Plesna scena.hr

Jednostavno jedno

7. Monoplay, festival sola, Zadar, 29. kolovoza – 1. rujna 2015.: Cloud Deluxe, autorice Stošija Zrinski i Martina Šver

• 
  
  Cloud Deluxe nova je predstava plesačice i koreografkinje Stošije Zrinski. Uz nju u izvedbi i kreaciji pridružila joj se skladateljica i klaviristica Martina Šver. Cloud Deluxe pripada onoj vrsti plesnih predstava koje spajaju tjelesno i duhovno, fizičko i metafizičko. U tretmanu vlastite tjelesnosti Stošije Zrinski, nenametljivo se, ali odlučno zrcali prepoznavanje prisustva nečeg većeg, nečeg izvan. Načinom kretanja, iako kako bi komunicirala svoju odabranu temu, Stošija Zrinski koristi koreografske strategije poznate u suvremenom plesu, brojnim repeticijama, a naročito neposrednošću izvedbe i sljubljenosti s materijom plesanog materijala, približava se plesu kao duhovnoj praksi. U fuziji koncentracije svijesti i koncentracije tijela prisutno je nešto ritualno, što omogućuje da obje razine, u konačnici, mogu utihnuti i postati jedno. Jednostavno jedno.
  
  Plesačica izlazi na scenu odjevena u crni kostim, koji podsjeća na radnu uniformu ili odjeću za neku borilačku vještinu. Scena je prazna, svjetlo prigušeno. Druga je pojava na sceni pijanistica koja prati izvedbu gustim tijekom klavirskih tonova i fraza. Stošija Zrinski plijeni mekoćom pokreta, fluidnom kvalitetom i živahnim, zaplesanim lakim tijelom. No njezina prisutnost i stabilnost koncentracije toj razigranosti donose drugačiju kvalitetu, sidreći je u izvođačkoj zrelosti i ozbiljnosti.
  
  Sama koreografija organizirana je kroz repeticije motiva koji se polako zgušnjavaju i postaju jasni. Na početku su česta kruženja, kotrljanja i spirale u kontrastu sa statičnom točkom, traženjem središta i centra. Drugi je motiv teži, opisniji, prepoznajemo ruke zaustavljene na leđima, restrikciju, ograničenje. No tijek kretanja, isto kao i protok glazbe ostaje neprekidan, kao što je neminovno neprekidan i tijek vremena u koji je svaka akcija uronjena.
  
  Drugi dio označava promjena kostima, iz crnog u identičan bijeli. Ovdje se koreografija razvija oko svakodnevnih radnih pokreta, povremeno i gesti koje podsjećaju na spremanje stvari u ruksak ili vožnju bicikla. Te mehaničke radnje prelaze u poetično kretanje s tendencijom k transcendentnom ili mističnom.
  
  Stošija Zrinski i Martina Šver odlučile su se baviti nimalo zahvalnim zadatkom, paralelnim raznima svjesnosti; onom svakodnevnom, ograničenom pojedinačnim subjektom, kroz koju probija ono univerzalno onkraj. Odlučile su to komunicirati jednostavnim izričajima, minimalnim, gotovo asketskim kazališnim sredstvima. Takva odluka odaje autorsku dosljednost, a izravnost prikazanog nesumnjiva je kvaliteta ovog rada. Ipak, odlučniji teatarski, dramaturški ili konceptualni potez doprinio bi komunikativnosti ideje i gustoći doživljaja.
  
  Zanimljiv je i odnos dvije izvođačice na sceni koji je organizacijom prostora u zadarskom Kazalištu lutaka ostao doslovno u sjeni. Naime, odnos na relaciji Zrinski – Šver izuzetno je bogat i zanimljiv. Zvuk klavira koji prati plesačicu u neposrednoj, lakonogoj, slobodnoj plesnoj igri, nosi retro atmosferu, priziva povratak slobodnog plesa, onoga izvan techne i teatralizacije, što je još jedan potencijal ovog rada. Obje izvođačice unutar su vlastite strukturirane improvizacije, ali u intenzivnom dijalogu koji bi drugačijim prostornim postavom bio inspirativan za praćenje.
  
  Cloud Deluxe filigranskim tijelopisom Stošije Zrinski i muzikalnim preludijem Martine Šver zahtjeva propusnu gledateljsku koncentraciju, dok tijek koreografije i izvedbe između prepoznatljivog i maglovitog prenosi osjećaj mira i povjerenja.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 2. listopada 2015.

Piše:

Iva Nerina
Sibila