz doticaja krhkog tijela i tisućljetnog zida, stapanja s moćnim, monolitnim stupovima (koji, usput, bitno smanjuju vidljivi prostor scene), iz impresivna plesa sjene koja ovdje može rasti do neba, ili iz igre šibicama / vatrom (pravom, koja pali lomaču i simboličnom, koja pročišćava) u dubokom mraku.
  

  Veća ili manja grupa plesačica pak, više ili manje spretnih, u zadanoj, simultanoj ili sukcesivnoj sekvenci, u tijesnom prostoru, je – bez obzira na njihovu angažiranost -  nešto što otupljuje osjetilnost situacije i odvodi priču u nekom poznatom, konvencionalnom smjeru. Pogotovo što se koreografkinja samozatajno nastojala ukomponirati u grupu, dajući prostor za ples svojim plesačicama umjesto da do kraja prihvati vodstvo. I to je šteta. Ali ne i promašaj projekta. Razgovor duše i tijela, i to još u Sv. Donatu,  mogla bi postati obavezna festivalska disciplina Zadra snova; odnosno, suvremenim rječnikom, to je po svojoj  biti vječiti work in progress.

  
  Svjež i originalan Medium
  
  

  Drugi projekt, izveden u Sv Dominiku, je Medium, iznenađujuće svjež i originalan rad mladih autorica Lade Petrovski i Martine Nevistić, koje su ljetos diplomirale na Salzburg Experimental Academy of Dance (SEAD). Riječ je o duhovitom, pametnom, igrivom ispitivanju / pokazivanju odnosa između dvije osobe vezane prostorom i vremenom, interesom i izrazom, o, kao i etimološki, onome što se nalazi između njih, prostoru, onome što posreduje energiju, jednako pozitivnu kao i negativnu. Petrovski i Nevistić su dosljedne od ulaska na scenu, sa bučnim koferima na kotačiće, iz kojih će birati i oblačiti adekvatan kostim, do zbunjenog, pomalo umornog silaska sa istim, ali ispražnjenim koferima i hrpom razbacanih, prije u smislu potrošenih nego zaboravljenih stvari -  koje u tišini svjedoče da su one ovdje bile i da se nešto dešavalo.
  
  Rad je postavljen nepretenciozno i iskreno, plesno i tehnički spremno, bez praznog isplesavanja. Autorice / izvođačice nijansiranju odnose blizine, zbunjenosti, traženja, plahosti, veselja, sigurnosti, opuštenosti, nesuglasica, sukoba, borbe… Iznimno je humorističan dio izlaska iz klinča, promjena kostima u žešću varijantu i vraćanje u poziciju, kao i grubi nastavak podne borbe, rascjepkane u međusobnu manipulaciju i teške udare za tu priliku navučenih marta. Odlično riješen u smislu dinamike i ritma (eto i bez dramaturga), slijedeći naboj i impuls pokreta, osjećajući se i točno reagirajući djevojke su ostavile baš dobar okus večeri.

   

  Čestitala sam im e-mailom i pitala kada je i kako Medium nastao i koliko ima veze s njihovim studijem. Citiram njihov odgovor:

  "Proces našeg zajedničkog projekta Medium je započeo u svibnju, ali zapravo je proces započeo od prvog dana akademije, tisuću pitanja i – nema odgovora, ta vječita borba, pogotovo na akademiji gdje se non-stop prelazi preko vlastitih psihičkih i fizičkih granica. Bilo je samo pitanje vremena kada će iz svega toga nastati predstava. Obje smo sudjelovale u brojnim SEAD projektima tokom školovanja, većinu smo odradile zajedno, ali smo htjele nešto napraviti same. I to je naš Medium: odgovor na pitanja koja su se pojavila tokom školovanja, naš odnos koji sadrži sve što nas se dešavalo – jer smo zajedno studirale, radile i živjele u istom stanu."

   

  Predstava Medium je premijerno izvedena 7. lipnja 2008. na festivalu Lust am risiko, a onda i na festivalu CRUSH u Salzburgu. Za zadarsku izvedbu je produljena i dorađena u kostimu (Silvana Čeko Jurišić) i svjetlu (Igor Petrovski, Deepak Shivaswamy), a nadam se i vjerujem, to je tek početak.

   

  © Maja Đurinović, KULISA.eu, 14. kolovoza 2008.

Piše:

Maja
Đurinović