Plesna scena.hr

Ples je oda životu

Intervju: Guy Nader i Maria Campos, plesni umjetnici

• 
  
  Guya Nadera i Mariu Campos upoznala sam 2015. godine na Festivalu plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu. Vodili smo vrlo zanimljiv i ugodan razgovor o plesu i njihovoj plesnoj skupini nakon što su izveli vrlo dojmljivu predstavu Time Takes Time Time Takes. Tada nisam znala da je to prvi dio trilogije koju su spremali narednih godina. S drugim dijelom, Set of Sets nastupili su na četrdesetom Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu kada su, sasvim zaslužno, u Zagrebačkom kazalištu mladih dobili gromoglasan pljesak i ovacije publike. I ovaj put su sa mnom razgovarali podjednako srdačno, s entuzijazmom i ljubavlju prema plesu i poslu kojim se bave.
  
  Sjećam se da sam nakon predstave Time Takes Time Time Takes bila zadivljena vašim plesnim umijećem, a čini mi se da ste u Set of Sets otišli korak dalje. Tamo ste plesali s još troje plesača, a u ovoj vas je predstavi sedmero, imate mnogo skokova i akrobacija. Kako biste usporedili te dvije predstave?
  
  G.N.: Set of Sets uistinu jest kompleksnija predstava. Dok smo se u Time Takes Time Time Takes bavili principom njihala, ovdje nas je zanimao pokret koji ima više suspenzije, odnosno mnogo više vremena i prostora kojima se naša tijela u pokretu moraju prilagoditi.
  
  M.C.: U Time Takes Time Time Takes istraživali smo prostor kao partituru unutar zvuka i pokreta.
  
  GUY: Ovdje nas je zanimao prostor koji se nalazi iznad naših glava. Taj se prostor u plesu vrlo rijetko doživljava. Kako bismo ga otkrili, počeli smo istraživati visoke skokove i sve što se protivi gravitaciji. Na taj način smo se približili cirkuskoj umjetnosti, makar to nisu cirkuske akrobacije. Definiramo gravitaciju kako bismo se s njom suočili. Ta neprestana igra između prepuštanja i borbe s gravitacijom čini ples mogućim jer se u plesu sve vrti oko gravitacije te prepuštanja i dopuštanja. Time Takes Time Time Takes bavimo se konceptom vremena i oscilacijom. U toj predstavi imali smo fizičke zadatke koji idu naprijed-nazad, poput njihala. U Set of Sets zanimala nas je cirkularnost, beskonačni krug koji nema početak ni kraj. Kad bismo mogli izdržati, ovaj bismo rad mogli stalno ponavljati. Međutim, to je fizički nemoguće.
  
  Što znači naslov Set of Sets (Univerzalni skup)?
  
  M.C.: Univerzalni skup je matematički koncept koji sadrži druge skupove. U njemu je sadržana ideja beskonačnosti jer unutar svakog skupa može postojati još jedan skup. Upravo je to i ideja ove predstave. Kad smo se odlučili za taj koncept, razmišljali smo koje sve mogućnosti možemo razvijati, kako možemo otvoriti vrata mogućim varijacijama. Na početku smo se bavili idejom repetitivnosti, akumulacije i varijacije jedne konkretne situacije što je odredilo kompoziciju predstave. Zanimalo nas je kako možemo pomaknuti granice, otići dalje unatoč ograničenjima koje kao ljudi imamo. Kad smo shvatili da su mogućnosti beskonačne, prepustili smo se jednom od mogućih putovanja koje želimo provesti s publikom kako bismo joj prenijeli tu ideju beskonačnosti.
  
  Kako ste odabrali ostalih petero plesača?
  
  G.N.: Sve do ove predstave nismo radili audicije. Na suradnju bismo uglavnom pozivali plesače i plesačice koje bismo upoznali na radionicama. U ovoj predstavi vrlo je važno kako se svi međusobno osjećamo tehnički i energetski – oni s nama i mi s njima. Ovaj rad zahtijeva mnogo suradnje i tražili smo te kvalitete kod plesača. Iako smo i ovaj put htjeli naći plesače na radionicama, to nismo uspjeli jer smo bili dosta na putu i imali smo premalo vremena za razgovore i upoznavanja. Zato smo prvi put imali audiciju.
  
