Plesna scena.hr

Poticanje kreativnog diskursa

Konferencija Adaptation and Dance (Adaptacija i ples), Centre for Adaptation, De Montfort University, Leicester, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2. ožujka 2016.

• 
  
  U organizaciji Centra za adaptacije pri De Montfort Sveučilištu u Leicesteru održana je jednodnevna međunarodna konferencija posvećena adaptaciji i plesu. Ta je konferencija ciljano napravila odmak od često analiziranog i dominantnog odnosa adaptacija i filmskih/televizijskih ekranizacija književnih djela, a glavna nit vodilja bila je da i plesna umjetnost često poseže za književnim ostvarenjima (bajkama, narodnim pričama, biblijskim tekstovima, književnosti za djecu, romanima, dramama, poezijom i drugim) koja služe kao tekstualni predložak za scensko ostvarenje, kako u kontekstu klasičnog baleta tako sve do suvremenog plesnog izričaja. Stoga su organizatori i domaćini konferencije Adaptacija i ples okupili na jednom mjestu teoretičare i praktičare iz područja plesa i adaptacije, ali i drugih interdisciplinarnih područja kako bi komunicirali, razmijenili i proširili svoja saznanja i iskustva te dobili uvid u neke nove spoznaje o plesu, često marginaliziranom području proučavanja unutar adaptacijskih studija.
  
  Bajke i narodne priče kao baletne adaptacije, povijest baletnih adaptacija, suvremeni ples i adaptacije književnih djela; vodeći koreografi i plesne adaptacije; plesne adaptacije romana i pjesama; celebrities, status zvijezde i plesne adaptacije; Shakespeare i balet; žanrovi plesne adaptacije; teorijska potpora adaptacijskim studijima u odnosu prema plesu i drugo bile su tek neke od mogućih tema u okvirima kojih su izlagači mogli ponuditi naslove svojih izlaganja, a na temelju kojih su organizatori konferenciju strukturirali u osam zasebnih sesija od kojih su se uvijek po tri odvijale paralelno, što je onemogućilo praćenje svih sesija i izlaganja. Nazivi osam sesija i pripadajućih im izlaganja bila su sljedeća:
  
  1) Klasične priče (Beauty Awakens: Matthew Bourne’s Multi-layered Revision of a Classic, Astrid Bernkopf, Middlesex University; Fantastical Worlds of Liv Lorent, Paul Jackson, University of Winchester; Cathy Marston: The Only British Female Choreographer Adapting Classics for the Ballet?, Deborah Kate Norris, Edge Hill University; Akram Khan’s Until The Lions, Jayne Stevens, De Montfort University)
  
  2) Shakespeare i ples I (Venice with a Touch of Verona: John Neumeier’s Othello, Julia Bührle, New College, Oxford; Bikers, Ballet and Rethinking the Spectacle: Mauro Bigonzetti’s Romeo & Juliet (2006), Kathrina Farrugia-Kriel, Royal Academy of Dance; Dance Adaptation: Romeo and Juliet, Rosie Gerhard, Royal Academy of Dance; Tagging the Folio and Biting Shakespeare with Rennie Harris / Puremovement’s Rome and Jewels, Brandon Shaw, University of Malta)
  
  3) Shakespeare i ples II (Double Deaths and Double Statues: Dancing The Winter’s Tale, Judith Buchanan, University of York; The Triumph of the Dancing Fairies: Ballet Adaptations of A Midsummer Night’s Dream, Julia Hoydis, University of Cologne; “Hamlet always has been ruined by the words”: Dance and the Adaptation of Shakespeare’s Works, Lynsey McCulloch, Coventry University)
  
  4) Teoretiziranje adaptacije i plesa (Dance and Adaptation: Intermediality and Intertextuality, Ramsay Burt, De Montfort University; Adaptation politics: the Risorgimento model, Giannandrea Poesio, University of Bedfordshire; This Choreotext Which is Not One: On Dance Adaptation Theory, Rosella Simonari; Dancing Figures. Rhetorical Devices in Dance, Begoña Olabarria Smith)
  
  5) Autorstvo i dokumentacija (Busby Berkeley and Gene Kelly, Nathan James, Urdang Academy, London; The Intersemiotic Translation of Les Noces (1923), Elena Koukoli, Trinity Laban Conservatoire of Music and Dance; Notation Scores as Adaptations of Dance, Shelly Saint-Smith, Royal Academy of Dance)
  
  6) Kulturni i politički konteksti (Performing Garba (the clapping dance): some reflections on recent adaptations, Mrunal Chavda, University of Exeter; The influence of the Political Regime on the Ballet Production and Adaptation of the Performances during the Communism in Czechoslovakia, Miriam Hasikova, Palacky University, Olomouc; Choreographing the Narrative: Northern Ballet’s production of The Great Gatsby, Pauline Brooks, Liverpool John Moores; Dance, Dancer, and De-Politicisation in Indonesian Literature and Film, Dwi Setiawan, De Montfort University & Petra Christian University, Indonesia)
  
