Warren Lamb se, kao najtalentiraniji Labanov učenik, sasvim posvetio analizi veza između oblika i eforta te pripojivši tome i tijek počeo je istraživati i interakcije među ljudima. Tako je započeo analizu kvaliteta koje su potrebne u formiranju menadžerskih timova. Psihologinja Pamela Ramsden se 1970. pridružila Lambovomradu, te su zajedno većinu svojih istraživanja posvetili stvaranju optimalnih menadžerskih timova na osnovu Labanovih kategorija te procesa odlučivanja. Zaključili su kako je najbolji način stvaranje timova temeljen na analizi pokreta i kinestetičkog osjeta svakog pojedinog člana u odnosu na druge te kako su timovi sklopljeni od različitih osobnosti puno efikasniji. Primijetili su naime da bolje komuniciraju ljudi koji su u nekoj vrsti sukoba od onih koji se naizgled sviđaju jedni drugima. Lamb je svaki puta naglašavao značaj Labana na razvoj analize: „Smatram ga jednim od samo nekoliko zaista kreativnih genija koji su ikada živjeli… mislim da još uvijek razrađujemo ideje iz kvalitetnog i širokog djelokruga kojeg je on otvorio.“ (Razgovor Susan M. Lovell s Warrenom Lambom, American Journal of Dance Therapy, Spring/Summer 1993, Vol. 15 No.1)
Metodu stvaranja menadžerskih timova Pamela Ramsden i Warren Lamb nazvali su Action Profiling i ona se temelji na slijedećim postavkama:
– Slijed donošenja odluka nekog pojedinca je neovisan o sadržaju odluke;
– Stapanje geste i držanja tijela odaje nepromjenjivu individualnost osobe;
–Slaganje eforta i oblika značajno je za interakciju;
– Potrebno je razlikovati tijek eforta i tijek oblika;
– Proces odlučivanja koji se odvija u tri stupnja spaja se sa šest osnovnih akcija i prikazuje se kroz tri faktora: prilagodljivost, dinamičnost i poistovjećivanje;
– Kvalitete i oblik pokreta razvijaju se i povećavaju odrastanjem dok se njegov tijek smanjuje.
Metoda se razvila posvetivši više pažnje na odnos između kretanja i mišljenja. Pamela Ramsden je smatrala da kvaliteta pokreta koja spaja gestu i držanje mora rezultirati i odgovarajućim misaonim procesom te se po njezinom mišljenju iz pokreta može očitati razmišljanje pojedinca i obratno, da uz određeni način mišljenja uzročno slijedi i određeni način kretanja i držanja. Iako je Lamb prihvatio postojanje te korelacije, smatrao je da je proces puno kompliciraniji i da pojednostavljenja na račun dubine analize koja je uvela Pamela Ramsden nisu prihvatljiva iako su metodu učinila popularnijom i dostupnijom.
Pamela Ramsden i Warren Lamb su smatrali su da za izgradnju uspješnog tima treba uspostaviti ravnotežu između dvanaest suprotnih oblika i eforta i četiri oblika tijeka. Još jedna od novina u odnosu na Labana bilo je definiranje pojmova adaptibilnosti (motivacija da se promijene osnovni stavovi u različitim situacijama), dinamičnosti (stupanj na kojem osoba može istovremeno slijediti više aspekata procesa odlučivanja) i poistovjećivanja s timom (razina spremnosti na sudjelovanje u timskom radu). Proces donošenja odluka je podijeljen u tri faze: faza usmjeravanja pažnje, faza oblikovanja namjere i faza izvršenja. Također u svakoj od tih faza dozvoljeno je da osoba može postupati na način da sudjeluje u timskom radu ili da djeluje na osobnoj razini odnosno samostalno,
Faza opažanja se u ovisnosti na otvorenost pojedinca za suradnju može podijeliti na istraživanje koje uključuje kontakt s većim brojem ljudi ili osobno prikupljanje činjenica. U fazi stvaranja odluke može postojati volja da se doprinosi idejama tima i istovremeno uvažava mišljenje suradnika te ih se vrednuje ili se može samostalno zaključivati i određivati koje su odluke bolje. U fazi izvršenja osoba može predviđati tijek događanja te može stvoriti živahnu radnu atmosferu bez podizanja razine stresa ili određivati strogi vremenski okvir u kome se zadaci trebaju obaviti slijedeći samo njoj znane ciljeve.
Naposljetku slijedeći takav način analiza Pamela Ramsden došla je do dvanaest tipova osobnosti te ih je podijelila na: onog koji uspoređuje, određuje prioritete, uporno inzistira, pritišće, potiče, obuhvaća, isprobava, klasificira, određuje ciljeve, recenzira, određuje tempo i grabi pružene prilike. Njezina ideja je bila da najuspješniji tim ima oko deset posto od svakog tipa osobnosti.
Također ju je jako smetala dužina treninga potrebna za stjecanje sposobnosti analize te je osmislila petodnevne edukacije za menadžere kako bi im olakšala razumijevanje svojih vlastitih profila. Edukacije su se sve više skraćivale tako da su na posljetku bile gotove unutar jednog vikenda i polaznike je najčešće zanimao rezultat a ne proces analize. Nastojala je napraviti sistem i liste po kojima bi se radila evaluacija, te snimati ljude i onda raditi evaluacije po snimkama. Lamb se jako protivio takvom pristupu jer je smatrao da se analize trebaju raditi i interpretirati isključivo u terminima vezanim uz pokret, da se proučavanje pokreta treba voditi na način da se slijede principi a ne nastojati osmisliti kao sistem te da se harmonija pokreta postiže uporabom suprotnosti i naposlijetku da se jedinstvo uma i tijela opaža kroz ritam pokreta.
Pamela Ramsden je sve više naglašavala značaj procesa odlučivanja u odnosu na proučavanje stava i gesti tijela, čemu se Warren Lamb jako protivio. Smatrao je da da je za takvu analizu potrebno pohađati najmanje petogodišnju edukaciju koja je uključivala i istraživanje vlastitog kretanja. Ujedno sustav Pamele Ramsden nije pružao priliku za učenje i nadopunjavanje vlastitih preferenci. Godine 1992. Lamb je podnio neopozivu ostavku na mjesto predsjednika Action Profilersa smatrajući da je komercijalno korištenje metode te njeno pojednostavljivanje onemogućilo preciznost koju je njegova analiza pretapanja geste i držanja imala.
Smatrao je da njezina simplifikacija isključuje mogućnost promjene i pojave varijacija koje su prirodno svojstvo svakog kretanja. Međutim, zbog interesa tržišta i potrebe da se brzo dođe do rezultata, njegova je argumentacija zanemarena i njezin se model redovito rabi kao metoda analize pokreta. Istovremeno, sve je više eksperimenata koji pokazuju točnost Lambovog uvjerenja da se individualno pretapanje držanje tijela i gesta ne mijenja, ali se ne može ni ograničiti na dvanaest tipova.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENa.hr, 17. svibnja 2019.
