Unless you are at a picnic, life is no picnic

2. Performing Picnic Park Festival, Karlovac, 13. – 14. kolovoza 2021.

  • Connecting, autorice Sellena Beram i Tamara Barešić, foto: Antun Maraković

    Sjećam se onih novinarskih ljeta kad bi početak srpnja označio sezonu kiselih krastavaca, a kolege po redakcijama smišljale i prevrtale uvijek iste vijesti i obavijesti, brojale požare po jadranskim šumama i raslinju, upozoravale na toplinske valove i podsjećale da je dobro piti puno tekućine, nositi pokrivalo za glavu i staviti zaštitni faktor. Ljeto nakon lockdowna jedna je sasvim druga priča, posebice u izvođačkom djelu. Festivala kao da nikad nije bilo više; umjetnici i izvođači preselili su se na more, rijeke, na plaže, uske kamene uličice; izvode, glume, stvaraju, plešu; publika se napokon okuplja, izvedba je živa, preselila se s online platformi na scenu, među ljude.
    Tranzicijsko-fikcijsko kazalište (TRAFIK), Rijeka: Situacija u tijelu / No More Body, autor Žak Valenta, foto: Antun Maraković
    Jedna takva scena, nepretenciozna, sakrivena u hladu atrij parka u Haulikovoj ulici, u prostorima plesnog Studija 23 otvorila je svoja vrata. Druga godina Performing Picnic Park Festivala u Karlovcu, festivala kraćih izvedbenih formi, performansa i plesnih predstava u grad je dovela izvođače i umjetnike različitih poetika. Starom karlovačkom prema moru i nas je nakratko zaustavila u gradu na četiri rijeke, jer i ovdje je scena živa i postojana, posebice ljeti, a picnic festival prava je poslastica à la carte za sve ljubitelje i pratitelje izvedbenih umjetnosti.

    Festival je pokrenula grupa autora kao skroman, nepretenciozan projekt izvedbenih perspektiva za autore i za širu publiku, kroz prikaz manjih formi autorskih radova koji se dodiruju s potencijalima javnog prostora, govori nam Vera Mitrović Vrbanac, idejna začetnica Festivala, plesačica, izvođačica u području fizičkog kazališta, te voditeljica plesnog studija koji je za potrebe festivala ustupio svoje prostore. „Ideja festivala je okupljanje umjetnika i razmjena izvedbi kroz prikaz autorskih radova koji otvaraju pitanja dinamike razvoja ( i/ili zastoja razvoja) urbane zajednice i poimanja autorskih radova u izvedbenim umjetničkim praksama u tim zajednicama“.
    Ona ih mora povesti sa sobom, autorica Nikolina Butorac, foto: Antun Maraković
    Multimedija, artivizam, instalacije...

    Nakon prvog dijela Festivala, održanog u srpnju, koji je u dvodnevnom programu prikazao videoradove umjetnika s područja plesnog i eksperimentalnog filma i videa, drugi dio, u kolovozu, donio je žive izvedbe i tijela na sceni. U dva dana, 13. i 14. kolovoza prikazano je petnaest radova sedamnaest autora, u manjim i većim formama. Picnic Park Festival ponudio je, među ostalim, multimedijalnu izvedbu, plesna sola, artivizam, performance lecture i ostale hibride izvedbenih umjetnosti, foto i instalacije u prostoru, svjetlosne instalacije, plesne predstave i glazbene izvedbe ali i čitanje književnih tekstova, promociju književnih radova. Bila je to prilika mladim umjetnicima i izvođačima da predstave svoj rad u opuštenom i podržavajućem ambijentu. Na Festivalu su nastupili karlovački autori i izvođači: Miroslav Hudec Ovca, Martin Ladika, Marija Graša, Goran Ilić, Lana Ćosić, Miroslav Galinac, Vera Mitrović Vrbanac, Marin Bakić, Morana Rožman i Darko Lisac te gosti: Žak Valenta iz Rijeke, Austriju su predstavljali Kasija Vrbanac Strelkin i Ivan Strelkin, te Sellena Beram, Tamara Barešić, Ana Katulić i Nikolina Butorac iz Zagreba.
    Sve boje svijeta osim žute, autori Kasija Vrbanac Strelkin, Ivan Strelkin, foto: Antun Maraković
    Mnogim izvođačima bila je to prilika da ponovo osjete publiku, da testiraju svoj rad ili predstave novi, a tu je i nezaobilazni razgovor i druženje, preispitivanje koncepata, osobna i izvedbena nadogradnja i razmjena ideja, iskustva i scenskih praksi. Izvođači su kroz duže ili kraće izvedbene forme publici predstavili širok spektar izvedbi u sferi performing arta, pozivajući gledatelje na istraživanje i promišljanje suvremenih izvedbenih praksi, odmičući se od klasičnog kazališnog izričaja i prepoznatljivog sadržaja koji za cilj ponekad ima zabaviti i opustiti. Radovi su pozivali na promišljanje, na budnost i aktivizam, na osobnu nadogradnju, ispreplićući teme koje su se prirodno nametnule nakon lockdowna i nevjerojatne godine iza nas, kao što su samoća, izoliranost, odvojenost, nemoć, tjelesne i duševne traume, život i smrt.
    Za Eriku, autorica Vera Mitrović Vrbanac, foto: Antun Maraković
    Složit ćemo se s Jane Wagner: „Unless you are at a picnic, life is no picnic.“ Ovaj je karlovački uspješno povezao opuštajući ambijent i vrlo snažne teme i forme, primio i pomilovao izvođače i dopustio im da se čuju, da se puste i prepuste publici, da njihov glas bude primljen i dočekan raširenih ruku. Na zalasku još jednog ljeta, na sjecištu putova prema moru i u iščekivanju nove neizvjesne sezone...

    © Ana Katulić, PLESNA SCENA.hr, 20. rujna 2021.

kritike i eseji