Komunikacija je jedna od najvažnijih ljudskih osobina koja je omogućila neslućeni biološki i civilizacijski razvoj ljudskog roda. Iako se većina komunikacije svodi na verbalnu komunikaciju značajan dio poruke prenosi se neverbalno. U posljednjih pedesetak godina intenziviraju se istraživanja oblika i načina komunikacije među ljudima i njihov povratni utjecaj na razvoj ljudskog društva, s posebnim naglaskom na poslovne odnose i kompanije te pritom opažamo da Labanova analiza pokreta nije izgubila na aktualnosti niti sto godina od svog nastanka.
Jedna od najvažnijih Labanovih ideja vezanih uz neverbalnu komunikaciju je da se iz pokreta, gesti a napose iz načina na koji se prelazi iz jednog stava u drugi može puno zaključiti o osobinama i trenutnom stanju sugovornika. Premda je Laban započeo svoja istraživanja kao koreograf u svrhu povećavanja izražajnih kvaliteta i ekspresivnosti plesa, ubrzo su njegovi rezultati našli primjenu u širokom spektru analize i procjene ljudskog ponašanja. Labanova analiza pokreta je na objektivan način omogućila procjenu sposobnosti čovjeka za neki posao te omogućila procjenu sposobnosti prilikom odabira članova upravljačkih timova ili prijema na posao. S vremenom se ustalila kao oblik analiza u nekoliko različitih područja od fizikalne rehabilitacije, preko psihoanalize i plesne terapije do metoda za procjenu učinkovitosti nekog tima. Iako sama metoda nije jednostavna i zahtijeva da sami ispitivači prođu trening koji osim učenja notacije uključuje i tjelesnu aktivnost u kojoj se iskušavaju različiti faktori i ekstremi u kretanju, ipak je njezina učinkovitost tolika da se zadržala u metodi Action Profiling International psihologinje Pamele Ramsden (Top Team Planing, London, Cassell/Associated Business Programemes Ltd.1973.), a njen utjecaj i napredak vidljiv je i u mnogim drugim područjima.
S obzirom da se razvojem genetike i istraživanjem genoma sve više uvjeravamo u vezu ljudskog uma i tijela te jedinstvenost svakog pojedinog ljudskog bića, a razvojem epigenetike opaža se i koliko vanjski faktori mogu utjecati na promjenu genetske strukture, Labanova analiza pokreta i metode postaju ponovo sve aktualnije. Naime razumijevanje vlastitog tijela i njegovih akcija u velikoj mjeri pridonosi smanjenju stresa te u poslovnom okruženju jamči prednost i sigurnost prilikom pregovaranja ili donošenja odluka.
Pored jezika koji je najčešći način komunikacije, ljudsko tijelo također proizvodi niz signala. Vrlo često nam se dešava da se iz nekog razloga osjećamo nemirno ili primjećujemo neobično ponašanje sugovornika koji nekako odskače od sadržaja razgovora koji vodimo. Bolje razumijevanje neverbalne komunikacije pruža osjećaj samopouzdanja i u mnogim situacijama objašnjava razloge neobičnog ponašanja sugovornika. Jedna od prednosti neverbalne komunikacije je da ona kroz niz finih detalja otkriva sve sugovornikove slabosti ma koliko ih on želio prikriti. Znanje i iskustvo stečeno u razumijevanju neverbalne komunikacije biti će korisno primijenjeno prilikom poslovnih pregovora, sastanaka i načina na koji biramo tim s kojim ćemo surađivati. I naš vlastiti neverbalni jezik mijenjat će se kako postajemo umješniji u takvom tipu komunikacije te će se stroga kompetitivna poslovna komunikacija dobiti toplu ljudsku notu.
Laban je kroz svoju metodu analize pokreta pokušao dokučiti sve aspekte ljudskog ponašanja i kao od jedan od glavnih principa uveo je promatranje kvaliteta pokreta smatrajući da su osnovne kvalitete pokreta jedinstvene svakom pojedinom čovjeku i da se stječu u ranoj mladost te se nikad ne gube. Razvojem sofisticiranog sistema notacije osmislio je način da se opažanja o kretanju bilježe te se mogu objektivno analizirati. Svoju primjenu Labanova analiza pokreta našla je u mnogim područjima od uočavanja i rješavanja emocionalnih poteškoća u ranom djetinjstvu kroz radove Judith Kestenberg, preko fizikalne terapiji u kojoj je Ingmar Bartenieff koristeći Labanovu analizu pokreta i razvojne obrasce imala velikih uspjeha u rehabilitaciji pacijenata, a sve su značajnije i primjene plesne terapije kod djece s ADHD sindromom i osoba starije životne dobi. Ne možemo zanemariti ni primjenu pri odabiru najboljih kandidata za vodeće menadžerske funkcije kroz metode Pamele Ramsden, ili stvaranje vrhunskih timova. Iako je prošlo već gotovo sto godina od Labanovih postulata, još i danas se razvijaju i otkrivaju nove pojedinosti i područja primjene.
