Plesna scena.hr

Tesla suprotno od očekivanja

Intervju: Melita Spahić Bezjak, koreografkinja

• Grupa autora i izvođača okupljena oko projekta Svjetlo i voda, nadahnutog životom i radom Nikole Tesle, a čija je autorica koncepta i koreografkinja Melita Spahić Bezjak, prvi put se radnom izvedbom predstavila zagrebačkoj publici 28. listopada u Tehničkome muzeju Nikola Tesla, u okviru izložbe Fly Me to the Moon. Uz autoricu, u projektu sudjeluje plesačica Maja Drobac, glazbenici Ana Horvat, Deborah Hustić i Valent Samardžija, videoumjetnica Majda Džanić Bogojević, oblikovatelj svjetla Saša Bogojević, plesna teoretičarka Ivana Slunjski, koja se bavi dokumentiranjem projekta, zatim Marina Petrović, Nives Soldičić i učenici Tehničke škole Karlovac pod vodstvom Ivana Požege. Trend inspiriranja Nikolom Teslom zahvatio je u posljednje vrijeme mnoge, a ne čudi da je taj val popularnosti uhvatila i Melita Spahić Bezjak, koja živi i radi u Karlovcu, gradu koji je obilježio i život Nikole Tesle. Izvedbu je do sada već imala prilike vidjeti riječka publika, 16. rujna na festivalu Periskop u Filodrammatici, zatim karlovačka publika, 30. rujna u prostoru Aquatike – slatkovodnog akvarija, ali i portugalska publika 13. listopada na međunarodnome plesnom festivalu Quinzena de Dança de Almada. Karlovačka službena premijera održat će se 9. prosinca u 20 h na Maloj sceni Hrvatskog doma.
  
  Što te motiviralo da se u ovom radu baviš baš Nikolom Teslom?
  
  Svjetlo i voda svojevrsni je nastavak projekata koje sam do sada ostvarila kao i tema koje sam propitkivala u prijašnjim plesnim predstavama. Inspiracija polazi prvenstveno od osobnosti Nikole Tesle, njegove karizme, vizije, promišljanja i ideja koje je prenosio. U radu -110 = QUARTET of two propitivala sam ideju realnih i imaginarnih načina postojanja. Početne ideje tog rada bile su poveznice različitih elemenata i energija tijela, pokreta, kretanja, matematike, fizike i prirode. Predložak i inspiracija su tada bila djela Ruđera Boškovića. Godinu dana nakon toga započela sam raditi na projektu Skrivena rijeka za kojeg je jedna od izvedbenih lokacija bila pješčana plaža na rijeci Korani, koja je i sama bila inspiracija Nikoli Tesli. Od samog početka rada na projektu Svjetlo i voda polazišni motivi bili su rezonancija, voda, svjetlo i život. Inspiracija kao takva dolazi i iz karlovačke prirode, njenih rijeka, životnih priča Nikole Tesle, od najranijeg djetinjstva, školovanja, obitelji, životnog putovanja do znanstvenog rada, izuma i postignuća kao i priča vezanih uz njegov boravak u Karlovcu.
  
  Teslin značaj je ogroman što može biti i svojevrstan teret. Kako si pristupila procesu rada i temi i što ti je bilo važno?
  
