Plesna scena.hr

Osjetno stanjen program

35. Tjedan suvremenog plesa, Zagrebačko kazalište mladih i Zagrebački plesni centar, 6. – 12. lipnja 2018.

• 
  
  Ovogodišnji 35. Tjedan suvremenog plesa, održan od 6. do 12. lipnja, imao je kvantitativno osjetno stanjeniji program od onoga na što smo navikli. No i financije iz javnih budžeta su se smanjile. Umjetnička ravnateljica festivala Mirna Žagar i dalje se drži recepta na principu za svakoga ponešto, te je sastavila program koji pokušava dati uvid u raznolike pristupe današnjem suvremenom plesu, uz ponavljanje nekih autora koje smo već gledali, i obvezno uključivanje domaćih imena.
  
  Festival je tako otvorila hrvatska premijera Shake it off Brune Isakovića i Mie Zalukar, duga gradacija pokreta tréšnje od mikrorazine treptaja do kolektivnog transa. Desetero izvođača zahvatila je drhtavica čije se sve snažnije vibracije prelijevaju s jednog na drugoga, sve do gledatelja posjednutih uokolo scene. Ubrzo se, uslijed međusobnih kontakata izvođača, ovlaš insinuiraju različita stanja i neznatno prelijevaju iz jednoga u drugo, od hladnoće, preko groznice i velike boli, te radnji, od seksa do techno party plesa, i tako dalje, što sve već ljudi čine dok se drmaju, drhte i truckaju. Već prepoznatljivi po koreografskom inzistiranju na perpetuiranju specifičnih kretnji, ovaj je autorski duo ponovno imao sličnu propoziciju, ali predstava u cjelini ostavlja dojam skice, a najveći dio posla prepušten je izvođačima, koji su se okupali u vlastitome znoju. U tom je smislu uvelike dorađeniji i snažniji njihov prethodni rad, Odjednom odasvuda, duet samog Brune Isakovića i Mie Zalukar, selektiran u ovogodišnju Plesnu mrežu Hrvatske.
  
  Zahvaljujući Tjednu suvremenog plesa, domaća je publika nakon dugo vremena imala priliku pogledati rad hrvatske autorice Petre Zanki, koja je poslije međunarodnog hita Curator's Piece prije šest godina odselila u Seattle, gdje i danas djeluje. U međuvremenu je posve izokrenula svoj autorski interes, što se dalo naslutiti još 2013. kada smo ju posljednji put vidjeli s predstavom Ephemerals nastaloj u rezidenciji Zagrebačkog plesnog centra. Nakon prilično formalističke faze od prije desetak godina, kada je djelovala u suradnji s Brittom Wirthmueller, Zanki danas kreira vrlo intimne radove, ali i dalje vizualno minimalističke i multimedijalne. U 365, koju smo vidjeli na ovome festivalu, ne zazire se od teških emocija. Istovremeno intenzivna, snažna, ali i delikatna izvedba Lauren Linder, ispunjena je suzdržanim plutanjem, meškoljenjem, nedovršenim i nesigurnim gestama, a njezino tijelo povremeno služi kao projekcijsko platno kroz koje doslovno prolaze misli iz autoričine poezije. Predstava 365 tapka po mračnim mjestima boli i tjeskobe stapajući tijelo u grču s moćnim video slikama.
  
  Austrijska skupina Liquid Loft već je treći put gostovala na festivalu, ovaj put s predstavom Candy's Camouflage. Na tragu prethodno viđenih radova, i ova precizno dizajnirana, tehnološki napredna produkcija fokusirana je na možda već izrabljena pitanja medijskog utjecaja na ženski identitet. U predstavi mračne i depresivne atmosfere, pratimo dvije hiperseksualizirane paralelne stvarnosti, jednu na sceni, a drugu na ekranu rastegnutom čitavim stražnjim zidom pozornice, koja se time preobražava u zakulisni prostor prekriven kablovima, reflektorima i kamerama. Izvođačice između blokova erotičnog izvijanja, pokušavaju manipulirati složenim sklopom rekvizita, uz neizbježne greške i neuspjehe, ali na ekranu vidimo samo njihov besprijekorno režiran nadrealistički film noir, što je propozicija koja se nakon nekog vremena istroši i u drugoj polovici izvedbe gubi pozornost gledatelja.
  
  Medijski, ali i generalno nametnute ideje tjelesne normalnosti i prihvatljivosti vrlo učinkovito razbija talijanska autorica Silvia Gribaudi. U uvodnoj solo minijaturi A corpo libero, Gribaudi izvodi ležeran i duhovit dvoboj sa šarenom haljinicom koja neprestano izmiče poželjnom pristajanju, ne bi li ju posve odbacila i oslobodila se očekivane forme u koloraturnom vibriranju nadlaktica, bedara, trbuha i grudi. Uvertira je to u drugi cjelovečernji naslov R.OSA kojeg izvodi ne manje duhovita glumica Claudia Marsicano. Dramaturški koncipirana kao niz vježbi u stilu videa koje je od osamdesetih popularizirala Jane Fonda, a danas nastavljaju različite YouTube zvijezde, predstava, umjesto vježbi za postizanje nerealnog tjelesnog ideala, hrabro izlažući korpulentnost svjetlima reflektora, predlaže vježbe potpune tjelesne kreativnosti i slobode izražavanja, uključujući i publiku.
  
  Također Talijani, Carlo Massari i Chiara Taviani iz kompanije CeC, izveli su Tristissimo, suvremeni plesni odgovor na Wagnerovu operu Tristan i Izolda. Priča o nemogućoj ljubavi koja se realizira tek nakon smrti, mimo tjelesne i poznate realnosti, u ovoj je verziji prilično pomaknuta. Plave perike koje oba izvođača nose, s vremenom se pojavljuju u obliku neobičnih i suludih rekvizita, divovske pletenice i klupka, da bi se Tristan na kraju reinkarnirao u posve dlakavo stvorenje nalik Chewiju iz Ratova zvijezda. Neuobičajena koreografska rješenja u početnom duetu, daju mjesto neartikuliranim monolozima u drugome dijelu. Riječ je o predstavi u kojoj, čini se, u punini mogu uživati jedino dobri poznavatelji Wagnera, dok većina gledatelja ostaje zbunjena. U konačnici, svaki bi rad trebao funkcionirati sam za sebe, i bez referenci, u čemu Tristissimo nije posve uspio.
  
  Tjedan suvremenog plesa pred prepunim je gledalištem zatvorio je Pixel, čije smo autore Adriena M i Claire B također već imali prilike gledati na istome festivalu. Ovaj put u suradnji s Mouradom Merzoukijem, kreirali su rad koji kao i prethodni igra na kartu audiovizualne atraktivnosti potpomognute preciznom tehnologijom koja reagira na pokret. I zaista, na njihove fino razrađene igre cirkuske akrobatike tijela s projekcijama teško se može ostati ravnodušan. Međutim tome revijalnom nizanju spektakularnih scena nedostajalo je idejne koherencije i dubine.
  
  Uz navedene, na festivalskom programu nastupili su još i Žiga Krajnčan i Gašper Kunček iz Slovenije, britanski Candoco te hrvatski Trafik i Sonja Pregrad – o kojima je već bilo riječi na ovim mrežnim stranicama.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 20. lipnja 2017.

Piše:

Jelena
Mihelčić