  7) Eksperimentalni praktičari (Choreographing Continunity, Dancing Stein, Christophe Collard, Vrije Universiteit Brussel; Hanya Holm and the importance of dance in adaptations for the musical, Michael Huxley, De Montfort University; Adaptations of a liberated Slave Girl, Rodreguez King-Dorset, University of Bolton; Adaptation in the Dance Theatre Devising Process of New Art Club, Pete Shenton, De Montfort University)
  
  8) Romani i ples (Boris Eifman’s Adaptations of Literary Works, Tatiana A. Boborykina, St Petersburg State University; Translating Literature into Movement: Boris Eifman’s Adaptation of Tolstoy’s Anna Karenina, Kimberly Glassman, Concordia University; Ballet Meets Alice: Wheeldon, Carroll and the Staging of Adapted Intermediality, Maria Marcsek-Fuchs, Technische Universität Braunschweig; Anna Karenina (Croatian National Theatre in Zagreb): In search of authenticity, Katarina Žeravica, University of Osijek, Croatia).
  
  Navedena izlaganja, kao što i njihovi naslovi pokazuju, s različitih su se aspekata bavili analizom plesnih adaptacija, stavljajući u središte svojih promatranja sam ples i plesni narativ, dramaturgiju, tekstualni narativ ili pak različite vizualne elemente kao sastavne dijelove plesnih predstava/adaptacija. Stoga su izlaganja otvorila pitanja kao što su: poimanje plesa i plesne adaptacije kao hibridnog medija/umjetnosti; na koji način favoriziramo i zašto, i favoriziramo li uopće određene elemente plesne adaptacije u odnosu na neke druge (audio-vizualni dio u odnosu spram plesa, književni tekst kao izvorni predložak u odnosu prema plesnom narativu itd.); odnos osobe koja analizira plesnu adaptaciju prema istoj te njezine preference, interesi i profesionalna usmjerenost; pozicija publike, njezino poznavanje plesa, teorije adaptacije te kazališne umjetnosti, upućenost u ono što se odigrava pred njom; kako pristupiti analizi plesa i govoru tijela koje pleše, a koji imaju svoje zakonitosti, dramaturgiju te vlastitu gramatiku i sintaksu; odnos dramaturgije i plesa – koliko jedno utječe na drugo, mijenja, preobražava, podržava i slično; kako plesna tehnika (klasični balet, suvremeni ples itd.) utječu na narativ; vrijeme i prostor, kulturno-društveno-politički kontekst u kojem se vrši analiza i interpretacija plesne adaptacije; pozicija koreografa, njegova ideja i vizija plesne predstave/adaptacije; pozicija i uloga plesnih umjetnika, njihova kreacija, invencija, interpretacija i doprinos plesnoj inscenaciji/adaptaciji književnog djela i drugo.
  
  Potičući kreativni diskurs između sudionika konferencije, postavljena pitanja ostala su otvorena daljnjim diskusijama i istraživanjima. Unatoč različitim područjima iz kojih izlagači dolaze, svi su bili suglasni oko činjenice da se adaptaciji i plesnoj umjetnosti može i treba pristupati s različitih aspekata, uzimajući u obzir da je plesna adaptacija nekog književnog djela kompleksno scensko umjetničko ostvarenje koje ima svoje zakonitosti i koja objedinjuje različite elemente u jednu cjelinu, od samog pokreta tijela pa sve do vizualnog identiteta plesne predstave. Različiti elementi supostoje na sceni i prema tome imaju svoju važnost i nipošto ne bi trebalo zanemariti ulogu pojedinih elemenata u analizi plesnih adaptacija. Izlagači su također bili suglasni oko činjenice da adaptacija također znači evoluciju i prilagodbu s obzirom na vrijeme i prostor u kojem ona doživljava svoje plesno-scensko ostvarenje te da se i danas uvijek iznova potvrđuje, da je plesna umjetnost unutar adaptacijskih studija intrigantan, izazovan i pogodan medij za analizu, istraživanje i propitivanje kako teoretičara tako i praktičara. Povrh toga, zaključeno je i da je plesna umjetnost plodno tlo za adaptaciju književnih djela koje na sebi specifičan način, odgovarajući na pitanja što se adaptira i kako, komunicira nova i/ili drugačija značenja svojoj publici. Na taj način plesna umjetnost i plesne adaptacije književnih djela obogaćuju umjetnički i kulturni život, ali i pružaju dublji uvid u mehanizme i sustave vrijednosti konteksta u kojem se javljaju.
  
  © Katarina Žeravica, PLESNA SCENA.hr, 2. travnja 2016.

Piše:

Katarina
Žeravica