Jedinstveni potencijali plesa
Panel Ples u edukaciji i edukacija u plesu, Kliker LLB konvencija, Zagreb 23.-26. listopada 2019.
-
Plesni centar Tala u suradnji s umjetničkom organizacijom VRUM, a u okviru KLIKER festivala plesa, pokreta i igre za djecu i mlade, odnosno segmenta Koreografske konvencije, organizirao je 23. listopada panel pod nazivom Ples u edukaciji i edukacija u plesu na kojem su predstavljene recentne aktivnosti iz Hrvatske (Maja Zrnčić), Njemačke (Livia Patrizi i Simone Schulte-Aladag) i Slovenije (Nina Meško). Svima im je zajednička ideja i aktivnosti vezane uz uvođenje umjetnosti, naročito plesne, u škole i širu društvenu zajednicu. Kroz organizaciju niza aktivnosti (radionica, predavanja, kazališnih izvedbi i susreta sa izvođačima, smotri i festivala, korištenja digitalne tehnologije…) oni upoznaju mlade sa tkivom plesne umjetnosti i upućuju na jedinstveni doživljaj koji pokret i ples pružaju.
Predstavit ću njihove radove redom njihovog izlaganja. Ministarstvo kulture u RH već niz godina, uz vrijednu organizaciju Maje Zrnčić, održava javne natječaje za Ruksak pun kulture te, unazad godinu dana, novi program za razvoj publike (prošle godine zaživio kao pilot program na koji se 2019. javilo 367 umjetničkih organizacija, utrošen budžet od 303.854,00kn!). Ideja je da profesionalni umjetnici, iz područja kazališnih ili izvedbenih umjetnosti, upoznaju djecu i mlade sa odabranim predstavama te svojim zanimanjem. U sklopu spomenutih aktivnosti 2018. izdali su i Priručnik za kulturnu osviještenost i izražavanje. Veliko zanimanje za izvedbeno umjetničko područje, na koje su naišli u manjim i sredinama udaljenijim od glavnih centara, potaknuo ih je na dodatne razvojne programe, kao što su: radionice pokreta i plesa, otočki Ruksak te Ruksak u Subotici za djecu hrvatske populacije. U tijeku je novi natječaj za Ruksak pun kulture, a početkom studenoga i za Program za razvoj publike.
Focus Tanz München
Simone Schulte-Aladag (Tanzbüro München + Fokus Tanz/Tanz und Schule + Think Big! Festival, Njemačka)
Organizirani kao neprofitna organizacija, žele djeci i mladima pružiti pristup plesu korištenjem obrazovanja u kulturi. Plesni umjetnici rade sa djecom u školama te na taj način donose plesnu umjetnost u njihove sredine. Izvedbama, radionicama istraživanja u pokretu i osmišljavanja sadržaja i razgovorima, uvode mlade u svijet plesne umjetnosti tako da oni postaju sudionici kulturnog događaja. Od 2006. godine rade u svim vrstama obrazovnih ustanova – školama, vrtićima, centrima za izbjeglice. Spomenut ću neke od njihovih dodatnih aktivnosti: na poziv ustanova tim od 25 ljudi radi tijekom nastavnog dana sa cijelim razredima te njihovim učiteljima. Ili, tijekom srpnja, kad je glavni dio školskog kurikuluma izvršen, često rade cjelodnevne projekte (umjesto nastave) te ih javno izvode u raznim prostorima, uključujući i po stotinjak mladih izvođača. Manifestacijama Young Dance on Stage , Dance and Visual Arts, Artistic Production for Young Audience – Explore Dance , Think Big Festival (od 2011.), Site Specific Work – Guest artist, Site Specific in Schools te Teaching Teachers dodatno potiču mlade i talentirane umjetnike na bavljenje plesom, a njihove učitelje osposobljavaju u području plesne umjetnosti.
Važno mi je spomenuti da u njihovom radu prepoznajem i ideju svjetske organizacije daCi – Dance and Child International čija je glavna misija na različite načine omogućiti mladima participiranje u svijetu plesne umjetnosti. Njemačka je dugogodišnja članica spomenute organizacije.Calypso TanzZeit – Berlin
Livia Patrizi (Tanz Zeit + Tanzkomplizen Berlin, Njemačka)
Posebnost ovog izlaganja očituje se u sučeljavanju sa digitalnim dobom, o kojim naša plesna zajednica može samo sanjati. Calypso TanzZeit je digitalna platforma ili aplikacija na njemačkom jeziku, izrađena za potrebe plesnih pedagoga, učitelja i nastavnika u školama, a od iduće godine bit će dostupna i na engleskom jeziku. Nastala je iz potrebe da se suradnja i komunikacija podignu na novu razinu, poboljšaju i učine efikasnijom u različitim kontekstima. U želji da osmisle kako će to učiniti razvili su novu digitalno dostupnu metodu koja omogućava cijelu strategiju i planiranje rada s mladima. Od osmišljavanja sadržaja do nastavničke samoevaluacije rada. Platforma omogućava definirati ciljeve i faze rada, daje prijedloge kako osmisliti suradnje, zainteresirati djecu za suvremeni ples, upoznati se s njihovim potrebama; daje ideje što raditi sa odabranim sadržajem u kontekstu reakcije mladih na isti, osigurava kvalitetnu reflekciju temeljenu na argumentima, pronalaženje novih kreativnih mogućnosti, koreografiranje te kako završiti projekt. Gotovo znanstvena fantastika, no već dostupna online. Tople preporuke za upoznavanje sa spomenutom!
