Plesna scena.hr

Značajan iskorak za vidljivost plesne umjetnosti

Ples, Treći program Hrvatske radiotelevizije

• 
  
  Videokoreografija se na mala vrata vratila na HTV, i to kroz programske prekide na Trećem programu, nazvanima jednostavno Ples. Naša javna televizija godinama se nije bavila tim žanrom u kojem je bila među pionirima, a riječ je o koreografiji rađenoj specifično za kameru. Vratimo se pola stoljeća unatrag. Godina je 1962. i Studio za suvremeni ples zapaža Vladimir Seljan, tada urednik Redakcije ozbiljne glazbe na nekadašnjoj Radioteleviziji Zagreb. Bio je to početak kratke, ali zanimljive suradnje ove televizijske kuće s plesnim umjetnicima na području videokoreografije, koja je rezultirala posebnom emisijom Kroz prizmu pokreta emitiranom prvi put u rujnu 1963. godine. Bitnu je ulogu u toj suradnji odigrala koreografkinja Vera Maletić, kasnije nositeljica kolegija Issues in Videodance pri Ohio State Universityju u Sjedinjenim Državama, čiji su radovi poput Formacija, Radianta ili Koreografije za kameru i plesače bili prvi pravi eksperimenti videokoreografije u nas. Radiotelevizija Zagreb bila je tada u toku sa svjetskim javno-televizijskim trendovima, koristeći suvremeni ples kao sredstvo za ekranizaciju djela suvremene glazbe (više o temi u časopisu za plesnu umjetnost Kretanja broj 9/10, posvećenom plesu za kameru). Nakon toga je do danas bilo još nekoliko sporadičnih suradnji, na primjer s Milkom Šparemblekom te nekolicinom drugih autora.
  
  Treći program je, od kad je krenuo prije tri godine, po mnogočemu perjanica onoga što javnu televiziju čini javnom, a njezin je vizualni identitet od samog početka postao prepoznatljiv, eksperimentirajući s medijem videa. Bilo je, izgleda, samo pitanje vremena kada će vizualno atraktivna plesna umjetnost ponovno naći svoje mjesto u domaćoj televizijskoj slici. „Ideja za projekt nastavak je mog razmišljanja o audiovizualnom identitetu televizijskog kanala HRT3 na kojemu radim kao art direktor od samog početka, u tijesnoj suradnji s glavnim urednikom kanala Deanom Šošom.“ – kaže začetnik projekta Dario Iričanin i dodaje: „Ideja je tog tematskog kanala istaknuti se kvalitetnim sadržajem iz područja svih umjetnosti, kulture, znanosti i obrazovanja. Kao takav, od prvog trena tretiran je audiovizualno vrlo jednostavno i neopterećujuće po sadržaj. Ideja Plesa kao programskog prekida ili nositelja identiteta, odnosno plesne predstave koja traje cijeli dan, upravo je posljedica naglaska sadržaja u ostalom medijskom okruženju.“ – dodaje Iričanin.
  
  Zaplesane se špice kanala HRT3 mogu vidjeti još od 1. travnja ove godine, a trajat će dok se ne procjeni da je vrijeme za rebrending. U njima plešu Petra Chelfi, Maja Drobac, Matija Ferlin, Edi Grubišić – Cipal, Elvis Hodžić – El Rock, Petra Hrašćanec, Zvonimir Kvesić, Martina Nevistić i Ivana Pavlović, uglavnom solo, uz poneki duet. „Htjeli smo vidjeti čim više različitih autorskih i plesačkih potpisa.“ – obrazlaže Iričanin. I u tome su uspjeli jer svaki je plesač doista dao svoj specifičan potpis, energiju i emociju, od punkerske Petre Hrašćanec, ženstvene Ivane Pavlović, Petre Chelfi u maniri borilačkih vještina, Martine Nevistić u stalnome skoku, podnih ekshibicija Elvisa Hodžića – El Rocka, atletski ekstremnog Matije Ferlina s osviještenom komunikacijom prema kameri, Maje Drobac i Zvonimira Kvesića koji izvode neku suvremenu verziju tanga s naglašenim pokretom ruku i tako dalje.
  
  Snimalo se u studijima Jadran filma, takozvanom high-speed kamerom koja omogućuje naknadno fino usporavanje pokreta, što je i glavna karakteristika ovih videa. Usporavanjem se stavlja naglasak na oblike i vizualnost plesa koji izvrsno funkcioniraju unutar TV okvira. „Ples je od pamtivijeka očiti i najiskonskiji iskaz emocije. Pokret u vremenu je ono što i najbolje simbolizira smisao filmske ili televizijske slike. Koncept slavi sinergiju između predivnog, usporenog ili zamrznutog pokreta plesača koji improvizira i glazbe, svjetla, kamere i montaže koji u konačnici daju zajednički moment ili bolje rečeno zajedničku i novu emociju.“ Originalnu glazbu skladao je priznati autor Goran Tudor, kojeg se ponajviše sjećamo po izvrsnoj suradnji s koreografkinjom Natalijom Manojlović u predstavi Vodoinstalater. Direktor fotografije s iznimno dobrim osjećajem za pokret je Vedran Rapo, jednako kao i Mirela Budimić i Mario Pulek iz Studija Ater koji su radili montažu. Kostimografkinje Melita Šakić i Nataša Svekler diskretnim su se kostimom uspjele nadovezati na plesačke osobnosti. Urednik i glavni suradnik Daria Iričanina je Zvonimir Mamić, producenti su Sanja Ivančin i Tomislav Pulić, Tomislav Hećimović je asistent kamere, Damir Spinčić majstor svjetla, a sudjelovali su i brojni drugi djelatnici tehnike, rasvjete, scenografije i šminke HRT-a. 
  
  Ovaj je tim napravio značajan iskorak koji ne samo da bilježi neke od danas aktualnih plesačkih osobnosti na produkcijski visokoj razini te pridonosi javnoj vidljivosti domaće plesne scene na originalan i umjetnički autentičan način, nego i zasigurno gradi temelje za neke buduće koreorežijske suradnje na domaćoj javnoj televiziji.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 16. listopada 2015.
  

Piše:

Jelena
Mihelčić