Plesna scena.hr

Pomak prema suvremenom kazalištu

Zadarska plesna scena (2)

• U nastavku osvrta na razvoj plesne umjetnosti u Zadru, dotaknut ću razdoblje zadarskog Kazališta pod vodstvom Jadranke Svaguše (od 1997. do 2002.), koje je kao najintenzivnije i najkreativnije razdoblje povijesti kazališta u Zadru od Domovinskog rata pa do danas, silno utjecalo na razvoj plesne i izvođačke umjetnosti. Inkorporirano između dva klasična pristupa kazalištu pod vodstvom dvojice ravnatelja (Ivković i Švorinić), istovremeno s pojavom Međunarodnog festivala suvremenog kazališta Zadar snova, u razdoblju od šest godina u zadarskoj kazališnoj umjetnosti prevladala su i zaživjela suvremena europska strujanja koja su ostavila svoj pečat u svim segmentima kulture življenja grada.
  
  Od 1991. do 1996. ravnatelj Narodnog kazališta, a potom nakon promjene naziva u Hrvatska kazališna kuća, je Žarko Ivković. Punu podršku daje plesačima ustupajući prostor i logistiku za plesne predstave koje izvode Zadarski plesni ansambla i Plesni odjel Glazbene škole Blagoje Bersa, tada jedine postojeće grupe i ustanove koje se bave plesnom umjetnošću u Zadru. U suradnji s kazalištem u proljeće ratne 1992. izvedena je plesna predstava Kolo bola u mojoj koreografiji, a u njoj su zajednički sudjelovali plesači iz Škole i Ansambla. Zadarski plesni ansambl je uz tadašnji glumački studio i gostujuće glumce na Narodnom trgu 1995. otvorio prvo Zadarsko kazališno ljeto u režiji Davora Žagara.
  
  Godine 1997. na mjesto v.d. ravnateljice HKK-a dolazi gđa Jadranka Svaguša. Te iste godine u lipnju započinje s izdanjem i prvi Zadar snova, festival suvremenog kazališta čiju kompletnu produkciju preuzima HKK s Jadrankom Svagušom na čelu. Otklon prema izvedbenim umjetnostima i suvremenoj kazalištu privukao je i Mirnu Žagar koja je odmah nakon promjene vlasti stupila u kontakt s novom upravom kazališta. Prva od bogatog niza radionica s područja izvedbenih umjetnosti, Kazalište i kazalište pokreta danas, održala se u studenom, a vodili su je Mirna Žagar i Vladimir Stojsavljević. Oni predstavljaju Zadranima rad HIPP-a i MAPAZ-a i na taj način udaraju temelje suvremenog fizičkog kazališta gradu s velikim umjetničkim potencijalom. MAPA – Moving Academy for Performing Arts, međunarodni je projekt u okviru HIIP-a (Hrvatski institut za pokret i ples) osnovan u veljači 1992. u Zagrebu, a 1994. u Amsterdamu. Osnivači i voditelji MAPA-e Ide van Heinigen i Mirna Žagar ideju o tom projektu temelje na višegodišnjem iskustvu i praksi na području suvremenog plesa te kazališta pokreta i mime. Međunarodna akademija obrazuje mlade kazališne umjetnike u domeni fizičko-vizualnog kazališta, oblikovanja svjetla i kazališnog menadžmenta. Orijentirana je da kroz cjelovitu kazališnu edukaciju stimulira i motivira mlade izvođače, producente, pedagoge i autore, s naglaskom na središnju i istočnu Europu.
  
  Prva, inicijalna radionica sastojala se od treninga, video projekcija, predavanja i razgovora. Sudjelovali su, uz glumce Kazališta lutaka, članovi i voditelji plesnog ansambla, a također i zainteresirani mladi performeri. Radionica je ujedno bila i audicija za naredne projekte čija je namjera stvaranje i edukacija budućeg Glumačkog studija HKK-a, koji bi zatim prešao u profesionalni ansambl kazališta. Naime, nakon neuspjelog pokušaja otvaranja studija glume na Filozofskom fakultetu u Zadru, koji je trebao obrazovati kadar za glumački ansambl zadarskog kazališta, pokušalo se ostvariti tu ideju kroz Glumački studio koji dobiva potporu pročelnika za kulturu Grada Zadra Radovana Dunatova i gradskih vlasti. Već sljedeća radionica u ožujku 1998. dovodi u Zadar organizaciju MAPA i njihove ljude, sjajne predavače i voditelje koji se bave mimom, odnosom tijela i objekta, glazbom i svjetlom. To su Aleksandar Acev, Christian Suchy, Stanko Jusbašić i Desiree van Gelderen. Nakon mjesec dana nova radionica s istim predavačima završava prezentacijom pod nazivom Slučaj 22. Osim edukativnog i prezentacijskog karaktera, ove radionice su ujedno i audicije. Dvoje ljudi je poslano u Bukurešt, a naredne godine četvoro ljudi u Berlin na edukaciju koju organizira MAPA iz Amsterdama. U studenom kao gošća-predavačica dolazi Nataša Lušetić i ostvaruje projekt Crypto-Pseudo koji se prikazuje i u Beču na Senza Parole festivalu.
  