JSKD – Slovenija
Nina Meško upoznala je sudionike sa širokim djelovanjem organizacije osnovane 1996. godine, gdje se suvremeni ples njeguje kao jedna od djelatnosti. Slovenija je nadoknadila nedostatak plesnih škola razvijenom mrežom plesnih organizacija diljem Slovenije, njenim poveznicama te spiralnom hijerarhijskom strukturom koja sve mlade vodi prema profesionalnijim oblicima suradnje, školovanja i djelovanja. Uz to organiziraju: bienalno International Conference of Dance Pedagogy – odličnu konferenciju koju organiziraju u suradnji sa Pedagoškim fakultetom putem koje odgajaju svoj pedagoški kadar; Natjecanje za mlade plesače/koreografe u Celju – specifično natjecanje u kome sudionici (solo, duet) moraju biti i kreatori svoje izvedbe; te Cultural Bazar (aktivnosti slične našem Ruksaku punom kulture).
Hrvatska iskustva
Sve predstavljene, i ovom prilikom, spomenute platforme, organizacije, kroz hvale vrijedne aktivnosti i djelatnosti trude se u kontinuitetu posljednja dva do tri desetljeća pridonijeti prožimanju plesne umjetnosti sa edukacijom, odnosno edukacije sa plesom. Pritom se misli na dvije pojavnosti – kako mladima približiti plesnu umjetnost te kako plesnu umjetnost prožeti sa kurikulom škola i školskih predmeta. Valja spomenuti i činjenicu da predstavljene aktivnosti dolaze, izuzev hrvatskog Ruksaka, iz sredina gdje ne postoji sustavna plesna edukacija za djecu i mlade. Pritom mislim na organizirano školsko ustrojstvo umjetničkog odgoja kakvog poznajemo u nas: niz osnovnih i srednjih umjetničkih škola (glazbenih, baletnih, plesnih, ili neke u kombinacija spomenutih umjetničkih područja). Dugogodišnja tradicija umjetničkog odgoja u našoj sredini doista je nešto iznimno i hvale vrijedno. Nažalost, nedostatak vremena na spomenutom panelu, nije otvorio prostor diskusije i izmjene iskustava. Kako sam i osobno, kao plesačica i nastavnica Škole suvremenog plesa, često sudjelovala u raznim vidovima predstavljanja plesne umjetnosti djeci i mladima u odgojno-obrazovnim ustanovama, ponukana sam ovom prilikom podijeliti neke činjenice i iskustva iz naše sredine.
Ana Maletić, kao Labanova učenica, fuzijom šesnaest tema/sadržaja Modernog odgojnog plesa (Rudolf Laban: Modern Educational Dance, prvo izdanje 1948., do 2013. objavljeno 87 edicija na šest jezika), te usvajanjem i razvojem odnosa sastavnica glazbe i pokreta prema E.J. Dalcrozeu, razvila je na našim prostorima jedinstven plesnoritmički odgoj, dostojan brendiranja. Iz spomenute tradicije iznjedreni su višekratni pokušaji prodiranja i prožimanja kreativnog plesnog odgoja sa općim kurikulom redovnih obrazovnih ustanova: vrtića, osnovnih i srednjih škola. Zašto je to nastojanje stalno prisutno već više od šezdeset godina? Stoga što suvremeni plesni izraz posjeduje jedinstveni potencijal i temelji se na kreativnim procesima. Svojim konceptima prilagodljiv je svakom uzrastu, različitim razinama tjelesnih sposobnosti (naglašavanjem psihofizičkog jedinstva suvremenog plesnog izraza R. Laban je dao temelj univerzalnosti i jedinstva tijela i uma), a kreativnim poticajima utemeljenim na doživljaju daje svakoj osobi mogućnost razvoja novog jezika neverbalne komunikacije te osobnog izraza. Veliki kinestetski potencijal prepoznaje se u nizu akademskih sadržaja s kojima bi se učenici na zanimljiv i doživljajan način upoznavali, od glazbenog i likovnog odgoja, do jezika, fizike, osobnog razvoja itd.
