Nakon Drugoga svjetskog rata Laban nastavlja saradnju s Lawrenceom i pritom u rad uključuje i sve svoje učenike iz Art of Movement Studia. Naime iako se većina polaznika upisivala sa željom da kasnije nastave aktivno plesati na engleskim i svjetskim pozornicama, Laban im nije dopuštao da se specijaliziraju samo za izvođačku djelatnost nego su svi morali uz svakodnevno vježbanje zahtjevnog niza i sistema skala analizirati kretanje kroz pojmove eukinetike i koreutike i objasniti pokrete koje su kinestetički osvještavali, te ih zapisivati labanotacijom, posebnim znakovljem koje je osmislio kao pripomoć zapisivanju i pamćenju pokreta. Nije bilo iznimke ni za nikoga, tako da su njegovi učenici često viđani na kolodvoru ili po parkovima kako bilježe kretanje prolaznika. Morali su također podučavati jedni druge pri čemu su stekli iskustvo u prenošenju znanja i ljubav prema tome – te je dobar dio njih nastavio svoje karijere u području podučavanja.
Najtalentiranijim u analizi pokreta pokazao se Warren Lamb. On je Labanovu metodu još uspješnije razvio i prenio pažnju s traženja efikasnosti u industriji na proučavanje osoba kako bi odabrani posao (za koji bi se osoba natjecala) također bio i najpodesniji za nju. Warren Lamb je prihvatio osnovne Labanove postulate koji su dijelili pokrete na funkcionalne pokrete, na postavu odnosno stav tijela te takozvane sjenke, kretnje koje bi samo povremeno preletjele preko nekog dijela tijela poput dizanja obrva ili slično. Također je razradio eforte i dodao im pojam tok eforta koji u prostornom smislu može biti slobodan ili vezan, prema uloženoj snazi sa smanjenim ili povećanim pritiskom te u vremenskom smislu usporavajući ili ubrzavajući. Waren Lamb je prostornom toku pripisao pažnju koju poklanjamo okolini, toku snage namjeru s kojom pristupamo, a vremenskom toku opredijeljenost za akciju.
Postotak određenog broja kretnji koje su napravljene na jedan od načina u odnosu na ukupan broj pokreta govorio bi o tome kako netko skuplja informacije prije nego što pređe na slijedeći korak (direktno ili indirektno), koliku važnost pridaje tim informacijama te pristupa li problemu s pozicija autoriteta ili suptilnije, je li kreativan i jednostavan u ophođenju, radi li se o nekome tko je spreman za akciju ili usporen, nepokretan. Istovremeno, kroz protok oblika i planova u kojim se osoba mahom kreće, možemo doznati kako će se ponašati prema okolini: hoće li zatvaranjem u horizontalnom planu omogućiti strukturiranje znanja ili će ga otvaranjem neorganizirano raspršiti; ili je li osoba jaka u sagitalnom planu dobra u odlučivanju koje je povezano s kratkoćom vremena. Iščitavanjem tablica dobivenih na takav način mogu se postaviti glavne osobine i načini interakcije s okolinom.
Lamb je prihvatio Labanove postulate da svaka osoba ima svoj osebujni stil koji je jedinstven poput otiska prsta a razvija se u ranom djetinjstvu. Ako postoje okolnosti koje iz raznoraznih razloga ograničavaju nečiji slobodni stil kretanja, treba pripaziti da nametnuti pokret ne preuzme onaj vlastiti, odnosno treba biti svjestan koji to načini nisu osobi bliski jer opetovani nametnuti pokreti dovode do puno većeg zamora i stresa. Prihvaćanjem tih postulata Warren je analizom pokreta za vrijeme intervjua ispitanika procjenjivao njegove sposobnosti i spremnost na suradnju. Bio je jako protiv odluke donesene 1952. da se metoda nazove Laban Lawrence Assessment Test jer je smatrao da se ne radi o tome je li netko pao ili prošao test nego o tome da se odredi kako će se osoba ponašati u radnoj okolini te uklopiti u neki tim i tako pomogne pri izboru posla koji najviše odgovara nečijim sposobnostima.
Iako se zapravo radilo o istoj vrsti analize Lamb se odlučio odvojiti i nazvao je svoju metodu analiza kretanja: Aptitude Assessment (procjena sposobnosti). Razlika između te dvije metode je u tome što je Laban promatrao odvojeno tijek eforta i tijek oblika dok je Lamb istovremeno promatrao oboje kao jednu cjelinu. Najbolji primjer za to Lamb je istaknuo iznoseći slučaj dva generalna direktora. Jedan je pokazivao veliku sposobnost u komunikaciji s velikom grupom ljudi te je drugi odlučio proučiti njegovo ponašanje i primijeniti ga. Primijetio je da uvijek zakorači korak, dva u nazad kako bi se izdvojio iz gomile i započeo govor koji su svi u miru i tišini saslušali. Međutim kada bi on pokušao izvesti isti trik gomila bi spontano krenula za njim. Naime prvi je uz pomicanje na natrag promijenio i tijek te vidljivo narastao čime je povećao svoju kinesferu i spriječio da slušatelji krenu za njim dočim je potonji ostavši u istoj kinesferi naprosto nagnao ljude da se približe da bi očuvali kontakt.
