Udruga Culture Hub Croatia djeluje od 2017., a osnivačice su tri živopisne žene, abecednim redom, Marina Batinić, Jasmina Šarić i Kristina Tešija. Putem promocije različitih umjetničkih praksi, prijenosom znanja i vještina iz ostatka Europe, edukacijom u kulturi i svakako, kreativnim žarom nastojale su utjecati na razvoj lokalne zajednice, osluškivati njezine potrebe i participativnim pristupom omogućiti joj sudjelovanje u odlučivanju i promoviranju nekih novih ideja i/ili formata. Sve u dugoročnoj viziji ostvarenja fizičkog prostora – huba, kojim bi osnažile lokalni kulturni i kreativni sektor. Nakon višegodišnjeg neumornog traganja za tim i takvim prostorom, kroz eksperimente u različitim urbanim prostorima u Splitu i šire, u jednoj od dvije najveće zgrade u Splitu otvorile su 3. srpnja 2021. Prostor – nezavisan, fokusiran na zajednicu i uvijek u nastajanju!
Ponosna sam što vas predstavljam čitateljskoj publici Plesnescene.hr pa i šire, te molim da nam se ukratko, uvodno predstavite.
Sve tri smo završile studije u Splitu, ali i imale priliku nastaviti formalno i neformalno usavršavanje u inozemstvu. Stečena iskustva u radu i želja da radimo ono što volimo, uz priliku da utječemo i postignemo neku promjenu, makar i malih razmjera, motivirali su nas da pokrenemo udrugu i da uložimo svoje vrijeme u razvoj ideja u koje vjerujemo. Shvatile smo da je mladim, kreativnim ljudima potrebno primjerom pokazati da su ovakve inicijative moguće te stvoriti prostor za otvoreni dijalog, suradnju i razmjenu ideja. Imamo sreće da su nam se pridružili brojni suradnici koji svojim znanjima i vještinama utječu na razvoj CHC-a.
Krenimo s aktualnim događajem, s otvorenjem Prostora. Ni sama ne bih mogla zamisliti bolje i točnije ime, naziv koji bitno odražava sva vaša višegodišnja nastojanja, akcije i želje. Od ideje prostora do konkretnog, fizičkog prostora prošlo je gotovo četiri godine. Mislim da za vas vrijedi ona: Festina lente! Kako se stvari razvijaju od otvorenja, krećete li se u očekivanom smjeru koji ste (is)planirali?
Na ideji fizičkog huba radimo posljednjih nekoliko godina te smo već od prvih promišljanja o otvaranju ovakvog prostora imale jasnu sliku kako će naš budući kreativni hub izgledati. Stoga, kada smo konačno pronašle prostor, imale smo sve već pripremljeno pa je cijeli proces bio zaista intuitivan, a zamišljene funkcije su se logično posložile unutar prostora. Ideja je da se Prostor organski razvija, što znači da želimo osluškivati potrebe zajednice i aktivno je uključiti u oblikovanje programa. Drago nam je što nas od samog otvaranja posjećuju različiti kreativci s brojnim idejama, koji dođu samoinicijativno, jer osjete da je Prostor mjesto gdje bi te ideje mogli potencijalno realizirati. S nekima od njih već radimo na konkretnim projektima i programima koje planiramo za iduću godinu.
U statementu Prostora jasno definirate koncept kreativnog huba i naglašavate pojmove – neovisnosti, razvoja i lokalne zajednice. Na koji način planirate postići navedenu ne-ovisnost, u odnosu na što ili koga? I, što čini razliku između co-working prostora i kreativnog huba?
Biti neovisni kao organizacija za nas ima više značenja. Neovisnost znači slobodu u smislu programacije koju ne podređujemo i koju ne određuju na primjer, uvjeti nekog javnog natječaja ni rokovi. To znači da, ukoliko imamo ideju koju želimo realizirati, to ćemo učiniti bez obzira na ograničavajuće vanjske okolnosti. Često se uspostavi da se takva ideja i prepozna pa posljedično i dobijemo pomoć pri njenoj realizaciji, koja nam onda naravno predstavlja dodatni vjetar u leđa. U posljednje četiri godine većinom smo volontirale u CHC-u, uz ostale poslove i angažmane, što je (nažalost) neizbježno kod pokretanja neprofitne udruge u kulturi i gradnje kredibiliteta. U ovom trenutku, i pogotovo zbog činjenice da upravljamo privatnim prostorom, idemo dalje u smjeru razvoja društvenog poduzetništva, koje bi pridonijelo toj neovisnosti, jer stvaranje prihoda iz određene djelatnosti u cijelosti bi se vraćalo djelovanju kreativnog huba. Fondovi na europskom ili nacionalnom nivou tada zaista postaju samo dodatni poticaj, ali ne i uvjet ili svrha postojanja.
