Gdje je nestala Britney Spears?

QueerANarhive, Split: Oh, kor. Ana Jelušić

  • QueerANarhive, Split: Oh, kor. Ana Jelušić, foto Tonči Kranjčević Batalić

    U organizaciji kolektiva QueerANarhive iz Splita, udruge za promociju queer kulture i sustavno formiranje queer diskursa, u Galeriji kluba Kocka Doma Mladih održana je solo izvedba plesne umjetnice i koreografkinje Ane Jelušić pod naslovom Oh. U letku izvedbe stoji kratki i po dojmu filozofičan tekst, koji pojašnjava zanimanje autorice za tehnologiju i mehaniku tijela usputno dovodeći taj interes u vezu sa pjesmom Britney Spears Hit Me Baby One More Time. Duhovit konceptualni okvir i početni dojam iz prostora izvedbe kritičara lako učini cinikom.
    QueerANarhive, Split: Oh, kor. Ana Jelušić, foto Tonči Kranjčević Batalić
    Na sceni zatječemo izvođačicu odjevenu u trenerku, nedostojno u odnosu na popularnu Britney, ali zacijelo pripremljenu za postojani izvedbeni jogging. A onda je počela izvedba, zapravo konceptualna vragolija s vrlo reducirani ritmičnim kretanjem desne ruke. Najsličnije možda početničkim udarcima loptice u stolnom tenisu ili vježbi iščašena zgloba. Sve kretnje kao da su u iščekivanju da s tim ritmičkim hitanjem upadnu u brzac, ekstazu. Međutim, ništa od toga. Samo ponavljanja i blaga variranja uvijek istih/sličnih kretnji, bez naglih preskakanja, koji u jednom trenutku prelaze u jedinstveno lelujanje tijela odnosno, plesnu sekvencu, ali kao da je riječ o nekom rudimentu, nečemu što na ples samo podsjeća. Ponavljanjem kretnji, monotonijom tempa i tijeka pokreta, izvođačica hipnotično traži unutarnji ritam i pulsiranje „fantomskog prostora između reference i radnje koja se na nju odnosi...". Stopala su i dalje nepokretna, osjeća se obamrlost jedne strane tijela, kao da je zarobljena u svojoj ograničenoj desnostranoj mobilnosti. Ritmični pokreti kao da pripremaju glasnice za titranje glasova, čistu onomatopeju roda, koja bi trebala s udarcima nadoći. Koncepcijski (dramaturški) vrhunac činjenja (izvođenja) unutar referentnog okvira rada događa se upravo uvođenjem uzvika – „Oh!“. Kretnje udara praćene su uglavnom artikuliranim uzvikom oh, koji ponekad dolazi iz grla, a ponekad duboko iz trbuha; ponekad je izgovoren glasnije ili nešto intoniranije. Pokret je u početcima mehaničan, hladan, to je neutralan pokret u duhu krilatice motion, no emotion. Razvojem kompozicijskog slijeda izvedbenog materijala otkriva se naglašenija gestualnost kretnji, nastaju geste koje impliciraju određena značenja izvirući iz pokreta udarca u trbuh, čelo, bok tijela ili jednostavno u prostor.
    QueerANarhive, Split: Oh, kor. Ana Jelušić, foto Tonči Kranjčević Batalić
    Autorica koncepciju rada gradi na fonu interesa za popularnu kulturu, specifično za video spotove u kojima prepoznaje organizirajuće strukture vizualnosti određene plesnim vokabularom i ritmom, iz kojih se stereotipnim obrascima naziru probni otisci identiteta roda. Zainteresirana za video spot pjesme Hit Me Baby One More Time, bivše teen zvijezde Britney Spears, odabire kod udarca (eng. hit = udariti) kao osnovni gradbeni koreografski element. Udarac postaje gradbena supstanca korporealnosti izvedbe.

    Rad Ane Jelušić je ekstremno konceptualizirano istraživanje suvremenog plesa bez neke nedosljednosti, dramaturški skladno (po)složen. U njemu ne možemo tražiti mrlju tinte u kojoj vidiš uvijek istu, očekivanu stvar. Nakon njega se probudimo i onda moramo zaključiti što je u njemu zazidano u skrivenom skloništu. Kakogod ga čitali jedno je sasvim jasno: projekt je rubna umjetnička praksa, na granici plesne izvedbe i performansa. Ona razumijeva tijelo u duhu funkcionalnosti pokreta, ekonomičnosti kretanja (što je nasljeđe Feldenkraise tjelesne metode kojom se autorica sustavno bavi), pa na sceni pratimo pripravno istraživanje pokreta zglobnih sadržaja ruke, potom ramena, glave, zdjelice, koljena, koje se onda u lančanoj reakciji početnog impulsa kretanja zaustavlja i ne razliježe cijelim tijelom. Kao da je tijelo zakočeno u odnosu na iščašenu ontologiju popularne glazbeno scenske umjetnosti.
    QueerANarhive, Split: Oh, kor. Ana Jelušić, foto Tonči Kranjčević Batalić
    Autorica ironizira, pa i provocira performative glazbene pop kulture i nudi nam ih kroz jezik svojstven suvremenom koreografskom vokabularu i sintaksi. Ujedno, uvrnutim humorom propituje i rodni identitet kroz društveno poremećen osjećaj za simetriju rodova, političku korektnost, jer desna strana udara dok je lijeva pasivna. Tijelo je društveno kodiran realitet spektakla, percipirano i oblikovano putem masovnih medija i vodećih izvedbenih narativa. Sve u svemu, Oh je istraživački projekt izbačen bez krivnje, riječju, promišljen, slojevit, inteligentan i duhovit solo uradak.

    © PLESNA SCENA.hr, 26, veljače 2021.

    Oh
    koncepcija, koreografija, izvedba: Ana Jelušić / u dijalogu s Ninom Gojić
    foto Tonči Kranjčević Batalić

kritike i eseji