Uskrsnuće uništenog arhiva
Zadarska plesna scena (4): Plesni odjel Glazbene škole Blagoje Bersa (1)
-
Pokušavajući pronaći podatke o djelovanju škole suvremenog plesa u Zadru u razdoblju od njezina formiranja 1970. do danas, u arhivu škole našla sam ih vrlo malo. Dobar je dio dokumenata, školske evidencije uništen tijekom granatiranja Škole na samom početku Domovinskog rata, a kasnije zbog širenja i premještanja škole zagubljen ili zanemaren. Kako sam osobno od 1976. godine započela raditi u toj školi kao nastavnik, a već par godina prije bila povezana s nastavnicima i učenicima koji su dolazili u školu u kojoj sam radila, mislim da sam mjerodavna, a nadam se i dovoljno objektivna da napišem povijest Plesnog odjela Glazbene škole Blagoje Bersa u Zadru. Tko god ima nešto za dodati, primjedbe i ispravke, neka me slobodno kontaktira. Bit ću neizmjerno zahvalna.
Ideja o otvaranju Plesnog odjela u Glazbenoj školi Blagoje Bersa nije nastala odjednom. U nekoliko navrata bilo je pokušaja da se Baletni studio koga je osnovao i vodio (malo starijim Zadranima poznat) Kuzma Beović, pripoji Glazbenoj školi. Do toga nije došlo jer se maestro Kuzma protivio školskom planu i programu koji je po njegovom mišljenju bio inertan i nefunkcionalan. Godine 1970, nakon definitivnog odustajanja od pripojenja Baletnog studija Glazbenoj školi, ravnateljica Marija Poklepović u suradnji s Vlastom Kaurić, plesnom pedagoginjom i koreografkinjom, nastavnicom u Školi za ritmiku i balet, tj. na Odjelu za ples i ritmiku (danas Škola suvremenog plesa Ane Maletić), organizira Odjel za balet i ritmiku u Zadru. Novootvoreni odjel je ustvari samostalna škola suvremenog plesa koji se programom oslanja na zagrebačku matricu. Mlada nastavnica koja je pokazala želju doći u Zadar jest vrlo talentirana Ankica Kosanović, kasnije Tomić, koja je netom završila Školu za balet i ritmiku i kratko vrijeme plesala u Zagrebu u Studiju za suvremeni ples. Ona započinje s radom u jesen 1970. godine. Škola radi u prostoru bivšeg baletnog studija u Duždevoj palači u centru grada.
To je doista bio jedinstveni urbani kulturni centar gdje je smještena glazbena i plesna škola sa svojim orkestrom i ansamblom, Gradska knjižnica i Radio Zadar. U školi je i koncertna dvorana koja povremeno služi plesačima kao izvedbeni prostor. Prve godine nakon audicije u matičnoj knjizi zabilježeno je jedanaest učenika. Škola po programu traje četiri godine, a upisuje se i pripremni razred. Bolji i talentirani učenici nakon završene škole pristupaju ansamblu koji nosi naziv Studio, a vodi ga Ana Tomić. Oni odrađuju program srednje škole ritmike i plesa i nastupaju širom Hrvatske. Česti i redovni su gosti na smotrama plesa koje organizira Prosvjetni sabor Hrvatske gdje se osvajaju gotovo uvijek prve nagrade. Na kraju svake školske godine organizira se plesna produkcija u Narodnom kazalištu. U njoj sudjeluje samo završni razred i grupa Studio, koji izvode niz kraćih plesnih točaka. Plesne predstave su u javnosti vrlo zapažene, dobro popraćene i kazalište je uvijek dupkom puno. Točke se pripremaju kroz cijelu godinu, a osim na završnoj predstavi izvode se i prilikom javnih manifestacija i kulturnih događanja. Škola uživa veliku popularnost u samom gradu. Na audiciju se javlja preko 200 djece. U prvi i pripremni razred se prima po trideset učenika. Od 1978. godine cjelokupna Glazbena škola pripaja se Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje Juraj Baraković i tako ostaje do početka Domovinskog rata.
Anu Tomić upoznala sam u Internacionalnoj baletnoj školi Ane Roje i Oskara Harmoša u Primoštenu, gdje je dolazila na poduku iz klasičnog baleta. Beskrajno vrijedna, spremna učiti, lako je upijala elemente klasične baletne tehnike i prenosila ih dalje svojim učenicima u Zadru. Zanimljiv je podatak da su za vrijeme kratkog porodiljskog dopusta na koji je Ana Tomić otišla krajem 1974. (rodila je blizanke) školu vrlo odgovorno i uspješno vodile njezine učenice Lidija Fabulić i Silvana Šatalić. Za sam razvoj Škole bili su važni i posjeti Ane Roje koja je znala doći gledati i održati satove plesa i pritom razgovarati s učenicima i nastavnicima. Na taj način je uspostavljena komunikacija dviju škola u Primoštenu i Zadru koja je godinama utjecala na razvoj i status škole u lokalnoj zajednici. Godine 1976. kao nastavnik klasičnog baleta u školu dolazim ja, Sanja Vidović, iz Internacionalne baletne škole Ane Roje i Oskara Harmoša. Plesne večeri tako dobivaju i izvedbe klasičnog baletnog izričaja. Odmah sam pristupila i radu u školskom ansamblu Studio, tako da sam osim plesačice, bila i učenica i usvojila postavke ritmike i suvremenog plesa. Godine 1980. odlazim u ansambl HNK-a u Splitu. Na mjesto nastavnice ritmike dolazi Vlasta Marotti Hrašćanec i ostaje do 1985. kada dolazi Nives Šimatović Predovan, obje iz Škole za ritmiku i ples iz Zagreba. Istovremeno, Srednju školu usmjerenog obrazovanja završava i Sanja Ranković koja zatim odlazi u Zagreb na školovanje i nakon toga kratko vrijeme radi kao nastavnica suvremenog plesa u Zadru. Ja se (sada kao Petrovski) 1989. vraćam na mjesto nastavnice baleta, gdje ostajem do danas.
U lipnju 1991, osim plesne produkcije u Narodnom kazalištu Zadar u kojoj nastupa Plesni ansambl škole Studio, u Sv. Dominiku pri kazalištu lutaka organiziram i predstavu u kojoj su prvi put sudjelovali svi učenici plesnog odjela, njih oko sto pedeset. To je bila posljednja predratna predstava. Nakon granatiranja i rušenja Škole Ana Tomić odlazi, a Škola nalazi svoje mjesto u bivšoj vojarni izvan centra grada, gdje ostaje do danas.
© Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 21. svibnja 2016.
Piše:
Sanja Petrovski