Locirane ste u prizemlju stambenog bloka i u skladu sa statementom planirate uključiti i stanare zgrade u određene akcije, u ovom slučaju ne samo onu umjetničku, kulturnu zajednicu, nego zajednicu u širem smislu, zajednicu svih onih koji žele pridonijeti razvoju i rastu Prostora.
Tako je. U tom smislu trenutno radimo na oblikovanju programa Prostora za koji želimo da bude participativan i fokusiran na rad sa zajednicom i njezino aktivno uključivanje. To svakako podrazumijeva promociju naših postojećih programa i projekata, ali i suradnju sa stanarima, bilo u vidu provedbe njihovih ideja i zamisli, bilo u vidu osmišljavanja programa na temelju onoga što ističu kao sadržaj kojeg nedostaje u susjedstvu i/ili gradu općenito. Činjenica da smo u stambenoj zgradi, u kvartu u blizini centra, otvara mnoge prilike, ali i oblikuje način na koji se predstavljamo i put kojim se želimo razvijati. Drago nam je da se to već u prvim mjesecima djelovanja prepoznaje i da polako okupljamo članove huba zanimljivih profila.
Navedite nam primjere dobre prakse iz Europe, s obzirom da je CHC članica European Creative Hubs Network. Ključ je u prilagodbi određenih modela upravljanja i umijeću održivosti, zar ne?
Članstvo u toj mreži omogućilo nam je, između ostalog, i izravnu razmjenu iskustva sa sličnim organizacijama u Europi. Tako smo imale priliku učiti od Poligona iz Ljubljane ili Anykščiai Menu Inkubatoriusa iz Litve, s kojima smo sudjelovali u razmjenama. To su hubovi koji djeluju već dugi niz godina te su njihove prakse izuzetno nadahnjujuće, bez obzira na često drugačiji kontekst. Mreža inače broji više od sto članskih organizacija, stoga biti dio te kreativne zajednice otvara mnoštvo prilika za učenje o modelima koji izlaze iz tradicionalnih okvira, kao i za uspostavljanje novih suradnji.
Tijekom protekle četiri godine koristile smo svaku priliku boravka u inozemstvu za istraživanje kreativnih prostora i razgovore s pokretačima takvih inicijativa. Cilj nam je od početka učiti iz primjera dobre prakse, uočiti neke pozitivne obrasce i rješenja, ali ne djelovati na način da ih tek preslikamo na hub u Splitu, nego da u cijelom procesu stalno na umu imamo kontekst grada, stanovništva, lokalne kulture i potrebe zajednice, koju vidimo kao korisnike ovakvog prostora. U protivnom, tj. implementacijom gotovih rješenja bez razmišljanja o kontekstu sredine u kojoj želimo raditi, čini nam se da bismo samo stvorili otpor zajednice, koja je u Splitu izrazito vokalna prema svemu što se na neki način nameće ili nudi kao rješenje preslikano iz neke druge sredine.
Problem nedostupnosti prostora na nezavisnoj kulturnoj sceni grada Splita (i šire) je stara i teška tema, nažalost. Jeste li putem natječaja Grada Splita dobili prostor na korištenje?
Prostor koji smo unajmile je u privatnom vlasništvu. Ove godine smo se prijavile na natječaj za zakup poslovnih prostora koji su u vlasništvu Grada Splita, ali neuspješno. Smatramo da način na koji je natječaj pisan i na koji se prikupljanje i čitanje javnih ponuda odvija nije najbolje rješenje i čitav proces nam nije bilo osobito lijepo iskustvo, stoga smo odlučile ići drugim putem. Nadalje, dugotrajnost i sporost samog procesa na nas je djelovala demotivirajuće, a želja da se napokon smjestimo u nekom prostoru bila je jača pa smo, pronalaskom tog konkretnog, privatnog prostora, odlučile djelovati i zaista riskirati. Iako smo od samog početka zajedničkog rada naviknule na ovaj, mnogima novi, pandemijski način rada bez fizičkog prostora, iz vlastitih domova u svako doba dana, uvidjele smo da je za sve ono što želimo da CHC postane zaista nužno da se smjestimo u fizički prostor, da postanemo vidljivije splitskoj publici i mogućim suradnicima te da krenemo primjenjivati sve dosad naučeno, što kroz rad udruge, što kroz individualni angažman, u konkretnom prostoru i kontekstu grada Splita.
