Plesna scena.hr

Novi plesni festival u Lovranu

Intervju: Senka Baruška, plesna umjetnica i pedagoginja

• Senka Baruška je plesna umjetnica i pedagoginja koja djeluje kroz umjetničku organizaciju Plesni art laboratorij na području Rijeke, Opatije, Lovrana i Istre. Razgovor vodimo povodom nedavno održanih Dana plesa u Opatiji, sakupljanja arhiva o trideset godina kontinuiteta nezavisne plesne scene u Rijeci i okolici te o daljim planovima koji uključuju i novi festival u Lovranu.
  
  Plesni art laboratorij, umjetnička organizacija koju vodite, već desetak godina održava Dane plesa u Opatiji s ciljem okupljanja plesača amatera i dijela profesionalne scene. Kojim se sistemom vodite pri odabiru izvođača?
  
  Tijekom godina forma Dana plesa se mijenjala. Otvoreni smo uvijek prema novim i prema poznatim formama i sadržajima. Svake se godine vodimo nekom temom, ove je to bila Ples kao kazališna umjetnost, a prošle Isadorinim stopama. Nakon odabira tema, slažemo program u skladu s mogućnostima, a sad smo već dobro znan i prihvaćen program, kako na lokacijama na otvorenom tako i u prostorima Muzeja turizma, Kulturnog doma, Galerije Šporer itd. Ideja Dana plesa uvijek je postizanje veće vidljivosti, uključivanje onih koji još nisu upoznati sa plesom i prikazati plesne predstave kroz potprogram Festival kratkih scena koji se odvija na lokacijama na otvorenom. Trudimo se uvijek iznenaditi nečim novim jer imamo vjerne učesnike programa kao i vjernu publiku koju pokušavamo uvijek iznova uključiti. Širimo ples i promoviramo uključujući i ne-plesače, plesače amatere i obavezno uvijek profesionalne izvedbe.
  
  Krećete li kao manifestacija prema festivalskoj formi koja bi prezentirala selekciju profesionalnih predstava, ili vam je cilj širenje plesne kulture dublje u zajednicu?
  
  Zanima nas jedno i drugo. Što se tiče širenja plesne kulture na amaterskoj razini, pripremamo ljetnu manifestacija KulKorak, kako bismo imali više plesnih događanja kroz godinu. Što se tiče profesionalne produkcija, u formiranju smo Festivala umjetnosti plesanja (FUP) koji se otvara 11. lipnja ove godine u Lovranu kao dio EPK potprograma za Lovran. FUP ima festivalsku formu – profesionalne izvedbe kao i program mladih profesionalnih plesača.
  
  Možete li nas upoznati s programom ovog novog festivala i na koji način ste pristupili programiranju? Postoji li neki javni poziv ili je selekcija vaša? U kojim se prostorima održava?
  
  Festival umjetnosti plesanja održavat će se u Lovranu i Opatiji, a trudimo se uključit i manja mjesta odnosno lokacije u okolini. Poticat ćemo nastupe na lokacijama na otvorenom no uključeni su i novoizgrađeni centri za kulturu u Lovranu i Opatiji koji su se počeli otvarati uključivanju suvremenih plesnih predstava u svoj program. Esencijalno nam je povezivanje s lokalnim i regionalnim kulturnim i turističkim ustanovama koji bi smo kroz partnerstvo financirali plesne nastupe naših ansambala i autora te razvijali nova partnerstva.
  
  Programski, u samom vrhu interesa su plesne improvizacije, suvremene koreografije kao i plesna kazališta. EPK program za Lovran uključuje i partnerstvo s jednom europskom zemljom, tako nam je obaveza međunarodno povezivanja kroz programe, a umreženi smo i u Kulturnu mrežu PGŽ kroz koju već dobivamo ponude za 2018. kako za izvedbe, tako i za su suradnje. Ušli smo i u dva Europska projekta, za koje ćemo rezultate imati krajem godine. Uz sve, otvoreni smo i za nove suradnje.
  
  Obilježavate i trideset godina suvremenog plesa na Kvarneru. Možete li reći nešto o kontinuitetu ove scene? Vi ste jedna od osoba koja je pokretala suvremeni ples kasnih 1980-ih u Rijeci. Koji su bili vaši utjecaji i pokretači da krenete u tom smjeru?
  
  S baletom sam se počela baviti kad sam imala devet godina, a već s deset sam složila svoju prvu koreografiju! Oduvijek sam doslovno žudila za koreografiranjem. Ples sam prvo studirala u Londonu i po povratku sam odmah započela s pedagoškim i koreografskim radom u Opatiji i Rijeci, a u Lovranu smo imali ljetne rezidencije. Odmah sam se bila povezala sa suradnicima iz područja baleta i show dancea koji dijele istu ljubav prema plesu i koji su željeli da ih upoznam sa suvremenim plesom i da razvijaju slične forme. Meni je prioritet bio koreografirati tako da možemo nastupati ... Tražila sam one koji su bili spremni na predanost, bespoštednost i požrtvovnost, koji su htjeli učiti i raditi i stvarati plesnu scenu.
  