  Ova predstava dosta počiva na međusobnom povjerenju i suradnji.
  
  M.C.: Povjerenje je jedan od prvih elemenata na kojima moraš raditi. Naš se rad temelji na partnerstvu, a osnova partnerstva je povjerenje. To znači da je važno kako daješ svoju težinu. Težina je nešto čega se moraš odreći kako bi se mogao prepustiti partneru. U tome i jest ljepota partnerstva jer postižeš ono što nikako ne možeš sam. Ispod ljudi koji su u zraku, stoje oni koji ih drže, moraju im vjerovati da ih neće ispustiti. Pokušavamo pronaći ljepotu u toj suradnji, vidjeti kako možemo zajedno uspjeti.
  
  G.N.: To je ljepota bivanja u sadašnjosti. Moraš biti neprestano prisutan, sada i ovdje, za druge i s drugima. To suučesništvo je vrlo emotivno. Mnogo toga govori već sama činjenica da se ljudi međusobno podržavaju. To je prekrasno.
  
  Plesni pokreti i koreografija uistinu izgledaju zadivljujuće i zahtjevno. Što vam je bilo najizazovnije i najzahtjevnije?
  
  M.C.: U Set of sets bavili smo se cirkularnošću i akceleracijom. Tehnički smo se trebali prilagoditi kružnom pokretu, slijediti ga i unutar toga predlagati vlastite pokrete. To je bilo složenije od prvog dijela trilogije – prije svega zato što nas je sedmero, a i sama kompozicija i način koreografiranja su kompliciraniji.
  
  G.N.: Oduvijek sam znao da nije lako u isto vrijeme koreografirati i plesati što sam u obje ove predstave radio. Tek sam u trećem dijelu trilogije odlučio biti samo koreograf. Tada sam, međutim, shvatio da nikada ne mogu do kraja razumjeti plesače ako i sam s njima ne plešem. Tijelo je puno instinkta i kad radiš sve zadatke, onda intuitivno razumiješ ono što izvana ne možeš shvatiti. Kad si samo vani, onda si isključivo posvećen kompoziciji, a na druge aspekte ne obraćaš pozornost. Ova je predstava fizički vrlo zahtjevna, ali učinkovita jer se služimo našom tehnikom koja nam pomaže. Kompleksnom je čini to što je nismo zamislili kao niz prizora, nego kao putovanje na kojemu moraš dobro znati balansirati energiju kako bi mogao izdržati do kraja.
  
  M.C.: U svim svojim radovima pokušavamo biti rodno neutralni, izbjegavati rodne razlike, no ovdje je to bilo vrlo zahtjevno zbog fizičkih predispozicija. Muškarci su jači, žene su lakše te je jednostavnije ženu dignuti u zrak. Jedan od izazova bio je kako možemo na isti način podignuti muškarca. Isto tako, vrlo je izazovno bilo predlagati pokrete dok se krećemo u krugu i prilagoditi se tuđem pokretu jer je to tehnički vrlo zahtjevno. Upravo smo to i htjeli – pronalaziti složenost unutar veće složenosti. Akceleracija i centrifugalna sila vas izbacuju iz vašeg središta, a vi se tome trebate oduprijeti – e, to je meni bilo najteže jer tehnički moraš biti silno uzemljen kako bi to uspio.
  
  G.N.: Stalno moraš kopati, kopati, kopati… Nije samo da generiraš repeticiju iz repeticije. I u tome je velik izazov. Svaki put kad duboko kopamo, na kraju se nađemo na istom mjestu, i to je dio koncepta – kako krug učiniti spiralnim te kako nas ta spirala može odvesti do beskonačnih mogućnosti i to ne samo u tehničkom i fizičkom smislu, nego i mentalno te energetski. Upravo nas pomicanje energetskih i tjelesnih granica odvodi do mjesta koja nas mogu emotivno dotaknuti bez da išta glumimo. Ne trebamo izraziti emociju, ona proizlazi iz fizikalnih principa koji se ne nalaze samo u plesu, nego općenito u životu i na sve nas podjednako utječu.
  