  Svaka Teslina prezentacija izuma bila je svojevrsna predstava. Njegova ideja dijeljenja slobodne energije, ''energije za sve'' i važnost prirode i njezinih resursa, poruke su kojima sam se vraćala. S obzirom na široki opseg istraživačkih polazišnih mogućih motiva i zanimanja, bilo je nužno suziti ih na smjernice koje će biti korisne u individualnim i suradničkim kreativnim procesima. Spoj znanosti i umjetnosti su se tematski ispreplitali. Išla sam u širinu istraživanja inspiriranog energijom tijela u vezi s Teslinim izumima, njegovim promišljanima o životu, njegovim načinom življenja i dijeljenja ideja za cijeli svijet i za dobrobit čovječanstva. Pitala sam se na koji način bi Teslina postignuća i životna filozofija mogle biti potencijalna snaga i okidač za traženje pokreta, zvuka, slike ili tehničke invencije u plesnoj predstavi. Metodologija i proces rada na predstavi sjajno su se uklopili u suradničke projekte koje provodi Clubture. Ono što je zanimljivo u tom suradničkom projektu jest upravo proces rada na kreativnim materijalima i prezentacije 'rada u nastajanju' kao i dijalog s publikom nakon izvedbi. Tako da je sam kreativni rad nastajao u više faza i nekako ga još uvijek ne određuju početak ili kraj. Promišljali smo i modele uključivanja javnosti i publike u stvaralački rad, a da to ne bude provociranje gledatelja na reakciju gotovom izvedbenom građom, nego njihovo ravnopravnije uključivanje u promišljanje procesa. U tom smislu bilo je važno istražiti načine i mogućnosti interakcije sa zainteresiranom javnošću, odnosno upoznavanja s temom projekta, a povratno i načine integriranja njihova mišljenja u daljnji proces rada na predstavi.
  
  Na predstavi je radio velik broj suradnika raznih domena.
  
  Iznimno mi je drago da baš u ovom projektu surađujem s prekrasnom Majom Drobac. Ovo nam je prva suradnja. S Majdom Džanić Bogojević i Sašom Bogojević ostvarila sam većinu dosadašnjih projekata u Hrvatskoj. S Anom Horvat i Deborah Hustić započela sam suradnju tijekom programa na KDF-a i nastavila van festivala. Ivana Slunjski pratila je dosad karlovačke rezidencijalne projekte koji su se održavali unutar i van KDF-a. Denis Stošić i Ivana Francišković Olrom, oboje Karlovčani, suradnici su s kojima radim više od deset godina. Kako se ovaj rad u nastajanju i projekt provodio u partnerstvu sa platformom Clubture u suradnji tri organizacije te u kolaboraciji stručnjaka iz raznih disciplina, jedino ga je i bilo moguće ostvariti s velikim brojem suradnika. Projekt su provodili Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E. iz Karlovca s organizacijama Udruga za razvoj uradi-sam kulture – Radiona i Prostor Plus iz Rijeke. Privučeni idejom, u procesu stvaranja predstave priključili su nam se i Marina Petrović i Valent Samardžija. Projekt se provodio u tri grada u više faza i s različitim fokusima što je usmjerio proces, neke odluke i promišljanja autorskih, suradničkih i izvođačkih uloga.
  
  Koreografiju obilježava motiv vibracije. Kako se koreografija razvijala kod svake od vas dvije izvođačice pojedinačno, a kako vaš međusoban odnos?
  
  Tijekom istraživanja razvijala sam ideje o Teslinoj rezonanciji, magnetskom polju, valovima, zavojnici, odabranim pričama ili situacijama u kojima se nalazio Nikola Tesla. Koreografska partitura proizašla je iz improvizacija i motiva frekvencije, rezonancije, magnetskog polja, titraja, bežične energije, dualnosti pozitivnog i negativnog. I Maja i ja imale smo iste zadatke i polazišne motive u kreiranju plesnog materijala i zanimljivo je kako je isti zadatak rezultirao različitim reakcijama tijela, energija, drugačijim kretanjima što je dalje odredilo razvijanje i kreiranje koreografije i postavljanje naših suodnosa i različitih tjelesnih interpretacija. Pojedini dijelovi postavljeni su jednako za obje, a proizašli su iz konkretnih slika i imaginacija na pojedine Tesline fotografije ili situacije ili priče. Odnos je proizašao upravo iz naših različitosti i spomenutog motiva dualnosti, ali i poveznica svake od nas s pojedinim elementima koje smo razrađivale.
  
  Zanimljivo je da u nekoliko navrata na sceni borave i drugi suradnici koji nisu plesači.
  