Razgovarajući o pitanju prostora, ne mogu ne spomenuti vaš izvrsni projekt Praznine – pokrenuli ste ga 2020. kao svojevrsno istraživanje s ciljem revitalizacije centra grada kroz participaciju građana u kreiranju sadržaja, povezivanje umjetnika, promociju umjetničkih praksi. Prisvajajući zatvorene prostore tijekom zime u staroj gradskoj jezgri, suvenirnice, turističke agencije i slično, te dajući ih umjetnicima na korištenje, već onda ste uspjele stvoriti kreativni hub – mjesto susreta i dijaloga svih čimbenika svijeta umjetnosti. Dio programa su činili Otvoreni ateljei umjetnika, kao i akcija Posvoji prostor! Praznine su bile uvertira, zagrijavanje za sve ono što vas tek čeka, za osvajanje vašeg Prostora. Jesam li u pravu?
Eksperimentiranje je bilo važno na putu do otvaranja prostora jer nam je omogućilo da testiramo različite formate, odaziv i reakcije publike. Tako su i Praznine, između ostalog, dio jednog takvog eksperimenta prilikom kojeg smo projicirale sve funkcije koje smo željele da naš budući hub ima, na područje povijesne jezgre Splita. Otvoreni ateljei, prostori za rad, organizacija raznih događanja u suradnji s lokalnom zajednicom, izložbeni prostori – bili su dio programa Praznina, a i danas postoje i razvijaju se u Prostoru. Uz to, ostvarila nam se želja da u kreativnom hubu imamo i integrirani rezidencijalni dio. Omogućit će nam da oblikujemo rezidencijalni program i kroz cijelu godinu ugostimo brojne umjetnike iz inozemstva. Kroz to, kao i kroz ostale aktivnosti i projekte, uvijek nam je cilj ponuditi neku dodatnu vrijednost lokalnoj publici i omogućiti im da vide, nauče i iskuse nešto novo.
Praznine 2021. traju, jer se radi o kontinuiranom cjelogodišnjem programu. Izdvojila bih gostovanje umjetnice Tanje Ostojić s projektom Misplaced Women? kojim progovara o problematici iseljeništva, migracije i identiteta iz perspektive žene. U Splitu je organizirana istoimena radionica performansa, čime ste željele ukazati na važnost ženskog performativnog tijela i općenito života umjetnosti u javnom prostoru. Kakva su bila iskustva sudionica i voditeljice radionice, u patrijarhalnom i konzervativnom okružju grada Splita?
Radionica je zaista bila uspješna, uspjele smo izvesti nekoliko jako dobrih performansa usprkos hladnoći i pandemijskim okolnostima. Smatramo da su performansi dali neka nova značenja, odnosno interpretacije svima nam poznatih mjesta, a izabrana su ona od posebnog društvenog i povijesnog značaja za grad, kao što su Peristil, Riva i trajektna luka. Iako su bili pozvani na sudjelovanje, participacija građana je uglavnom izostala. S izuzećem ponekih zainteresiranih, većinom turista, prolaznici su uglavnom bili rezignirani. Iz našeg iskustva, lokalno stanovništvo je pri takvim događanjima uglavnom ili zatečeno ili oklijeva ili potpuno ignorira. Bilo je svakako zanimljivo vidjeti žensko ovladavanje prostorima, koji su izvorno prostori u kojima prevladava shvaćanje moći kao inherentno patrijarhalne.
I vi ste izvele performans time što ste držeći natpis Misplaced Organization? željele ukazati na nedostupnost adekvatnog prostora za rad, ne samo vama, nego i većini nezavisnih organizacija i pojedinaca na polju kulture i umjetnosti.
Da, akcija se zapravo dogodila neplanirano jer, iako smo prvotno bile u svojstvu organizatorica i nismo planirale i mi osobno sudjelovati u radionici, već tijekom uvodnog dijela sama ideja se spontano rodila i odlučile smo na ovaj način ne samo pridonijeti radionici i projektu Misplaced Women?, nego i obilježiti prostore koji su za nas označili prekretnicu u našem radu, bez obzira na to što nam u konačnici nisu završili na raspolaganju. Izmještenost smo u tom smislu proširile na pojam organizacije, jer ovom akcijom zapravo propitujemo naš položaj kao organizacije koja nema svoj prostor, pa time posljedično, ni svoj do kraja strukturirani identitet.
Sad slijedi performans Placed Women, u biti, dogodio se, događa se… želim vam puno sreće u daljnjem radu, borben i pozitivan duh!
© Kristina Lovrić, PLESNA SCENA.hr, 15. rujna 2021.
