U Zagrebu je organizirano predstavljanje europskog Erasmus+ projekta Empowering Dance – Developing Soft Skills koji je proveo istraživanje temeljeno na iskustvenom propitivanju kako i može li praksa suvremenog plesa omogućiti sudionicima različite dobi i prethodnih iskustava stjecanje i/ili razvoj osobno-društvenih vještina/soft skills. (Soft skills, za potrebe ovog članka, možemo definirati kao prirođene ljudske osobine koje su temelj razvoja osobnosti i sposobnosti te vještina kao što su: učinkovita komunikacija, vodstvo, timski rad, rješavanje sukoba te kritičko i kreativno mišljenje, interkulturalnost te rješavanje problema. Odlike osobe su fleksibilnost, empatičnost, pouzdanost, radoznalost, istraživačka orijentiranost, pozitivan stav, radna etičnost i odgovornost.) Te je vještine teško mjeriti, ali su jako poželjne i cijenjene za poslove i izazove u 21. stoljrću. U daljem tekstu sve ove osobine i vještine nazivat će se „osobno-društvene vještine ili fine vještine“.
Projekt koji je okupio pet partnerskih organizacija iz Italije (Centro per la scena contemporanea – Casa della Danza), Njemačke (Tanzplan Hamburg), Francuske (la briqueterie – Centre de Developpement Coreographique National du Val-De-Marne), Nizozemske (Danse Ateliers) i Hrvatske (Hrvatski institut za pokret i ples u suradnji sa Školom suvremenog plesa Ane Maletić) predstavila je voditeljica HIPP-a Mirna Žagar, dajući uvid u ciljeve, tijek i razvoj projekta (koji se nastavlja na projekte Communicating Dance 2013-2015 i 360° Communicating Dance 2016-2017) te njegove rezultate.
Prema The World Economic Forum – Future of Jobs Report (2016), fine vještine utječu na komunikaciju, međusobne odnose, kompleksno rješavanje problema, kritičko mišljenje, kreativnost, interkulturalsnot i timski rad. Sudionici projekta, vođeni specifičnostima medija suvremenog plesa kao oblika neverbalne komunikacije koji koristi tiha znanja, upotrebljavali su, kako kažu „često neimenovane potencijale plesa“ u različitim kontekstima.
Sudionici projekta su tijekom rada – u neprofesionalnom okruženju lokalnih zajednica, identificirali, prikupili, artikulirali fine vještine, razvijene pomoću i kroz umjetničku plesnu praksu. Rad je bio usredotočen na pet različitih zadataka i umjetničkih iskustava, uvijek organiziranih u drugoj državi, odnosno u okrilju jednog od sudionika projekta. Svjesni da se spomenuti rad ne odnosi na cijeli plesni sektor, nego na suvremeni plesni i, njemu svojstven, umjetnički doživljaj, rad je organiziran i vođen od pojedinaca čiji je specifični interes bio razvoj komunikacije i odnosa u amaterskom okruženju. Organizacija izvedbe projekta događala se na jednom od tri dogovorena načina: kao kontinuirana tjedna aktivnost, rad na projektu unutar određenog vremenskog perioda te rad na umjetničkom izvedbenom projektu. Uglavnom su korištene metode improvizacije ili rada na zadacima. Važno je spomenuti i iskustvo inkluzivne prakse. Rad se odvijao tijekom devet susreta: od rujna 2018. u Nizozemskoj pa do kraja veljače 2020. u Hamburgu, kada će se napraviti konačna evaluacija projekta.
Kod svih su sudionika prepoznati rezultati: u razvoju osobnih (intrapersonalnih) i društvenih (interpersonalnih) vještina, spremnosti na osobne promjene, prilagodljivosti i razvoju samopouzdanja te zdravih inerpersonalnih veza, suradnje i osnaživanja grupe. Kao zaključak projekta navodi se da (i na neprofesionalnoj razini rada) suvremena plesna praksa jača našu spremnost za prilagodbu, povećava sposobnost adaptaciji i upravljanju stresom, pomaže razvoju snažnih osobnih, socijalnih i edukacijskih vještina, samoorganizaciji, pomaže razvoju snažne osobnosti koja se lakše nosi sa izazovima osobnog i društvenog života te karijere.
Kome to sve može i treba biti važno? Svi mi koji radimo u okruženju umjetničkih plesnih škola izrazito smo svjesni dobrobiti koju svako dijete stiče na osobnoj i društvenoj razini. Te dobrobiti treba naglašavati i osvijestiti te evaluirati tijekom plesnog obrazovanja jer ih mnogi koji se s plesnom umjetnosti susreću i bave u neformalnim okruženjima nisu svjesni. Upravo je obaveza svih plesnih učitelja naglašavati spoznaje koje su ishodi učenja i bavljenja suvremenim plesom, tako dobro opisanih ovim projektom. Nadalje, a ne manje važno, cilj je i upoznavanje šire društvene zajednice te nadležnih službi u području odgoja i obrazovanja sa spomenutim rezultatima. Poznata je činjenica da svi oni koji nisu imali plesna iskustva i doživljaje teško prepoznaju dobrobiti razvoja osobno-društvenih vještina. Stoga bi im, za početak, iskustva i zaključci projekta Empowering Dance mogli biti zanimljivo informativno štivo.
© Jasmina Zagrajski Vukelić, PLESNA SCENA.hr, 28. veljače 2020.