  Početkom 1999. Aleksandar Acev i Christian Suchy vode radionicu Od forme prema sadržaju. Osim edukacije polaznika budućeg ansambla, cilj je popularizacija suvremene kazališne scene i prezentacija rada radionice pa su nakon dvadesetak dana intenzivnog rada sve zainteresiranijoj publici predstavljeni rezultati radionice pod nazivom: Glava, ruke, srce Aleksandra Aceva i Bez 'n' čega Christiana Suchyja. U veljači ponovo dolazi sjajno prihvaćena Nataša Lušetić, a početkom ožujka prava poslastica za sve brojne sudionike: biomehanika koju predstavlja Ralf Räuker iz Berlina. Tokom dva mjeseca pripremana je predstava fizičkog teatra Metamorfoza autorice Nataše Lušetić, čija je premijera bila u lipnju. Paralelno se izvode i radionice zvuka pod vodstvom Stanka Jusbašića, te svjetla koju vodi Deni Šesnić. Oba umjetnika s polaznicima kreiraju zvuk i svjetlo za vrlo zahtjevnu predstavu Metamorfoza koja nakon izvedbi u Zadru odlazi na festival Prague Quadriental 1999. Kroz nekoliko faza priprema se predstava Bez´n´ičega autora Christiana Suchyja, čija je vrlo dobro prihvaćena premijera bila sredinom prosinca.
  
  Suvremeno orijentiran Glumački studio dobiva svu naklonost publike i pozornost i podršku novinara. Početkom novog milenija ponovo se radi audicija za nove članove Glumačkog studija, formira se umjetničko vijeće sastavljeno od Ivice Boban, Christiana Suchyja i Denija Šesnića. Igraju se stare predstave i rade nove (Medeja Christiana Suchya). Početkom 2001. organizira se radionica Kazalištem protiv nasilja iz koje kasnije nastaje družina Igrajmo se. Neko vrijeme djeluje pri matičnoj kući, a ubrzo i samostalno pod vodstvom Irene Vitaljić, Matije Šango i Ive Burčul. Posljednjim projektom pod ravnateljstvom Zločin na kozjem otoku 2001. u režiji Živka Nižića vidljiv je snažan odmak od fizičkog kazališta prema kazalištu gdje tekst postaje primaran. Istovremeno, trošna zgrada zahtjeva velike preinake, i kao da se povijest ponavlja (isto se događa i 1963. kada se gasi profesionalni glumački ansambl zbog neadekvatnog i ruševnog prostora za rad), pomalo prestaje interes glavnih financijera, Grada Zadra, za rad Hrvatske kazališne kuće. U lipnju u organizaciji Zadarskog plesnog ansambla i HKK Zadar, a u suradnji s Tjednom suvremenog plesa, organizira se plesna radionica koju vodi Mirna Žagar i koreograf iz Vancouvera Paras Terezakis koji naredne godine na Zadarskom kazališnom ljetu sudjeluje sa svojim ansamblom kao gost te ponovo održava radionicu za brojne zainteresirane performere i plesače.
  
  Osim vrlo plodna i zahtjevna projekta s Glumačkim studijem, koji je i nakon gašenja 2002. godine imao kao refleksiju brojne i nadasve pozitivne promjene u kulturnom miljeu grada (iz tog nukleusa formiraju se dvije kazališne družine: Igrajmo se (Irena Vitaljić, Matija Šango, Iva Burčul), Teatrro Verdi (Juraj Aras, Vjerica Vidov, Sanja Zalović), nova plesna udruga Zalet (Iva Burčul), te Zadarski plesni ansambl čiji su tadašnji ili bivši članovi i voditelji kroz pet godina intenzivno sudjelovali u cjelokupnom radu studija (Nives Šimatović Predovan, Maja Šimić, Iva Burčul, Josipa Kolega, Vanja Sabić, Igor Petrovski, Korana Maštrović, Martina Kraljev, Sanja Petrovski).
  
  Ukratko – nikada ni prije ni poslije na pozornici kazališta u Zadru nije bilo toliko plesnih predstava kao u vrijeme ravnateljstva Jadranke Svaguše. Kazalište je tih godina otvorilo vrata plesnom repertoaru, bilo da je iz područja suvremenog plesa, klasičnog i modernog baleta ili izvedbenih umjetnosti. Bila je izražena suradnja s Tjednom suvremenog plesa koja se očitovala kroz radionice i predstave, suradnja s Baletnom trupom Croatia, suradnja s ansamblom Baleta HNK-a Split. Odaziv kazališne, a pogotovo plesne publike bio je velik jer je u Zadarskom plesnom ansamblu i Plesnom odjelu Glazbene škole Blagoje Bersa (pod vodstvom Nives Šimatović Predovan i mene) postojala brojna, vrlo aktivna jezgra i mladih i iskusnih plesnih umjetnica.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 15. travnja 2016.

Piše:

Sanja
Petrovski