Kada je krajem 1938. stigao u Southampton, Laban je već bio svjetski priznati koreograf i jedna od vodećih figura plesnog ekspresionizma, u terminologiji poznatog kao Ausdrucktanz. Osim po brojnim školama koje je osnovao u Švicarskoj, Italiji i srednjoj Europi, te profesionalnim grupama Tanzbühne Laban i Kammertanzbühne Laban bio je poznat i po takozvanim koreografskim zborovima, koji su obuhvaćali veliki broj plesača amatera, te grandioznim plesnim festivalima. Nakon sukoba s Goebbelsom i gubitkom svih pozicija kao i dozvole za poučavanje Laban je zahvaljujući bivšem učeniku Kurtu Joossu, koji je već 1933. napustio Njemačku i skrasio se u Dartington Hallu u Velikoj Britaniji, imao osiguran boravak i mogućnost poučavanja i održavanja seminara koji su kasnije doveli do nastanka The Art of Movement Studia u Manchesteru i Addelstonu koji je kasnije postao Laban Centar u Londonu. U fokusu su mu bila istraživanja utjecaja slobodnog pokreta na psihofizički razvoj djece i primjena njegovih teorija o prostoru, težini/ snazi i vremenu na razvoj zdravog tijela i uravnoteženog uma. U Dartington Hallu Laban je imao potpunu slobodu nastaviti svoja istraživanja a kako je želio biti na neki način i koristan za vrijeme ratnih godina udružio se s F.C. Lawrenceom koji je kao inženjer i računovođa djelovao kao jedan od prvih konzultanata na području menadžmenta. Laban je putem Teorije eforta proučavao radnike i pružao im smjernice kako biti učinkovitiji u poslu sa što manje negativnih učinaka po njihovo zdravlje. Jedan od prvih poslova bio je za kompaniju Tyresoles u kojoj su žene zamijenivši mušku radnu snagu baratale s teškim gumama koje su u nedostatku sirovina bile obnavljane za daljnju uporabu.
Program Lilt in Labour nastao je nakon detaljne analize zadataka koje su žene trebale izvoditi rukujući gumama. Analizirani su dijelovi tijela i pokreti te je napravljen program koji je trebao povećati mišićnu snagu putem ritmičnih pokreta nalik plesu. Uz osnovne vježbe tipa savijanja koljena, nagiba trupa, vježbi za ramena, podlaktice i šake, poseban sklop vježbi načinjen je za svaku posebnu radnju npr. posebno za vulkanizaciju, za strojeve za brušenje itd. U svakoj pojedinoj vježbi posebno se pazilo na ritam, napetost i relaksaciju, disanje te neprekinuti tok pokreta. Napose rađene su i posebne vježbe relaksacije koje su trebale suzbiti negativan učinak zamora uslijed napora pri radu. Osmišljene su takozvane skale zamaha, koje su pomagale lakšem rukovanju. Svaki dan nekolicina žena provela je 45 minuta učeći rutinu koju je zatim prenosila svojim suradnicama. Ideja je bila povećati snagu, steći stabilnost kroz pravilno pozicioniranje centra gravitacije, povećati izdržljivost i osjetljivost dodira te brzinu odlučivanja i uporabu ruku sa svrhom da pokret postane elegantan i ugodno iskustvo. Napredak je bio zadivljujući, snaga prosječne radnice povećala se s dotadašnjih dvadeset na nevjerojatnih 36 kilograma a i količina ozljeda na radu se smanjila. Naravno da su i ostale kompanije poput Hoovera ili Dunlopa unutar godinu dana zatražile istu edukaciju.
Drugi od primjera je bilo povećanje proizvodnje Mars čokoladica koje su bile dio paketa za preživljavanje avijatičara. Kako u to vrijeme zbog nabora na čokoladicama niti jedan stroj za zamatanje nije mogao obaviti posao, zamatanje je izvođeno ručno što je bio zamoran i dosadan posao. Najprije je analiziran točan redoslijed pokreta i pritisak potreban za njihovo izvođenje kako bi se napravila sekvenca optimalnih kretnji za njihovo izvođenje. Laban je u svojoj analizi identificirao zamor, grčenje i dosadu. Zatim je analizirajući prisutne radnice koje su bile različitih dobi, građe tijela i karaktera te se pokušavale nositi s poteškoćama na različite ne baš uvijek uspješne načine, napravio niz vježbi koje su izvodile u trajanju od petnaest minuta prije i poslije podne i učio ih kako da kompenziraju napetost u mišićima i doziraju potrebnu energiju. Također je za svaku osobu zamislio niz pokreta koji su sadržavali i promjenu težišta s noge na nogu kako bi sinkronizirao rad cijelog tijela i u duljem vremenskom periodu prevenirao zamor. Kompanija je bila prilično sumnjičava prema činjenici da se rad prekida na pola sata svaki dan. No ne samo da se povećala produktivnost već se povećalo i zadovoljstvo radnica koje su u treningu koji je više nalikovao na satove plesa same nastojale naći što ugodniji i učinkovitiji način kretanja. Naravno da se smanjio i broj ozljeda jer je Laban prilagodio program svakoj osobi pojedinačno nastojeći razviti osjet za ritam eforta na temelju kojeg je zatim oblikovao pokret.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 3. svibnja 2019.
