Plesna scena.hr

Romantičarsko razdoblje Kuzme Beovića

Zadarska plesna scena (3)

• Kuzma Beović rođen je u Supetru na Braču 1914, a već s nepunih petnaest godina pozvala ga je koreografkinja i baletna pedagoginja Milica Katić da sudjeluje u radu nedugo prije toga osnovanog baletnog ansambla splitskog HNK-a. Stalni član splitskog Baleta je do početka Drugoga svjetskog rata, nakon čega se seli u Rijeku, Zagreb, a potom i Beč. Neposredno nakon njegovog profesionalnog angažmana, u Split dolaze Ana Roje i Oskar Harmoš koji baletnom ansamblu podižu popularnost i ostvaruju značajan umjetnički pomak. Kuzma je često s ljubavlju isticao taj bračni par kao svoje učitelje i suradnike. Nakon Drugoga svjetskog rata politički se angažira: pomagao je prebjezima koji nisu mogli prihvatiti novu vlast da se prebace u Italiju (skrivao ih je u mrtvačkim kovčezima). To ga je koštalo slobode i političkih progona. 
  
  U zatvoru izučeni tesarski zanat doveo ga je sredinom 1954. u Zadar. Krovopokrivač u odijelu s leptir-mašnom na krovu bolnice plijenio je pažnju prolaznika. Tadašnji načelnik za kulturu Grada Zadra prof. Dinko Foretić poziva ga i traži od njega da osnuje baletni studio. U svom prvom dopisu od 6. prosinca 1954, upućenom nadležnim prosvjetnim vlastima, Beović navodi kako je spreman biti koreograf, plesni pedagog, glazbeni korepetitor te predavač tri nastavna predmeta: Povijest glazbe, Povijest baleta te Uloga i značaj narodnog folklora. Suradnju počinje s učiteljicom Emerikom Tičić i Učiteljskom školom te je za svoj rad pridobio velik broj djece iz zadarskih osnovnih škola, a ubrzo i srednjih. Postavljajući temelje novog Baletnog studija, istovremeno tijesno surađuje s kazalištem i okuplja ranije članove baletne grupe zadarskog Kazališta. Baletnu školu je već prve godine privelo kraju sedamdeset učenika. Tijekom sljedećih godina školu plesa pohađalo je od 80 do 150 polaznika. Baletni studio započeo je djelovati u okviru Kluba prosvjetnih radnika Juraj Baraković do 1957, a zatim je četiri godine bio u sastavu Muzičke škole, da bi 1961. Baletni studio postao samostalna ustanova.
  
  Prvo sudjelovanje u kulturnom životu Zadra bilo je povodom proslave 150. godišnjice osnutka gimnazije u listopadu 1954, kada je uvježbao zadarske gimnazijalce za plesne točke u igrokazu Dubravka. Prva predstava tek nastalog Plesnog studija bila je Čudotvorni cvijet u izvedbi učenika Vježbaonice Učiteljske škole, izvedena u lipnju 1955. u Narodnom kazalištu. Svake godine se davala po jedna premijera Baletne večeri koja je imala i po nekoliko izvedbi. Nastupalo se i na svečanostima, akademijama, recitalima i koncertima. Rad studija obilježila su česta gostovanja: Šibenik, Zadar, Split, Rab, gostovanje po Istri (Pula, Poreč, Umag, Vodnjan, Buje, Rovinj), zatim Preko, Kali, Mali Lošinj, Brač, Iž, Benkovac, Pakoštane, Novigrad, Pitomača, Ljubljana (snimala je i televizija), Zagreb (u baletnoj dvorani HNK-a, također je snimala televizija).
  
  Povodom pete godišnjice Baletnog studija na svibanjskoj Baletnoj večeri 1960. godine sudjelovali su prvaci riječkog baleta. U čast sedamdesetogodišnjice baleta u Hrvatskoj i desetogodišnjice Baletnog studija Zadar održano je 1965. godine u Dvorani Doma sindikata u Zadru Baletno veče prvaka ljubljanskog baleta i članova Baletnog studija. Na plakatu je navedeno da je to deseta premijera i 64. nastup Studija. Naredne godine u Baletnoj večeri gostovao je splitski baletni ansambl, čest gost na Kuzminim predstavama. Uz rad na baletnim predstavama, Kuzma kao koreograf sudjeluje u komičnoj operi Kovačev student 1956. u izvedbi KUD-a Arbanasi, u opereti Tri djevojčice 1958. s Pjevačkim društvom Zoranić u Narodnom kazalištu, u brojnim dramskim predstavama: Hvalisavi vojnik (1958), Narodno kazalište Zadar, Blanche-Neige, Osnovna škola Centar (1959), Romeo i Julija Narodno kazalište Zadar (1959), Dobar vjetar „Plava ptico“, Osnovna škola Petar Preradović (1960). Mladi zadarski plesači predstavili su 1967. godine omladinu Hrvatske u TV emisiji Pozdrav Prvom maju i u cjelovečernjoj emisiji Baletne priče.
  
  Godine 1970. donesena je već od 1967. godine najavljivana odluka o pripojenju Baletnog studija Glazbenoj školi Blagoja Berse, ali s nastavnim planom i programom Glazbene škole, s čime se maestro Kuzma Beović nije mogao složiti te je bio prisiljen ponuditi ostavku koja je 16. rujna 1970. na sjednici Savjeta Baletnog studija bila i prihvaćena. Kuzma Beović je umirovljen, a Baletni studio je nakon punih sedamnaest godina vrlo uspješnog djelovanja, prestao s radom. U Kuzminom rješenju za mirovinu navedeno je da je od 1954. do 1971. godine „kontinuirano radio kao baletni pedagog i suradnik u Narodnom kazalištu Zadar, Muzičkoj školi Zadar, Klubu prosvjetnih i kulturnih radnika Juraj Baraković i Baletnom studiju Zadar“.
  
  Kuzma Beović je svojim znalačkim radom i entuzijazmom kroz rad s Baletnim studijom postigao zapažene rezultate u popularizaciji plesne umjetnosti. Plesač, koreograf i nadasve pedagog, osvojio je Zadar šarmom, neiscrpnom energijom i plesnom umjetnošću. Masovnost uključivanja mladih u programe koje su nudili: folklor, ritmiku, klasični balet, društvene plesove, tražila je i primjerenu organizaciju koju su podržavale vladajuće strukture grada. Uz sve to, dostigao je i visoke umjetničke domete sa svojim amaterima, o čemu svjedoče brojne produkcije, nastupi u Zadru i drugim gradovima u Jugoslaviji, televizijske snimke i emisije. Sam je pisao scenarije za svoje balete, prepisivao note, bavio se kreiranjem, također i izradom kostima, koreografirao i organizirao brojna gostovanja. Tri polaznika Baletnog studija postali su profesionalni plesači: Luciano Perić u Splitu te Joso Stipić i Boris Samek u Zagrebu. Zajedno s Baletnim studijom utro je put otvaranju Plesnog odjela Glazbene škole Blagoje Bersa, koji djeluje do danas.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 22. travnja 2016.

Piše:

Sanja
Petrovski