Plesna scena.hr

Iscrpljenost nije samo tjelesna

Intervju: Matija Ferlin, redatelj, koreograf i izvođač (2)

• 
  
  Početkom lipnja kroz razgovor s Matijom Ferlinom najavili smo praizvedbu njegovog novog rada Sad Sam Matthäus. U međuvremenu ova je predstava kao „izvanserijsko kazališno iskustvo“ (Iva Nerina Sibila, Plesna scena.hr)  i „umjetnički iznimno uspješan, poetičan i političan komad“ (Ploebst, Helmut. „Bachs Matthäus-Passion als Solo bei den Wiener Festwochen“, Der Standard, 10. srpnja 2021.) ostavila jednako snažan dojam u Puli, gdje je odigrana pretpremijera za blisku, domaću publiku, kao i u Ljubljani, Beču i Parizu. Konačno, 4. i 5. studenoga 2021. Bachov i Ferlinov Matthäus dolazi u Zagreb, u Zagrebačko kazalište mladih.
  
  U iščekivanju predstave, samo kratki nastavak našeg ljetošnjeg razgovora. Gledatelji su mi prenijeli istinsko uzbuđenje trosatnim doživljajem koji ni u jednom trenutku na pada nego samo dubi i dodaje nove slojeve i perspektive u prijenosu Bachove i tvoje, koliko vrlo osobne toliko i općeljudske pasije. Koje je tvoje iskustvo izvedbe?
  
  U trenutku kad smo odlučili raditi predstavu znali smo da će biti izazov ne samo zbog trajanja nego i zbog kompleksnog tematskog okvira i načina na koji je on scenski postavljen. Taj okvir, dramaturški čvrst, snažan je oslonac za moje scensko bivanje, no monumentalnost tog okvira i sadržajnih postavki je (neću lagati) iscrpljujuća za mene kao izvođača na sceni. Iscrpljenost nije samo tjelesna, nego i emocionalna. Stoga mi je za svaku izvedbu potrebna neka nova vrsta stamine i posebne pripreme. U ovoj predstavi zahtijevam od sebe jednu specifičnu performativnu objektivnost koja s obzirom na okolnosti u kojima se svijet danas nalazi i mi zajedno s njime, nije uvijek lako pronaći.
  
  Jesi li osjetio razliku u rezonanci publike u Puli, Beču, Parizu i Ljubljani?
  
  Pulska izvedba je kao i uvijek dosad kad se radi o premijernom ili repriznom naslovu nabijena emocijama, i specifična u izvedbi jer je gledalište redom ispunjeno bliskim ljudima čiji intiman način gledanja nije moguće izbjeći. Pariz je specifičan utoliko što je francuska publika vrlo suzdržana prema predstavama tog tipa, predstavama koje propituju nešto drugo osim racionalnih, političkih i socijalnih tema. Pogled francuskog gledatelja je profan i svaku stvar koja je izvan tog okvira promatra ju najčešće s pojačanom dozom kritike. Stoga je francuska izvedba bila izazov. Ostao sam iznenađen reakcijom (stajaće ovacije) no istovremeno svjestan snage univerzalnosti teme kojom se bavimo.
  
  Uvijek prijateljski raspoložena Ljubljana odjeknula je jako pozitivno. Postoji određen broj, sada već stalne publike koja s pažnjom prati moj rad. U Ljubljani smo već imali tri izvedbe, dvije u slobodnoj organizaciji Zavoda Emanat, treću na festivalu Mladi Levi. Ljubljanskoj se publici uvijek s povjerenjem i rado vraćam, jer je dijalog s njom uvijek konstruktivan, slojevit i konzistentan već dugi niz godina. 
  
  U Beču, s obzirom da je predstava Sad Sam Matthaus bila koprodukcija WienerFest Wochena, očekivanja su bila izrazito visoka i mogu reći da su se u potpunosti ispunila. Programski direktor Festivala rekao je da mu je to jedna od omiljenih produkcija Festivala, a i vrlo stroga i zahtjevna Bečka publika i kritika reagirale su na isti način.
  
  Nakon Zagreba Sad Sam Matthäus ide dalje.

  Da, zasigurno. Trenutno smo u pregovorima s Rijekom, Marseilleom, Parizom, i Moskvom, a potvrđeni su nam travanjski datumi u Portu. Predstava se vraća i na Ljubljansku scenu sljedeće sezone. Nadamo se i repriznim izvedbama u Zagrebu i Puli.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 8. studenoga 2021.

Piše:

Maja
Đurinović