Plesna scena.hr

Bezuvjetno zajedništvo i druge priče

2. International Performance Festival Sounded Bodies, Zagreb, 3. – 8. studenoga 2016.

• 
  
  Od 3. do 8. studenoga 2016. u Zagrebačkom je plesnom centru održan drugi festival Sounded bodies pod umjetničkim vodstvom Bruna Isakovića, još jedan u nizu odlično promišljenih i postavljenih i međunarodno umreženih projekata sve prisutnije zagrebačke udruge Domino, organizatora Queer Zagreb Sezone. (Palo mi je na pamet da nomen est omen i da je na kulturnoj sceni u tijeku neka vrst domino efekta?)  Nije loše podsjetiti se da je, prema riječima umjetničkog direktora Queer Zagreb Sezone Zvonimira Dobrovića (iz uvodnika prvog festivalskog okupljanja na temu tijela i glasa iz 2014. godine) ideja ovog festivala proizašla upravo iz suradnje Domina s Brunom Isakovićem koji je svojim radovima inicirao tu zanimljivu i specifičnu temu i tako dobio priliku ne samo predstaviti svoj rad, solo reMove koji je napravio za Lanu Hosni nego i paralelno „kurirati festival koji bi kontekstualizirao istraživanja koja je sam u svojim dosadašnjim radovima započeo“. Od niza događanja koji su uključivali izvedbe, radionice i jednu projekciju vidjela sam tri iznimna rada nastala iz vrlo različitih idejnih i tjelesnih ishodišta i načina razrade koji su svaki na svoj način prenijeli začudna iskustva i rezultate svojih istraživanja.
  
  Kanadska umjetnica Marie Béland istražuje nevidljive koreografije tijela-koje-neprestano-misli/priča, nesvjesnu gestiku, često vrlo male, osobne i karakteristične pokrete i pomake u prostoru koji su neosviještena pratnja i potkrepa riječima. Njezina koreografija Between, nastala u koprodukciji s plesnom kompanijom Montréal Danse i suradnji s izvođačima (Rachel Harris, Esther Rousseau Morin i Peter Troszter), impresivna je i duhovita po potpunoj uronjenosti u riječi, u zvuk pričanja koje se beskrajno i paralelno odmotava s dva, pa onda i tri paralelna klupka, odnosno izvire iz paralelnih kanala. Potpuno različite teme izlaganja (izvođači su fokusirani na publiku kojoj nastoje prenijeti svoje verbalizirane preokupacije) paralelno supostoje kroz tjelesnu blizinu i dijeljenje prostora i znaju se naći u koincidenciji geste, čak i u fizičkom kontaktu, što zapravo uopće i ne primjećuju ili primjećuju zbunjeno i odsutno, insistirajući na održavanju vlastitog kontinuiteta.
  
  Sasvim drugu vrstu fascinacije proizvode Jared Gradinger i Angela Schubot u What they are instead of, hrabrom, dirljivom, iscrpljujućem, intimnom istraživanju bezuvjetnog zajedništva, razapetog između grubog ograničenja pulsirajuće fizičke mase koja se napinje ispod tijesne kože u borbi sa sobom, s partnerom i s gravitacijom i arhetipskog sna o potpunom predavanju i stapanju, nestajanju u zajedničkom biću. Polazišna točka, kojoj se vraćaju na predah da bi ponovno pokrenuli to svoje dahćuće dvoglavo biće (možda sljedeći put stignu malo dalje?) je licem prema zidu (plača?), oslonjeni na ruke, on iza nje, što asocira na zaštitu ali i naglašeno seksualnu bliskost, što se pojačava zajedničkim glasnim, dubokim, ritmičnim disanjem koje pokreće tijela kao jedinstveni mišić, i koje je jedini zvuk izvedbe, uz nevjerojatno opipljivu tišinu koja nastane neočekivano u nekim krajnjim točkama napora.
  
  Jörg Müller dolazi iz cirkuskih umjetnosti iz Francuske, a predstava Mobile je manifestacija njegova umijeća žongliranja odnosno bolje: sviranja na velikom visećem instrumentu, (nekako se nameće asocijacija: tubular bells), inačicom obješenjaka koji pri pokretu, prirodno ili namjerno proizvedenom strujanju zraka proizvode zvuk. Riječ je o pet visećih metalnih cijevi različitih dužina koje Müller animira. Pri toj koreografiji za pet cijevi i dirigenta/izvođača (sebe – pri čemu mora biti vrlo pažljiv i spretan da bi izbjegao srebrna leteća klatna) istovremeno se iscrtava geometrija prostora i proizvodi osebujna pentantonska glazbu. Publika je smještena posve blizu, po rubu kružnice tako da se tijekom izvedbe spontano izmiče hirovitom, nepredvidivom ringišpilu, što pojačava osjećaj uzbudljivog veselja i uključenosti u igru. Prekrasno iskustvo.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 14. studenoga 2016.

Piše:

Maja
Đurinović