Plesna scena.hr

Životna žongliranja po Splitu

1. Festival suvremenog cirkusa, Split, 10. – 13. rujna 2020.

• 
  
  Pod organizacijskom i produkcijskom palicom suvremenog cirkuskog kolektiva ROOM 100, od 10. do 13. rujna, na više različitih lokacija u i izvan grada, imali smo priliku upoznati se s nekim od značajnijih imena europskog suvremenog cirkusa te autorima domaće cirkuske scene, a sve u sklopu festivala suvremenog cirkusa pod nazivom kojim se pomalo trendovski oslovljava jedno zanimljivo pitanje iz naše delikatne stvarnosti – Festival neobičnih obitelji. Zahvaljujući stručnom odabiru žanrovski bliskih, a tematski šarolikih predstava, cirkuski umjetnici iz Francuske, Španjolske i Hrvatske priuštili su nam, u zgusnutom četverodnevnom programu, kratak pogled u stanje zapadne suvremene cirkuske scene.
  
  Produkcijom festivala obilježena je i deseta obljetnica postojanja suvremenog cirkuskog kolektiva ROOM 100, čiji su osnivači Antonia Kuzmanić i Jakov Labrović te kontinuiranog i upornog promoviranja suvremenog cirkusa u Splitu i šire. Također, obilježena je i petogodišnjica djelovanja Hale 100, rezidencijalnog prostora za gostujuće umjetnike koji na taj način imaju priliku prezentirati vlastite uratke i dogovarati buduće suradnje uz obzirnu kolegijalnu susretljivost neophodnu za razvoj te mlade umjetničke discipline.
  
  Po svoj prilici sazrelo je vrijeme da se kultura grada Splita uputi u idiom cirkuskog govora, cirkusa kao specifičnog žanra izvedbenih umjetnosti. Napose u gradu u kojemu biti cirkusant ima infantilne i ludičke konotacije iz kulture spektakla i neobavezne ulične razonode, a ne konotacije legitimne umjetničke forme. Suvremeni cirkus ima svoje podrijetlo u tradicionalnom cirkusu u kojemu je sve bilo na kotačima, natovareno u sanducima i kavezima, pod šatorskom kapom. Taj je cirkus proizašao iz vlastitih životnih izbora, životnih žongliranja, svih onih situacija gdje smo svi pomalo klaunovi crvenih nosova, balansiramo na kineskoj motki ili s tanjurima. Suvremena cirkuska umjetnost metaforički progovara bez iluzija o bonitetu kreativne osobnosti umjetnika, a cirkusko djelo postaje promišljeni stvaralački čin. 
  
  Ispunjeni plato ispred Doma mladih prvog dana festivala prigrlio je autorski projekt Instable, suradnju akrobata Nicholasa Fraiseaua i redatelja Christophea Huysmana. Autor se konceptualno i faktički bavi nestabilnošću i pri tome ustrajno varira problem ravnoteže na nefiksiranoj kineskoj motki, pokušavajući naglasiti svoju sposobnost da se popne, padne i ustane. Poruka je jasna: nakon svakog pada slijedi uspon, sizifovski krug niz obronak. Usponi i padovi ovdje dobivaju dublji smisao, istražuju se različite mogućnosti pada. Nicholas se poigrava gravitacijom, što je i česta suvremeno plesna praksa. U konačnici rad rezultira veselom predstavom samo na površini, jer sama ideja dugih uspona i trajnih padova grči tijelo i blokira um. 
  
  Golemi prostor Amfiteatra ugostio je drugog dana festivala Bubble, zajednički rad dvaju Katalonaca okupljenih u El Lado oscuro de las Flores predstavu koja kroz akrobatiku, elemente break dancea i dramski raspon osjećaja – iscjeljuje. U programskom letku Festivala se navodi da ovaj rad savršeno odgovara konceptu Festivala kojeg zanima energična, intimna i prisna suradnja među cirkuskim umjetnicima i prijenos te energije na publiku.
  