  Možete mi to pojasniti.
  
  G.N.: Kad vidite da tijelo pada, nešto automatski pada i u vašem mozgu jer znate što to znači. Ne trebate biti plesač da biste znali što znači pasti. Plesači se ne koriste tim glagolom pasti – za nas to znači izaći iz svojih cipela, promijeniti težinu. Za nas pad i nije toliko riskantan, koliko izgleda ljudima u publici, jer svi u sebi imamo instinkt hvatanja. Čim netko pada, drugi ga instinktivno hvataju.
  
  Što vam je bilo riskantno?
  
  G.N.: Riskantnije mi je bilo biti savršeno povezan. Ovdje se ni u jednom djeliću sekunde ne smije dogoditi da netko nije prisutan i fokusiran. Fokusiranost dolazi iz otvorenosti. Moramo imati širom otvorene oči, poput orla, i percipirati sve što se oko nas događa. To mi je bilo najizazovnije – biti prisutan, biti u trenutku, ne anticipirati i zabrinjavati se oko toga je li nešto riskantno ili nije. Naravno, ključ je u tome da se na tome mora mnogo raditi.
  
  Kako biste nakon iskustva rada na ove dvije predstave definirali ples? Što je za vas ples?
  
  M.C.: Obožavam pokret. Neprestano razmišljam o tome kako se možemo kretati, što je kretanje. Ples je za mene izazovno mjesto na koje možeš dovesti tijelo u odnosu na gravitaciju, fizikalne principe. Tijelo je alat koji prenosimo kroz prostor i vrijeme putem pokreta i zato je važno kako ga razumijemo. Na svojim radionicama polaznicima neprestano govorim: „Ti si centar. Jezgra je tvoja kralježnica. Počnite se kretati iz tog centra. Iz kralježnice koja je motor. Zajedno sa zdjelicom. Ruke, noge i ramena su antene koje ti dopuštaju da se povežeš. A bit je u povezivanju iznutra prema van.”
  
  To je i metoda vašeg rada.
  
  M.C.: Naš je rad temeljen na razumijevanju težine. U plesu mi je važno znati koliko možemo biti povezani s konkretnim prostorom, s gravitacijom. Unutar tog okvira, prostora i poda, radimo s partnerom. Uvijek predlažem pokret iz vrlo konkretne fizikalnosti, zanima me kako komuniciramo s prostorom te jedni s drugima. Ponekad iz toga može nastati slika, ili se možeš kretati na različite načine, različite su mogućnosti. Tijela imaju različite kvalitete i ljepota se skriva u znatiželjnom traganju vlastite anatomije, vlastitih tjelesnih mogućnosti.
  
  G.N.: Nas dvoje stvaramo ples onako kako ga mi shvaćamo. Tehniku ne doživljavamo na klasičan način, nego više kao svjesnost i evociranje principa i vrijednosti koje postoje u plesu i koje želimo istaknuti. To se odnosi na razumijevanje težine, gravitacije, prostora – sve te elemente pokušavamo istaknuti, ne samo tijekom procesa rada, nego i u predstavama. Zanimanje za pokret je kontinuirano i ono rezultira predstavom. Zato gledatelji mogu uočavati i slijediti te principe čak i ako nisu plesači. Publika može vidjeti te vrijednosti jer one postoje i u životu. Mi želimo istražiti te principe, povući paralelu između plesa i života i razviti ih dalje u nepoznatom smjeru. Zato smo izuzetno zahvalni svim velikim plesnim umjetnicima koji su otkrili te vrijednosti, koji su svoj život posvetili istraživanju onoga što je nama danas očito. Iako cijenim i ostale principe, za nas je najveća vrijednost tijelo – pokret – emocije. Zalažem se za čisti ples. Pokret je oda životu.
  
  © Katarina Kolega, PLESNA SCENA.hr, 17. srpnja 2023.

Piše:

Katarina
Kolega