Plesna scena.hr

Osjetilnost sjećanja

7. Monoplay, festival sola, Zadar, 29. kolovoza – 1. rujna 2015.: Plesni teatar Ljubljana, Nótt, kor. Lada Petrovski Ternovšek

• 
  
  Nótt, prva predstava na programu ovogodišnjeg, sedmog po redu Monoplay festivala, nastala u produkciji Plesnog teatra Ljubljana, autorski je rad mlade Zadranke s ljubljanskom adresom Lade Petrovski Ternovšek. Uz nju, ovaj rad autorski supotpisuju dramaturginja Andreja Kopač, Petra Veber (scenografija, kostim, svjetlo) te skladatelj Jure Vlahovič. Nótt je, čitamo u pratećem materijalu predstave, u nordijskoj mitologiji utjelovljenje noći i pramajka boga Thora. Tako boginja Nótt, noćnica, prizivajući notturno, svojim naslovom otvara atmosferu i tematiku ovog rada – niz događaja koje povezuje sjećanje na ljetnu noć.
  
  Lada Petrovski Ternovšek u svoj rad ulazi snažnom prvom slikom, simbolički se poigravajući brojnim dualizmima. Plesačica nas tako dočekuje mirna poput skulpture, lica prekrivenog dugom tamnom kosom, od struka naniže obmotana u metre bijele meke plastike koji se poput nevjestina vela rasprostire po sceni. Ramena i torzo ogrnuta su joj u crni muški sako. Slika traje dugo, polagano se uspostavlja i transformira, kako se plesačica izvlači iz sakoa i pomiče ruke poput krila. Čujemo šumove noći, cvrčke, ponoćni gong. Slika je pregnantna izravnom simbolikom, a svojim trajanjem i statikom uspijeva uspostaviti zonu između: između naprijed i nazad, lica i naličja, prošlosti i budućnosti, muškog i ženskog. Ta moćna slika sintezom dualizama i zaustavljanjem vremena, otvara prolaz za daljnji razvoj rada, koji se više ne vraća toliko kompleksnoj, gotovo arhetipskoj simbolici. Tako ostaje kao inicijacija u prostor Nótt.
  
  Autorica dalje otvara scene kao nepovezane otoke sjećanja koji izranjaju iz njezinih asocijacija na temu noći. Koreografski je svaka scena svedena na nužno, kao u snu ili u sjećanju, kao esencija određene situacije. Specifičnost rada je uronjenost u osjetilno, u gotovo taktilnu memoriju. Kroz rad se tako provlači igra materije i tijela: bijele plastike, mekane majice predugih rukava, kose, kože…
  
  Kontrast taktilnosti i senzualnosti snažna je ekspresivnost i tjelesnost izvođačice, koja je naglašena ponovnim odijevanjem muškog sakoa i crnih tenisica u kojima izvodi gotovo militantni slijed pokreta, snažnih skokova, iskoraka i kotrljanja. Upečatljiva je i scena u kojoj polu-razumljivo prepričava sjećanja i osjećaj dječje neadekvatnosti, kao i ona u kojoj u punom svjetlu, koje se otvara i na publiku zatvorenih očiju uranja u klupsku atmosferu, stvarajući inverziju gledatelja i gledane.
  
  Lada Petrovski Ternovšek u Nótt otvara prostor osobne refleksije kroz otvoreni dijalog sa svojim trenutačnim izvođačko-autorskim sukobima i zapitanostima. Sidreći svoj jezik u slici, osjetu i trajanju te namjeri udaljavanja od poznatih kodova kretanja i ekspresije, uspijeva se izdignuti iz osobnog i auto-referencijalnog. Nótt je tako suvereno izveden rad, u kojemu različite slike, su-postavljene uz spretne dramaturške zahvate poput povremenih repeticija, neočekivana napuštanja scene koje razbija mističnost izvedbe i spajanjem nespojivih izričaja, čine komunikativnu i duhovitu cjelinu.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNASCENA.hr, 24. rujna 2015.

Piše:

Iva Nerina
Sibila