  Koje projekte planirate povodom tridesetogodišnjice?
  
  U procesu smo skupljanja i sređivanju arhiva o počecima suvremenog plesa u Rijeci i okolici od 1988. do 1995. godine. U prvoj etapi oblikovat ćemo izložbu s povjesničarima umjetnosti koja će biti na jesen izložena na riječkom Korzu. Rad na izložbi odnosno skupljanje arhive kroz prisjećanje kao i obnavljanje kontakata s kolegama i suradnicima, bilo je u prvom redu vrlo emotivno iskustvo i dalo mi je uvid u cijelu priču. To nije laka priča, osamljena je i bez podrške, priča koju su vodili jedino naši talenti koji poput vode prodiru i ne mogu se zaustaviti unatoč svim preprekama i blokadama. Unatoč svemu, priča je pozitivna. Već spomenuti 11. lipnja u Lovranu je isto i dan kada će se otvoriti skulptura suvremenom plesnom umjetniku, a dodajem, svakom plesnom umjetniku tko se usudio i usudit će se, hrabro zakoračit ovim putem.
  
  Možete li nešto više reći o ovoj skulpturi? Radi li se o nekoj performativnoj situaciji?
  
  Skulptura … ne znam što bih rekla više. Od željeza je, velika je preko tri metra, izradio ju jer riječi kipar Ivan Valušek i biti će postavljena jednom zauvijek. Suština je da ostane trajno ... Taj projekt ponudili smo Gradu Rijeci no više puta je odbijena! U skladištima je ta ista skulptura nestala te smo lani nakon deset dugih godina na kraju našli partnere u Općini Lovran koji su podržali projekt. U Rijeci se suvremena umjetnost nije upisala no kroz EPK program za Lovran, uspjeli smo pokrenuti nove programe. Važno nam je otvarati što više Festivala, manifestacija, izložbi, skupova. Na plesnoj zajednici je da podržite, dođete, sudjelujete, a poziv je otvoren i nema zastare.
  
  Kako vidite svoju trenutnu poziciju na plesnoj i umjetničkoj sceni?
  
  Koreografiju i dalje doživljavam kao moj daleki san. Naime nisam nikad dobila pristojan financijski iznos za profesionalnu produkciju u Rijeci, okolici ili uopće u Hrvatskoj. Pitam se hoću li ikad ostvariti taj san tako da na sebe gledam kao nekog umjetničkog zombija – ni živog ni mrtvog. Stoga sam posvetila život stvaranju plesnih mogućnosti za neke buduće plesne umjetnike i gledatelje što uključuje razne manifestacije, rad za povećanja prava plesača, otvaranje plesnih odjela unutar glazbenih škola u Istri, održavanje plesnih radionica gdje se prije nisu održavale kao primjerice Festival kršćanskog kazališta duhovnost i ples i pokretanje novih suradnji. Volim donositi ples tamo gdje ga nema, po malim selima po Istri i otocima u raznim lokalnim suradnjama.
  
  Prilikom studija u Amsterdamu i profesionalnim angažmanima po Europi tijekom dvadeset godina uvijek mi je u srcu bilo da se plesna umjetnost nastani u svakom dijelu Hrvatske, a i kod mene u Lovranu. Kao polaznica Baletnog studija riječkog HNK-a doslovno sam sanjala kako se plesne izvedbe održavaju u Lovranu na rivi. Nakon više od četrdeset godina taj san ostvarit će se festivalom koji počinje 11. lipnja.
  
  Što se tiče plesačkog djelovanja, surađujem s Gordanom Svetopetrić u improvizacijskom projektu Komorebi i Šaptači, kao i u inkluzivnim projektima skupine Magija koja djeluje unutar Udruge za cerebralnu i dječju paralizu Rijeka.
  
  Jesu li Dani plesa u Opatiji privukli po vašem mišljenju dovoljno pažnje i proizveli utjecaj koji ste htjeli.
  
  Zadovoljna sam učinjenim kao i vanjskom prihvaćenosti. Ovaj intervju ide u prilog jer je moj prvi intervju za ovaj medij! No iako znamo u kojoj je poziciji plesna scena u Zagrebu i u kojim se borbama nalazimo kao plesni umjetnici uopće, izvan Zagreba je još sve puno i daleko teže.
  
  Opatijska rivijera je poznati turistički kraj u kojem se jedino ulaže u spektakle i manifestacije za mase. Ne postoje čak ni odjeli za kulturu i ne podržava se umjetnička produkcija, tako da je izuzetno teško bilo što pokrenuti ili stvarati. Manifestacija Dani plesa kao takva stoji, ali jako nedostaje stvaranje – produkcija profesionalnih plesnih izvedbi. To je smjer kojim ćemo kretati dalje.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 30. svibnja 2017.

Piše:

Iva Nerina
Sibila