  Predvečerje trećeg dana festivala donijelo je izvrsnu predstavu Pelat, rad koji sjedinjuje cirkus, performans i fizički teatar. Držim da je riječ o najdojmljivijoj predstavi ovogodišnjeg festivala, jednoj od onih koja se ne zaboravlja. Izgrađena je u pouzdanoj jednostavnosti, neposrednosti, komunikativnosti. Autor Joan Catala nadasve vješto manipulira dugim deblom, koje izaziva i mami. No, izvođač se zaustavlja u zamahu pokazivanja vještine baratanja deblom, te ubrzo uključuje pojedince u izvedbu na urnebesno šaljiv i inteligentan način. Odabir prostora na otvorenom, na platou pred Zlatnim vratima Dioklecijanove palače, pokazao se kao dobar izbor, jer predstava je naglasila tradicionalan kružni prostor cirkusa, koji se u suvremenim cirkuskim praksama već pomalo zatomio. Ne iznenađuje činjenica da je ova predstava od svoje premijerne izvedbe 2013. godine do danas izvedena više od četiristo puta!
  
  Istu večer, u prostoru Male scene Doma mladih, ugošćena je Linija, rad u nastajanju, hibrid suvremene cirkuske predstave i animacije. Priča se bazira na borbi osobe sa vlastitim unutarnjim saboterima, zbog kojih intimno duboko pati i zato sumnja u sebe, ali usprkos tome želi ostvariti svoje snove. Riječ je o sretnom spoju dviju umjetničkih disciplina no rad zasad prebiva u stanovitoj dramaturškoj nedostatnosti, iako je za očekivati da će autorice Dora Komenda (vertikalno uže) i Lucija Bužančić (animacija) u procesu rada dosegnuti svoj puni potencijal.

  U nešto drugačijem, isposničkom okruženju planine Mosor, ispred doma Umberto Girometta, predstavilo se dvanaest studenata različitih životnih priča, koji zajednički stvaraju u francuskoj cirkuskoj školi Piste d'Azur. Radom NOS predstavili su se ekstatičkim žongliranjem, zapetljanim akrobacijama i acroportom, kao izrazima svog najdubljeg uvjerenja da će na kraju uvijek biti mjesta za zabavu i cirkus! 
  
  Posljednja predstava Festivala Homenaje je nažalost otkazana, zbog ozljede autorice Silvie Capell, čime smo ostali uskraćeni za jednu od predstavnica ženskog cirkusa.
  
  Popratni se program festivala odvijao u ugodnom razgovoru s cirkuskim umjetnicima pozvanih da, uz kavu i kroasan rasvijetle čitkost vlastita umjetničkog jezika i progovore o tome što ih egzistencijalno prikuplja oko cirkusa. U projektu Pitch session, a u suradnji s Deskom kreativne Europe, promovirani su domaći cirkuski umjetnici. Na Pitchu su sudjelovali Cirkorama, Triko Cirkus Teatar, Anja Ostojić i Slavena Verić, Cirkusfera, Nikolina Komljenović, Dora i Mišo Komenda. Ipak, ključni događaj popratnog programa festivala bila je tribina o hrvatskoj suvremenoj cirkuskoj sceni i kulturnim javnim politikama. Uvijek aktualna, velika i bitna tema za cjelokupnu nezavisnu umjetničku scenu. Okosnica tribine koju je moderirao Nikola Mijatović iz Cirkorame bilo je pitanje razvoja, kako se cirkus opire općem rasulu i sadašnji trenutak cirkuske scene u Hrvatskoj. Nešto više o samoj tribini moći ćemo čitati u cirkuskom Fanzinu u prosincu ove godine.
  
  Za djecu je organizirana projekcija animiranog cirkuskog filma Ernest i Celestine, maštovite konkretizacije crteža i boje.
  
  Festivalska programska selekcija težila je sustavnoj mozaičkoj cjelini, angažiranim, kritičkim i inovativnim radovima mnogostrukog zrcaljenja. Odabrane su monodisciplinarne predstave kazališnog govora s nadahnućem u fizičkom teatru i performansu. I dok polako prepuštamo zaboravu identitet tradicionalnog cirkusa, sugestije njegovih osnovnih odrednica i dalje žive u suvremenom cirkusu. Suvremeni cirkus ne negira niti privilegira svoju tradiciju, nego je drži u dojmljivoj pozadini vidnog polja. U prvi plan pak stavlja autentičan spoj konceptualizacije tijela, glazbe, suvremenog plesa, novih medija, lutkarstva i (ne)verbalnog teatra.
  
  Suvremeni cirkus se u nas tek sporadično prepoznaje na kulturnoj sceni te strpljivo čeka da mine apsolutistička prevlast jednog kulturnog koncepta.
  
  © Kristina Lovrić, PLESNA SCENA.hr, 23. listopada 2020.
  (Realizirano kroz projekt Kritički parkour.)