Razlika je i u tome što je Labanovu podjelu na funkcionalne (radne) pokrete, na držanje cijelog tijela odnosno stav i povremene pokrete koji poput sjene prelete kroz tijelo Lamb pojednostavio govoreći da se radi jedino o postavi tijela i gesti, odnosno međuodnosu pretapanja postave tijela i geste. Naime ako prijelaz iz jedne u drugu ne teče prirodno, u smislu podudaranja sklonosti nekog pokreta da se izvodi na najlogičniji i najjednostavniji način koji se i najčešće izvodi (na primjer da je pokret prema gore lagan a pokret prema dolje snažan), odnosno ako se tijek eforta i prostorni tijek pokreta ne podudaraju, dolazilo bi do neke vrste nespretnosti i čudnog izgleda ili pokreta koji je napravljen bez pravog smisla. Promatranje i analiza kroz prizmu sklonosti određenih eforta da se nalaze u određenom prostoru ili izvode određenom brzinom, pokazalo je da neslaganje sklonosti pri pretapanju geste u postavu odnosno držanje tijela odaje nesigurnost, neki problem ili neiskrene namjere ispitanika.
Osamostalivši se, Warren Lamb (1923 - 2014) ubrzo je dokazao koliko su njegova otkrića značajna – pogotovo kad su usmjerena na stvaranje timova što je postao popularan način vođenja kompanija pedesetih godina. Sposobnost da iz analize pokreta prilikom intervjua oslika osobnost omogućila je Lambu da predvidi kako će pojedina osoba reagirati u nekim okolnostima i ukaže na moguće greške u komunikaciji koje bi mogle nastati pripajajući tu osobu timu. Nakon dugotrajnih intervjua s mogućim kandidatima i njihovim budućim suradnicima Lamb bi ispisivao dugačke i precizne izvještaje u kojima bi iznosio zaključke o nečijem kinestetičkom osjetu koji se stvara kroz suradnju s drugima te vjerojatnim reakcijama a one su gotovo uvijek bile tako precizno pogođene da su ga uvijek nanovo upošljavali tijekom dugog niza godina. Primijetio je također da je ponekad puno efektivnija komunikacija između ljudi koji su naizgled u konfliktu nego kada se naizgled slažu i polako je počeo stvarati Tim-mix koncept, ideju kako u timu treba postojati više različitih karaktera koji će upravo svojim različitim pristupom iznaći nova i zanimljivija rješenja te objektivnije sagledavati poslovnu situaciju. Kako mu je ugled rastao u posao je uključio i novu uslugu Executive Search, takozvani head hunting gdje bi birao potencijalne najpodesnije suradnike između kandidata koji su druge agencije već izabrale u najuži izbor. Posao je cvao međutim nedostajala mu je znanstvena pozadina i potvrda da metoda ispravna.
Kako bi to ispravio Lamb je dozvolio da mu se 1970. priključi Pamela Ramsden, mlada psihologinja iz Melbournea. Nju je prvobitno zaposlila tvrtka Trebor koja je niz godina koristila Lambove usluge kako bi provjerila točnost njegovih metoda i premise da se obrasci kretnji koje uspostavimo u djetinjstvu manje više ne mijenjaju tijekom života. Već slijedeće godine Ramsden postaje Lambova suradnica i izdaje publikaciju Top Team Planing. To zapravo nije ništa novo već Lambova metoda proširena podacima o međusobnim interakcijama ispitanika i djelatnika te drugačijom formom izvještaja te ga naziva Action Profiling. U stvari Action Profiling ne donosi ništa novo metodi Aptitude Assessment nego mu podiže ugled potvrđujući vrijednost metode i uvodeći veći broj suradnika. Inspirirana susretom s Irmgaard Bartenieff i Judith Kestemberg Ramsden zaključuje da ono što Action Profile mjeri nije sposobnost nego motivacija za rad. Također povezuje prirodnu vezu pokreta i misli (primjerice usmjereni pokret će vrlo rijetko proizvesti raspršeno, nefokusirano mišljenje) i počinje proširivati Lambovu klasifikaciju i razvijati metodu Action Profiling International od kojeg će se 1992. Warren Lamb ograditi dajući ostavku na mjesto predsjednika.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENa.hr, 10. svibnja 2019.
