Plesna scena.hr

Uslojavanje tradicijskih motiva

2. Dance Inn festival, Zagreb, 29. studenoga – 9. prosinca 2018.: de facto, Zagreb, Boli kolo, red. Saša Božić, kor. Petra Hrašćanec

• 
  
  U sklopu festivala Dance Inn u prostorijama Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado, na Trgu Republike Hrvatske, 7. prosinca održana je premijera projekta Boli kolo. Predstava je jednu od svojih prvih varijanti istoga naslova doživjela početkom prošle godine u Art Radionici Lazareti u Dubrovniku gdje je u režiji Saše Božića izveden tekst Boli kolo u formatu scenskog čitanja za četiri glumca. Saša Božić, dramaturg i redatelj, i Petra Hrašćanes kao koreograf, tom su istraživalačkom radu od prije dvije godine dali zaokruženiji, suvremeno-plesni scenski okvir. Boli kolo (narodna ljubavna igra): Partitura za plesnu igru suvremeni je tekst je Dimitrija Kokanova, kazališnog dramaturga zaposlenog u beogradskom kazalištu Atelje 212. Tekst se temelji na istraživanju dokumentarne folklorne građe i praćenju obrazaca ritualnih i tradicijskih modela ponašanja u suvremenom društvu. Novi motiv, nadograđen od autora i izvođača, jest kako danas prepoznati kolovođu, motiv vodstva i preuzimanja te odgovornosti, motiv koji se nameće često i u suvremenoj plesnoj tematici.
  
  Koreografski materijal razvijan je na principu dekonstrukcije i uslojavanja tradicijski prepoznatljivih motiva folklora, pri čemu istražuje načine kako ti prepoznatljivi motivi formiraju obrasce zajedničkog plesanja unutar neke izvedbe. Na pozornicu ulaze i izlaze plesači jedan po jedan, istražujući i komunicirajući s prostorom. Oni reagiraju svatko na svoj način, pokretom, gestom, glasom, ugodom ili nelagodom. Dekonstruirani pokreti vremenom se sastavljaju u suvisle, zajednički izvedene skladne sekvence. Fizički materijal je jednostavan, gotovo arhetipski, muško-ženski odnosi; odnosi unutar grupe nameću tematiku i ulogu vodstva. Na samom ulazu u Lado, s lijeve strane je velika fotografija detalja Vrličkog kola i muškog plesača uhvaćenog u skoku, kada gotovo padajući unazad, uz podršku cijele grupe, plesač izvodi figuru lete. Šimun Stankov u nekoliko navrata vokabularom suvremenog plesa tu istu figuru izvodi sam s rukom na podu umjesto ramenu svoga kompanjona.
  
  Predstava se razvija, plesači su sve sigurniji, a par djevojaka u početku skromne i nenametljive, osnažuju se kroz pokret postajući jednakopravni partner u ovoj scenskoj igri za dva para. Razna kola iz kojih su crpljeni koraci i pokreti, uglavnom lička, nijema, završavaju Ražanačkim kolom, smirenim, usklađenim i jednostavnim, koje traje i traje. Sjajan ritam i tempo predstave odražavaju duh folklora koji uvijek u sebi sadrži radost življenja i instinkt za preživljavanjem, za zajedništvom. Iskusni Damir Klemenić pojavom i nemuštim, grlenim glasom koji se čuje u svim hrvatskim kolima, poziva izvođače i publiku na suradnju. Paradoksalan u svom muževnom stavu, krajnje je ozbiljan i posvećen plesu, vodstvu i zaigranosti. Šimun Stankov je duhovit i kreativan, Ema Crnić i Una Štalcar-Furač su odvažne i vjerodostojne, a na kraju i ženstvene.
  
  Horizont pozornice je prekriven velikim platnom na kome su modrom i oker bojom naslikani apstraktni pokreti plesača folklora kao sa nekih starih slika iz šezdesetih godina. Na početku me istinski smetala scenografija, a ujedno i svjetlo, koje se sastojalo od neonske rasvjete posložene s lijeve strane u formi logorske vatre, na sredini u horizontalnoj liniji i u desnom gornjem kutu kao klupa, a po podu su ležale razbacane okamine ostataka kipova iz antike. No taj scenografski moment učinio mi se humorističnim rješenjem kad sam se sjetila svih onih KUD-ova koji na podnevnoj jari usred ljeta, i vrlo često na iskopinama lokalnih arheoloških nalazišta, znojni i zajapureni u teškim i debelim nošnjama, dostojanstveno i svečano plešu svoja kola.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 20. prosinca 2018.
  
  Boli kolo 
  /nadahnuto  dramskim tekstom Dimitrija Kokanova)
  dramaturg i redatelj Saša Božić
  koreografija Petra Hrašćanec
  izvode: Ema Crnić, Una Štalcar-Furač, Damir Klemenić, Šimun Stankov
  scena i kostimi Tina Gverović, svjetlo Saša Fistrić, glazba Nenad Sinkauz, producenti Ivan Mrđen i Mario Gigović

Piše:

Sanja
Petrovski