Plesna scena.hr

Poetski plesni SF

Alie, koncept & koreografija André Mesquita

• 
  
  U posljednje je vrijeme učestala forma plesnog sola. Nema sumnje da je to povezano i sa sve težom financijskom situacijom izvaninstitucionalne scene, pa je u fazi rada jednostavnije projekt dovesti do kraja, a u postprodukciji je veća šansa da on poživi dulje vrijeme. No nije samo to u pitanju. Autorski solo je, povijesno gledano, prva i osnovna forma modernog plesa. On je umjetnički ali i životni stav, svjesna provokativna izloženost produhovljenog, promišljenog (nije nevažno u tom kontekstu naglasiti: ženskog) tijela koje ima nešto ozbiljno za predstaviti odnosno reći. I u Hrvatskoj je moderni ples započeo svoj tijek dvadesetih godina formom ženskog sola. (Najstariji program koji imamo dokumentiran je – Dramatsko-meloplastična večer Mirjane Janaček 29. svibnja 1923. u Glazbenom zavodu.) Solističke programe davale su i Mercedes Grotiz Pavelić i Mia Čorak i Vera Milčinović Tashamira i Nevenka Perko i zapravo je to bio uobičajen oblik plesnog nastupa. Početkom druge polovine 20. stoljeća nekako se više, a valjda i u skladu s vremenom, manifestirala kolektivna svijest, pa su tri zagrebačka ansambla djelovala kao zatvorene, homogene skupine ravnopravnih članova/plesača koji su prenosili koreografsku ideju i materijal kao osobni i zajednički stav.
  
  Autorski solo je na suvremenu hrvatsku plesnu scenu vratila Ljiljana Zagorac devedesetih u nekoliko sjajnih radova dosljedne osobne poetike; kasnije se sporadično vraćao u pravilu u vrlo jakim i osmišljenim nastupima (primjerice Marija Šćekić, Matija Ferlin, Roberta Milevoj…), da bi se posljednju godinu-dvije nametnuo kao prirodan, mogući, ali svakako uvijek vrlo hrabar izbor. Pritom je autorski ili koautorski solo (kao nova forma koja uvodi suradnika – vanjsko oko) i kvantitativno i kvalitativno obogatio hrvatsku plesnu produkciju.
  
  Maša Kolar je za svoju novu produkciju Alie potražila izvanjsko vodstvo Andréa Mesquita, vraćajući se svojoj prvotnoj strasti plesačice i interpretatorice koja je kombinacijom suvremene i baletne tehnike produbila vokabular izražajnosti tijela do rijetko dostignute razine, ali je nakon niza koreografskih projekata osjetila potrebu za izlaskom iz ograničenja vlastitog pisma i obogaćivanjem vokabulara. Bilo je zanimljivo promatrati izrađeno, spretno i poznato Mašino tijelo u početnoj situaciji pokušaja uspostave, pronalaska ravnoteže, odnosno stabilnosti udova. Kao da se, krećući od elementarnog, vratila unazad – udisaju kao prvobitnom impulsu koji tek traga za propusnošću i prodorom do granica (i preko) vanjske opne tijela.
  
  Iako se prepoznaju neki dijelovi, citati respektabilne suvremene plesne literature (koju ona nosi u tjelesnom pamćenju), uspijeva iznenaditi, neočekivano riješiti prijelaz, uputiti impuls u alogičnom smjeru, preokrenuti tijek. Maša Kolar je u ovom radu izbjegla plesnu sekvencu i dobila meditativnost, začudnost, bogatiju paletu eforta između duhovnosti, tijela koje zrači kroz mirovanje, i animalnog pokreta. Velika je amplituda od robotiziranih, oštrih, direktnih kretnji do onih laganih, plutajućih, rasplinjujućih, a tako se mijenja i perspektiva. Ponekad se čini da je ona svjetlucajući djelić tamnog Svemira, a ponekad kao da ga iz neke tamne tišine promatra promišljajući sljedeću pojavnost. Iznimna je uloga i svjetla (i tame) koju je uz koreografa kreirao Nuno Salsinha, s kojim počinje i završava predstava. U prvoj sceni je to zraka odozgo koja pridiže plesačicu, tijekom predstave javljaju se, bolje rečeno spuštaju tajanstveni svjetlosni kvadrati, koji kao da otvaraju nove dimenzije prostora, a na kraju je to svjetlo izvana, s druge strane otvorenih vrata, koje priziva, prizemljuje. Alie se između ostalog može doživjeti i kao intimna, komorna posveta Kubrickovoj Odiseji u svemiru.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 30. siječnja 2016.
  
  Alie
  koncept & koreografija: André Mesquita
  premijera 14. siječnja 2016.
  izvodi: Maša Kolar
  izbor glazbe André Mesquita, oblikovanje zvuka Višeslav Laboš, kostimografkinja Petra Dančević, oblikovanje svjetla Nuno Salsinha & André Mesquita, fotografija & dizajn Jelena Janković & Vladimir Končar, produkcija Maša Kolar

Piše:

Maja
Đurinović