Plesna scena.hr

Širenje „plesnog virusa“

Jubilarnih deset godina Plesnog odsjeka ADU-a

• 
  
  Navršilo se deset godina od kada je u Zagrebu, na Akademiji dramske umjetnosti, osnovan Odsjek plesa s dva preddiplomska studija: Baletna pedagogija i Suvremeni ples (nastavnički i izvedbeni smjer). Tijekom tog vremena upisano je sedam generacija, a alumni plesnih studija sve su vidljiviji na hrvatskoj plesnoj i kazališnoj sceni, i nezaobilazno prisutni u važnim pomacima i otvaranju novih poglavlja na području plesne i baletne pedagogije. Stoga je ove godine 6. PlesADU, festival studenata plesa Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, koji je održan od 21. do 23. travnja 2023. posvećen obilježavanju važnog jubileja. Program je uključio tri dana izvedbi, radionica i razgovora s alumnima; a službeno, svečano otvorenje festivala upriličeno je u petak, 21. travnja, nakon izvedbe obnovljenog ispitnog rada Jasne Layes Vinovrški Glas, pokret, prostor, koji bi sada, nakon pet godina, u izvrsnoj, zreloj izvedbi mladih protagonista suvremene scene: Anike Cetine, Ele Đimoti, Lune Lilek, Valentine Miloš, Dore Pocedić, Margarete Sinković, Nike Špekuljuk i Linde Tarnovski, bez problema mogao proći kao profesionalna produkcija.
  
  Uzvanike svečanog otvaranja Festivala i proslave Plesnog odsjeka je pozdravila Andreja Jeličić, autorica prvih hrvatskih programa za sveučilišni studij iz područja plesne umjetnosti i prva predstojnica Odsjeka; osoba koja se pojavila u Zagrebu u pravom trenutku, i koja je, primijenivši svoje veliko znanje i iskustvo brušeno u Laban centru u Londonu, uspjela okupiti sve, vrlo raznolike, snage hrvatske plesne scene (od onih primarnih, koji su već djelovali umjetnički i pedagoški na kazališnim odsjecima ADU do baleta i nezavisne scene) u zajedničkom naporu i interesu konačnog uspostavljanja studija. (A to je bio san, ideja i želja, i tema mnogih dopisa Ane Maletić još sredinom prošlog stoljeća. Pritom je zgodno sjetiti se da je Ana vodila scenski pokret na ADU i onda to mjesto prepustila svojoj učenici Ivici Boban i – ostalo je povijest!)
  
  Krenuvši od izjave jedne bivše studentice: „Studij mi je promijenio svijet“ Jeličić je nadahnuto i duhovito pobrojala sve one kojima se osnivanjem Odsjeka plesa „svijet promijenio“, no koji su, istovremeno, zapravo mijenjali naš svijet plesa, otvarajući prostor obrazovnoj vertikali, a time i potencijalno ravnopravnijem statusu plesne umjetnosti. (Vodstvu Akademije i Odsjeku plesa još ostaje na duši osmišljavanje i pokretanje diplomskog studija.) Citiram dijelove iz njezinog obraćanja uzvanicima i publici.
  
  „Odsjek plesa i sve uz njega vezano, promijenio je svijet mnogima. Spomenut ću samo neke, molim ostale da ne zamjere. Svijet i život se početkom 2000-ih, kada su odlučile podržati osnivanje studija plesa, promijenio dvjema državnim tajnicama tadašnjih MZOŠ i MK, Zrinki Kovačević i Nini Obuljen. One su se, kao ljubiteljice plesa, odvažno ubacile u sagu koja je iziskivala mnogo posla, diplomacije i pritisaka, a za jednu od njih koja je i dalje na visokoj funkciji – saga traje do danas – uglavnom vezana uz financiranje.
  
  Svijet i uglavnom uređen profesorski i dekanski život promijenio se za Enesa Midžića kojeg je zapala dužnost da na svojoj Akademiji osnuje Odsjek plesa. U godinama koje su uslijedile nakon odluke da se Odsjek pokrene (negdje 2008.), profesor Midžić je svojim pregovaračkim i uvjeravačkim sposobnostima uskakao kad bi pregovori na ključnim instancama zapeli. Bojana Baletića, tadašnjeg prorektora za prostorni razvoj Sveučilišta, potraga za adekvatnim prostorom za Odsjek plesa bacala je od Borongaja, preko Studentskog centra i studentskog doma na Savi – i za sve njih radili smo projekte – do neočekivanog razrješenja u Odranskoj ulici u ljeto 2013.
  
  Naime, nakon slučajnog susreta na Dolcu (nema slučajnosti), Larisa Lipovac i Tamara Curić pozvale su nas da budemo podstanari, i svijet njihovog plesnog centra TALA, tada u Odranskoj, transformirao se jer je u njega prodrlo 23 studenata prve generacije plesa i njihovih nastavnika sa svih strana svijeta. Bez TALE nastava na Odsjeku ne bi započela 2013. i tko zna kada bismo slavili desetu godišnjicu.“
  
  Tu su još Borna Baletić, dekan koji je ispregovarao nove prostore u Leksikografskom zavodu i „koji je, da bi to postigao, upregnuo sve svoje glumačke sposobnosti“, i Branka Mitić koja je „svojim ogromnim zalaganjem i znanjem organizirala prenamjenu i uređenje prostora Leksa i useljenje učinila mogućim“, pa nastavnici s Muzičke akademije, kineziološkog i Učiteljskog fakulteta, Akademije likovnih umjetnosti i Studija dizajna Arhitektonskog fakulteta, od kojih su se neki „opasno zarazili virusom plesa“.
  
  Odsjek je možda mjesto, ili dio sustava, no to je prije svega odnos.“ Nastavila je Jeličić ističući angažirani nastavnički kolektiv Odsjeka, izniman po predanosti i entuzijazmu „posvećenih i velikodušnih“ i stručnih nastavnica i umjetnica. Veliku četvorku uz Andreju od početka čine Irma Omerzo, Nikolina Pristaš i Petra Hraščanec, da bi im se uskoro pridružila i Zrinka Šimičić Mihanović, sve aktivna umjetnička imena suvremene scene, međusobno vrlo različitih poetika, što implicira i različitost pedagoških metoda i alata.
  
  „Ne zavaravajmo se; slika nije idilična. Svijet plesa je u stvarnosti prilično nemilosrdan, pogotovo u ovoj zemlji u kojoj strukturno, financijski i na mnoge načine ples nije adekvatno podržan i valoriziran. Dobar dio naših alumna osjetit će u nekom trenutku razočaranje, zamor, čak ogorčenje, jer bez obzira na količinu i kvalitetu projekata u kojima sudjeluju neće moći osigurati dostojanstvenu egzistenciju. S druge strane, sudeći po njihovom angažmanu na sceni, u profesionalnim udruženjima, institucijama, upravo su oni ti koji za sve nas taj svijet postupno mijenjaju i mijenjat će ga i dalje. Zahvalni smo vam na tome.“
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 28. travnja 2023.

Piše:

Maja
Đurinović