Kolektivni tremor
Malo sutra, udruga Domino, Zagreb: Shake it off, autori Bruno Isaković i Mia Zalukar (obnova predstave)
-
Predstava Shake it off kao, riječima Jelene Mihelčić, „duga gradacija pokreta tréšnje od mikrorazine treptaja do kolektivnog transa“ desetero izvođača, prvi put je izvedena na 35. Tjednu suvremenog plesa 2018. Predstava mi je tada promakla, iako me zanimala i kao projekt koji je nastojao objediniti plesačke i glumačke potencijale tjelesnog, scenskog istraživanja. Zato sam ove jeseni (27. i 28. listopada 2021.), tri i pol godine kasnije, prisustvovala obnovi predstave, čini mi se – prizvanoj ovim čudnim vremenom bolesti, potresa i opće nesigurnosti, proturječnih uputa i zbunjujućih zabrana. I to je nemoguće zanemariti.
Uznemirujući nemir koji, u ovom slučaju, sedmero plesača proizvodi i gradi neprekidnim sitnim titrajima tijela na neki je način pra-poznat, zarazan i neizbježan. Gradiranje, ispadi i pokušaji smirenja nemaju šanse unutar grupe zarobljene zajedničkim vremenom/prostorom. Iz terapijskih metoda znamo da grupa može smiriti, prihvatiti, rezonirati, liječiti svoje članove, ali istovremeno postoji i kontraefekt. Ovdje je grupa uznemirenih pojedinaca beznadno zapetljana u čvrstu mrežu titrajućih impulsa, i ako se i nekolicina, ili čak većina smiri, pronađe ugodno partnerstvo, trenutak opuštene pozicije, uvijek se nađe netko sa zakašnjelim „napadom panike“, tko će sačuvati taj titraj i onda ga vratiti, pustiti da se ponovno raspiri tijelom i prostorom. Jednostavan, uporno i dosljedno proveden ključ predstave: „Sve se sastoji od vibrirajućih čestica.“ u izvrsnoj izvedbi Marte Habulin, Eme Crnić, Une Matije Štalcar Furač, Šimuna Stankova, Silvije Dogan, Mateje Miković i Mie Zalukar, plesača do kraja uronjenih u osobni izvor titraja kao i transfer tuđih drhtaja, najednom je nadrastao situaciju apstraktnog iscrpljivanja motiva i podcrtao osobnosti i međusobne ovisnosti u kontekstu društvene stvarnosti. Taj stiješnjeni kolektiv vibrira, reagira na izvor i smjer podrhtavanja, nijansira ritam i dinamiku prijema i prijenosa, i pritom komunicira različita značenja, ali jednako obilježena kolektivnim tremorom.
U svojoj knjizi Tjelesnost izvedbe i izvedba tjelesnog (2021: 74) Josipa Bubaš, jedna od izvođačica prve postave Shakea, navodi ovu predstavu kao primjer stvaranja značenja između ponuđenog materijala i interpretacije publike gdje se transformacijom osnovnog pokreta „stvaraju različite kompozicije“ koje „funkcioniraju vrlo asocijativno, međutim, izvođači ih ne kreiraju do kraja nego samo 'nude' publici na interpretaciju“.
Jedna od snažnih asocijacija koja mi se pojavila tijekom predstave je scena plesnog bjesnila (plesno ludilo, plesna manija, ples sv. Vida) iz filma Paracelsus G. W. Pabsta iz 1943. To transično, nekoordinirano zarazno kretanje, skakanje, tréšnja čije je ishodište u centru tijelu, pa se udovi klate u svim smjerovima, vezano je uz društvene psihoze teških perioda kada ljudi od prevelike doze straha i groze (i ugroze) pred stalnim fizičkim manifestacijama smrti (ratovi, glad, epidemije kuge) naprosto pucaju i počinju obeznanjeno plesati. U Italiji tu pojavu nazivaju tarantizam, jer su simptomi: drhtanje tijela, sitni koraci i skokovi nalik na one nakon otrovnog ujeda tarantule. A Ana Maletić u svojoj Povijesti plesa starih civilizacija, prvi dio, navodi da prvi podaci o plesnoj maniji potječu još iz mikenskog razdoblja. Usput primjećuje da je to „fenomen koji se poput crvene niti provlači kroz povijest plesa“ (2002:143).
(Zanimljivo je da je desetak dana prije premijere Shake it off, u MSU-u izvedena premijera Sonje Pregrad: Dowl u čijoj najavi autorica spominje zapis iz Strassbourga iz 1518. o istom fenomenu, iznenadnoj pojavi neobuzdanog i nekontroliranog plesa. I to nešto govori o našem vremenu. Budući da je ova godina započela zabranom plesanja, koja je već na nekim mjestima na snazi, možda bi se trebali obratiti svetom Vidu, zaštitniku padavičara, histerika i opsjednutih, koji se zaziva u nevremena, „kad valja izvesti neke teške zadatke“?)
Napetost gledanja
Kako sam u ZPC-u na predstavi Shake it off srela već spomenutu i citiranu izvedbenu umjetnicu i teoretičarku Josipu Bubaš, upitala sam je za kratki insajderski komentar, koji bi uključila u ovaj prikaz. I ona mi ga je poslala: „Kao izvođačici prve verzije Shakea, bilo mi je zanimljivo gledati predstavu, jer je to rijetka prilika bivanja izvana i iznutra. Tijelo pamti, te sam gotovo iz prve bila povučena u mikrotitraje i koncentraciju izvođača. Tanka granica između vođenja shakea i prepuštanja shakeu, upravo iz vlastitog iskustva, u ovoj mi se izvedbi činila dobro pogođenom; titraj nikada ne postaje sterilan; osjetno je da izvođači titraju s dubokom sviješću o tijelu, odnosima i procesima koje generiraju. Također, uspostavljaju velike gradacije između makro i mikro titraja i intenziteta izvedbe, poštujući nijanse i faze između krajnjih točaka. Unatoč prirodi pokreta, koji sam po sebi tendira biti nekontroliran, veliki dio predstave odrađen je u suspensu, što još više pojačava kontrast između mikro i jakih, ekstenzivnih pokreta i različitih intenziteta. Generira se velika individualna i grupna energija; na sceni je neprestano puno podražaja; svaki izvođač privlači pažnju te gledatelj ima stalni osjećaj da je nekoga i nešto propustio. Upravo ta napetost gledanja uz direktni prijenos titraja gradi predstavu.
Predstava ostavlja dovoljno prostora pojedinačnim titrajima, solima unutar predstave, ne ustrajava se nasilno na odnosima, i baš zbog toga odnos, kada se dogodi, donosi određeni pomak i postiže snažan efekt, bilo u grubosti ili nježnosti. Upravo zbog kvalitete, i bivanja u titraju tijekom sat vremena izvedbe, kao i zavodljivosti shakea koji tendira preuzeti tijelo, zaista je potrebno čestitati izvođačima i autorima na dobrom balansu i svjesnosti izvedbe u kojoj je iz shakea izvučen njegov komunikacijski maksimum, pri čemu shake postoji kao tjelesni titraj, sreća, anksioznost, zanos i agresija, i sve nijanse između.“
© Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 10. siječnja 2022.
Shake it off
autori Bruno Isaković, Mia Zalukar
izvođači: Marta Habulin, Ema Crnić, Una Matija Štalcar Furač, Šimun Stankov, Silvija Dogan, Mateja Miković, Mia Zalukar
oblikovanje svjetla Saša Fistrić, Anton Modrušan, oblikovanje zvuka Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz
produkcija Malo sutra, udruga Domino
Piše:

Đurinović