  Izvođački predstavu čine plesači i glazbenici. Samo postavljanje glazbene, medijske i video opreme kao i elementi instalacijskih ideja ujedno postaju i scenografske odluke u prostoru zajedno s umjetnicima koji izvode glazbu, provode i vode rasvjetna, video i vizualna rješenja. U predstavi oni nisu skriveni od izvođačkog prostora niti ih se odvajalo od prostora izvedbe. Dapače, dio su prostora i vremena izvedbe rada tako da su njihove energije, i opreme i umjetnika, bile jednako važne u promišljanju nekih rješenja boravka izvođača, kretanja i postavljanja scena. Ono što je meni uvijek zanimljivo jest energija osoba, suradnika iz bilo kojeg područja rada. Isto tako zanimljive vidim i objekte u prostoru. Tako sam glazbene, medijske umjetnike, video suradnicu, kao i suradnika za rasvjetu i dokumentaciju projekta željela uključiti scenski i u svojevrsnom bivanju, povezivanju dijelova predstave i energije suradnika. Jednako mi je zanimljiva energija kretanja plesača i ne-plesača, različitost u tom kretanju, fizička promišljanja nekih kreativnih zadataka te kretanja izvođača temeljena na nekim gestualnim zadacima i u stvaranju radnog materijala. Momenti tih susreta stvaraju nove odnose. Kako su dijeljenje i prijenos energije jedan od motiva u predstavi, tako mi se smislenim činilo energiju svakog suradnika na neki način približiti. Na neki način se tako akumulirala naša zajednička energija te se tako prenijela i na scenu i označuje kako različitost tako opet i svojevrsnu sinergiju energija, odnose naših valova, naših rezonancija. Je li to možda i element poveznice dijelova predstava, to će tek završni rad pokazati.
  
  U kojem trenutku i na koji način su u proces ušli glazbenici i video umjetnici?
  
  Svi smo se okupili tijekom umjetničke rezidencije u Karlovcu. Pojedine autorske glazbene i video interpretacije reakcija su na ideje koje su polazišne točke rada, a neke su kreirane na gotove plesne i koreografirane stavke. Na zajedničkim probama koje su prethodile prezentacijama s publikom desio se susret s glazbenicima, a njihovi su se autorski i improvizacijski materijali dalje razvijali u postavljenim scenama. Video je rađen zajedno s pokretom uz Majdine autorske interpretacije. Pojedini video elementi inspirirani su zajedničkim motivima pa su se neka rješenja formirala na zajedničkim probama. Video Korane na početku i slapova Niagare na kraju idejno povezuje Teslin put. Pojedini plesni video materijal snimljen je na probama, a pojedini su autorski promišljeni.
  
  Koja je dramaturška okosnica predstave?

  Važno je možda i reći što nije, a to je ono očekivano i predvidljivo. Zajednički smo se složili da ne želimo radom prikazati ono što bi većina očekivala u radovima nadahnutima Nikolom Teslom, a to su munje, moguće biografske priče, razne životne situacije koje su već poznate i ispričane jednako tako kao i njegovi izumi. Znali smo da nećemo raditi klasičnu priču o životu Nikole Tesle, njegovim izumima. Snaga pokreta i fizička energija izvođača su snaga našeg izuma. Radije smo se prepustili imaginaciji, vizualizaciji situacija i promišljanja ideja svjetlosti i vode te se vodili Teslinim filozofskim promišljanjima. Prenošenje njegove ideje, slobodne energije, povezanosti s prirodom i ideji svjetla i vode kao izvorištu života i nade – to nam je bilo važno naglasiti u dramaturškim rješenjima rada. Predstavu započinjemo frekvencijom Zemlje, početkom života, svemira, idejom o slobodnom letu, paljenjem svjetla kao spomenom na Teslu. Budući da je Zemlja svojevrsni akumulator, svime što stvaramo uključujemo se u njezin život, vibraciju, energiju, djelovanje. Važno nam je prenijeti Teslinu poruku svijetu, a osim predstavom to nastojimo postići i uključivanjem publike u proces.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 22. studenoga 2017.

Piše:

Jelena
Mihelčić