Plesna scena.hr

Od menade do danas

Zadarska plesna scena (1)

• Ove godine u Zadru se obilježavaju dvije značajne obljetnice koje pridonose bogatoj hrvatskoj plesnoj tradiciji, a ujedno su i pomak prema decentralizaciji plesne scene u Hrvatskoj. Plesni odjel Glazbene škole Blagoje Bersa slavi četrdeset godina postojanja, a Zadarski plesni ansambl obilježava 25 godina svog djelovanja. To me ponukalo da povodom tih značajnih obljetnica, ne samo za lokalnu zajednicu nego i u puno širem kontekstu, pokušam istražiti i zabilježiti začetke, nastanak i dinamiku razvoja plesne scene u Zadru od njezinih početaka 1946. godine do danas. U radu istražujem: ustanove, umjetničke organizacije i udruge koje se bave plesnom aktivnošću, njihove umjetničke pa i edukativne dosege i rezultate. Prošle godine je u nekoliko navrata kroz razne predstave i kroz tekstove upravo na ovom portalu bilo govora o potrebi arhiviranja radova novije plesne povijesti, pogotovo materijala vezanih uz suvremenu plesnu umjetnost koja nije uključena u arhivske koncepcije tradicionalnih baštinskih institucija. Većina zapisa, dokumenata, datoteka, fotografija i snimki plesnih događanja pohranjena je pri ansamblima, umjetničkim organizacijama, udrugama, a ponajviše kod privatnih osoba. Ovaj tekst predstavlja prilog mapiranju bliske povijesti i sadašnjosti dijela hrvatske plesne umjetnosti čiji smo osnivači, pokretači i akteri upravo mi.
  
  Zanimljiv je i podatak da je kameni reljef plesačice menade koji datira iz 2. stoljeća prije Krista pronađen upravo na zadarskom području. Prikazuje žensku figuru iz profila u pokretu, na poluprstima, blago nagnutu nazad, u višeslojnoj širokoj togi, raskriljenih ruku koje ukrašava lepršava koprena. Slike i reljefi menada su pronađeni na mnogim mjestima u Europi gdje god je dosezala vladavina Rimskog carstva, no u Hrvatskoj jedino se Zadar može pohvaliti takvim arheološkim nalazom.
  
  Povijest zadarske plesne scene, institucionalnom ili izvaninstitucionalnom, započela bih otvaranjem Hrvatskog narodnog kazališta. ZAVNOH donosi odluku o osnivanju prvog profesionalnog hrvatskog kazališta u Zadru koje je svečano otvoreno 27. ožujka 1945. godine, još u doba rata, a na čelu mu je redatelj Šime Dunatov. Povijest kazališta na ovom području stara je tisuću godina, a Zadar je najstarije mjesto u Hrvatskoj koje bilježi tu vrstu aktivnosti, kako tvrdi Tihomil Maštrović, književni historiograf i proučavatelj kazališne povijesti od njezinog nastanka pa do današnjih dana.
  
  Nakon što je u sezoni 1946/1947. započeo rad na glazbeno scenskim djelima, uglavnom vrlo dobro primljenim operetama, pokazuje se potreba i za baletnim ansamblom. U svojoj drugoj sezoni Narodno kazalište Zadar poziva sve zainteresirane da se upišu u „Baletsku školu Narodnog Kazališta“. Koreografkinja Zora Colnago preuzima „stručno vođenje baletske grupe, gdje će učenici pod njenim rukovodstvom moći besplatno studirati balet i povremeno nastupati na pozornici. U tu grupu se primaju mladići i djevojke, kao i podmladak.“ Poziv je izdan 14. studenog 1946, i pisan je na lijevoj strani plakata hrvatskim, a na desnoj strani talijanskim jezikom. Ako Zora Colnago (u nekim navodima i Kolnago) preuzima stručno vođenje, pretpostavljam da je do tada postojalo i nestručno vođenje kazališne baletne grupe. Naime, u monografiji zadarskog kazališta Pedeset godina Hrvatske kazališne kuće Zadar 1945-1995, čiji je autor spomenuti Tihomil Maštrović, na samom početku knjige, bez navedene godine, prikazan je program pod naslovom Mješovito veče za proslavu 1. maja i u prvom dijelu programa (uz zborove, solo instrumente i igrokaze) pod točkom 9. naveden je Orijentalni solo ples bez autora glazbe i bez imena solista/ice.
  
  Na daskama Narodnog kazališta Zadar u prvom desetljeću nakon Drugoga svjetskog rata tri puta je izvedena jedna baletna predstava čija je premijera bila 17. travnja 1946. godine. Zvala se Baletska večer /odlomci iz djela/. Kao autori glazbe navedeni su: P. I. Čajkovski, N. R. Bakaljnikov, J. Brahms, M. Miljuš, G. Bizet. Direktor je Ivan Štajcer, koreograf Zora Kolnago, a scenograf Petar Zrinski. Tijekom tih najplodnijih početnih godina premijerno je izvedeno osam opereta, od kojih su u četiri sudjelovali polaznici Baletske škole Narodnog kazališta. To su: Zemlja smiješka (1947. sa četiri izvedbe, zatim premijera ponovo 1952. s dvanaest izvedbi), Splitski akvarel (1951. s dvanaest izvedbi), Crkveni miš (1951. sa sedam izvedbi), Mala Floramye (1952. s petnaest izvedbi). U svima je sudjelovao baletni ansambl s koreografom Zorom Kolnago. U monografiji je navedeno sedamnaest imena plesača iz tog poratnog i za kazalište vrlo aktivnog razdoblja. Opereta je bila vrlo atraktivna glazbena grana i za nju je vladalo veliko zanimanje. Nakon 1953. ime Zore Kolnago više se ne spominje. Godine 1956. u opereti Franza Schuberta Tri djevojčice kao koreograf navodi se novi autor Kuzma Beović. Predstava je izvedena deset puta.
  
  Dugo godina zadarsko kazalište, osim što bi povremeno ugostilo domaće plesne umjetnike i unatoč velikoj naklonosti prema toj umjetnosti, nije pridavalo pozornost plesnom izrazu koji se nametao jačanjem plesne scene u lokalnoj zajednici. Tek 2007. dolaskom Jadranke Svaguše na mjesto ravnateljice situacija se bitno mijenja. Pozivajući Mirnu Žagar i tada aktualnu organizaciju MAPA iz Amsterdama, nova v.d. ravnateljica otvara vrata plesnoj, izvedbenoj i suvremenoj kazališnoj umjetnosti.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 8. travnja 2016.

Piše:

Sanja
Petrovski