Postojanje školovanih kadrova već više od šezdeset godina, ojačanih i novim kadrovima proizašlim iz Plesnog odsjeka ADU, svakako su zavidan temelj za uvođenje odgoja temeljenog na pokretu i plesu u sve obrazovne strukture. Na njemu bi nam mogle pozavidjeti mnoge države. Zašto smo ponovno ili opet nedovoljno efikasni? Zašto društvo koje ulaže nemala sredstva kroz aktivnosti Ministarstva kulture te Ministarstva znanosti i obrazovanja nema koordinirane aktivnosti kojima bi se iskoristili potencijali umjetnika, plesnih pedagoga i potreba djece i mladih za istima? Dobro je prisjetiti se nekih novijih poticaja i aktivnosti (iako vuku korijene još u aktivnostima Ane Maletić): godine 1990. Škola suvremenog plesa Ane Maletić dala je poticaj za uvođenje plesnoritmičkog odgoja, kao sistematiziranog i osviještenog kurikula u hrvatsko školstvo. Javivši se razrađenim prijedlogom na natječaj Programskog savjeta raspisanog od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dat je poticaj prepoznavanju već spomenutih potreba djece i mladih za kreativnim pokretom. Nastavnički tim (N. Krešić-Vrkljan, I. Janković, J. Zagrajski Vukelić, N. Jurišić) spomenute škole napisao je cjeloviti program za specijalistički studij na Učiteljskom fakultetu. Spomenutim studijem željelo se dodatno educirati kadar za rad u dječjim vrtićima i osnovnim školama. Uz dobivenu dopusnicu studij nikada nije zaživio. Dugogodišnja tradicija UNESCO-ove hrvatske podružnice daCi-a (Dance and Child International) ogleda se u nizu radionica izvedenih po dječjim vrtićima i osnovnim školama diljem Hrvatske te povremenim edukacijama za odgajatelje i učitelje. Ivančica Janković, kao predstavnica umjetničko plesnog odgoja, 2010. sudjeluje u radu na NOK-u (Nacionalni okvirni kurikulum) kojim su, po prvi puta, imenovani temelji integracije pokreta i plesa u ostale školske sadržaje i aktivnosti: „....Umjetničko odgojno-obrazovno područje čine Vizualne umjetnosti i dizajn, Glazbena kultura i umjetnost, Filmska i medijska kultura i umjetnost, Dramska kultura i umjetnost te Umjetnost pokreta i plesa...“
Jasmina Zagrajski Vukelić sudjeluje 2015. u timu Cjelovite kurikularne reforme za definiranje Kurikuluma umjetničkog područja. Spomenuti kurikulum za općeobrazovne ustanove (ne za umjetničke škole!) u Opisu područja navodi: „Svrha je umjetničkog odgoja i obrazovanja oplemenjivanje osjetilnoga, emocionalnoga i kognitivnoga iskustva učenika, razvijanje mašte kao forme mišljenja koja stvara slike mogućega te kreativnosti kao izraza zdrave osobnosti, odnosno samoostvarenja. Umjetnosti pridonose doživljavanju i procjenjivanju svijeta oko sebe. Mašta omogućuje slobodno istraživanje i eksperimentiranje kao način učenja te osigurava zamišljanje rješenja problema…“ Sve navedeno oživljuje u bavljenju plesom. Uz ovaj temeljni dokument predan je i prijedlog koordinacije s drugim područjima i međupredmetnim temama u obliku povezivanja plesa sa područjem Osobnog i socijalnog razvoja, s područjem Tjelesne i zdravstvene kulture, s područjem Glazbenog odgoja, područjem Hrvatskog jezika i Prirode za niže razrede osnovne škole.
Pretpostavljam da je bilo i drugih inicijativa, s kojima na žalost nisam upoznata. No, svaka od njih može samo doprinijeti prije spomenutom. Vrijedna aktivnost Plesnog centra Tala, u okviru platforme Kliker također je jedna od novijih.
I za kraj, važno je spomenuti da sve spomenute aktivnosti imaju uporište u nekim iznimno bitnim dokumentima:
- Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu donijela je Smjernice za umjetnički odgoj na svjetskoj konferenciji o umjetničkom odgoju, pod nazivom: Oblikovanje stvaralačkih mogućnosti za 21. stoljeće, Lisabon, 6.-9. ožujka 2006.
- Sveučilište u Zagrebu donijelo je Strategiju razvoja edukacije u umjetnosti, umjetničkog stvaralaštva i istraživanja Sveučilišta u Zagrebu 2014. – 2020., s projekcijom na 2025.
Svima zainteresiranima za ovo područjem preporučam da pročitaju sve navedene dokumente koji mogu biti temelj za uvođenje plesnog odgoja u edukaciju ili edukacije putem plesnog odgoja. U svima ćete naći da je dijete u centru interesa, da se poštuju dječje potrebe, svi dokumenti imaju misiju ili viziju, dobro su prorađeni; dakle – postoji pisani temelj.
Praksa je nešto što još nedostaje, razvoj na suvremen način, digitalizacija, koordinacija itd. i nadalje ostaju naučna fantastika unutar umjetničkog područja. Čast iznimkama, koje i nadalje svojim malim aktivnostima, samozatajno pokušavaju promijeniti i osuvremeniti zbilju.
© Jasmina Zagrajski Vukelić, PLESNA SCENA.hr, 9. studenoga 2019.