Meditativni balans

Festival novog cirkusa i Rendez-vous, Festival Francuske u Hrvatskoj, svibanj – rujan 2015.: Lonely Circus, Fall, Fell, Fallen

  • Lonely Circus: Fall, Fell, Fallen, foto: cirkus.hr

    U Zagrebačkom kazalištu mladih 9. rujna francuska skupina Lonely Cirkus izvela je predstavu Fall, Fell, Fallen, najavljenu kao elektrocirkus, a ja bih dodala, kad smo već pri novim formama i kovanicama – balansodramu. Riječ je o duetu, prema uzbudljivoj najavi, „avanturističkog ekvilibrista“ Sébastiena Le Guena i „glazbenika željnog eksperimenta“ Jérômea Hoffmana u „partituri rizika i pada”.

    Pojednostavljeno, Fall, Fell, Fallen je niz odličnih Le Guenovih etida, točaka ravnoteže s daskama, stupićima, slacklineom („dinamički rastezajuća traka koja ima značajke dugačkog trampolina“), koje su na neki način ozvučene ili sinkronizirane autentičnim, začudnim instrumentarijem beskrajno angažiranog Hoffmana, koji ravnopravno preuzima akciju i pažnju tijekom izvedbe; čak bi se moglo reći da je glazbenik aktivniji izvođač na sceni u osluškivanju tajanstvenog, meditativnog partnera koncentriranog na uspostavu i održavanje ravnoteže. Dramaturgiju zvuka i pokreta nesumnjivo podržava mistično svjetlo, koje potencira mitsku simboliku tijela u ravnoteži, neminovnost pada (koji na početku najavljuje glasni udar ispuštene daske), i uvijek ponovni pokušaj uspostave novog, kratkog, krhkog, labilnog ali makar na trenutak osvojene ravnoteže.
    Lonely Circus: Fall, Fell, Fallen, foto: cirkus.hr
    To su u pravilu trenuci zaustavljeni u neobičnim, duhovitim i poetičnim slikama poput one kad Le Guen, poput neobične velike ptice, čučne na jednoj nozi na stupiću dok drugu nogu omota oko stupića kao da se zakačio. Ili u završnoj sceni vrtnje svemirskog skatera, kojom izvođač na koso zakačenoj dasci tone u mrak poput jedinog stanovnika nekog asteroida iz Malog princa.

    Ozbiljnost i napeta usredotočenost izvedbe, koja se naravno prenosi i na publiku, prekida se tek jednom u vedroj opuštajućoj sceni klizanja po mokroj pisti uz zvuk znakovitog, scenski i filmski toliko citiranog valcera Na lijepom plavom Dunavu. Nespretnost ili nesmotrenost prokliznuća i gubitka ravnoteže najednom se pretvara u otkriće nove igre, brzo savladavanje prostora, djetinje veselje i opijenost. Homo ludens u svom elementu.

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 17. rujna 2015.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji