Umjetnički istraživački laboratorij Making Time Stop (Zaustavljanja u vremenu), održan je kao dvodnevni intenziv 18. i 19. rujna 2023. godine u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku (Rijeka), kao dio umjetničkog inkubatora festivala TranziT. Voditelji ovog laba bili su međunarodno priznati umjetnici Guillaume Pigé i Claudia Marciano, iz svjetski poznate i priznate kazališne skupine Theatre Re iz Londona, a sudjelovalo je petnaest umjetnika iz područja plesa, glume i korporalne mime (Hrvatska, Italija, Poljska i Gruzija). Umjetnički lab završio je javnom prezentacijom, nakon čega je uslijedio razgovor s gledateljima kojeg je moderirala Klara Peranić.
U engleskom jeziku re kao prefiks izvorno se javlja u posuđenicama iz latinskog jezika, a koristi se kao oznaka za opet ili ponovo iznova što nagovješćuje ponavljanje; ili kao oznaka za natrag ili unazad što ukazuje na povlačenje ili kretanje unatrag. S obzirom na navedeno značenje prefiksa re, osnivač i redatelj Theater Re – Guillaume Pigé, objašnjava kako je naziv kazališta nastao temeljem njihovih idejnih preokupacija. Riječ je o radu kroz ponavljanja, vraćanja na početak, odnosno redefiniranja tema kojima se bave u svojim predstavama i primjeni u metodologiji rada s izvođačima ili polaznicima radionica. U skladu s navedenom premisom, Pigé i Marciano postavili su dvodnevni intenziv istraživačkog laboratorija: radilo se na manjem tematskom opsegu kako bi polaznici dubinski istraživali predložene zadatke.
Tema istraživačkog laboratorija Zaustavljanja u vremenu proizlazi iz namjere da polaznici tijekom rada zaborave na vremenski tijek te se bave pretpostavljenim zadacima, neopterećeni predviđenim vremenskim rokom. S obzirom da je isto primjenjivo i potrebno za izvedbe u predstavama na sceni, Pigé i Marciano bave se pitanjem kako pristupiti izvedbi u stvaranju iluzije da vrijeme stane za izvođače i gledatelje. Samim time, naglasak je stavljen na procesualnost rada, umjesto na krajnji rezultat. Guillaume Pigé svoju izvedbenu praksu temelji u korporalnoj mimi (začetnik Etienne Decroux), a Claudia Marciano u glumi – fizičkom kazalištu, te je licencirana pilates instruktorica.
Specifičnost ovog intenzivnog dvodnevnog umjetničkog laboratorija leži ponajviše u metodičkom pristupu vodstva Marciano i Pigé. Dosljednost ideje naglašavanja procesualnosti u radu i njihovim glavnim idejnim smjernicama, podržali su svojim angažmanom, prisutnošću i podrškom. Kako je i sam Guillaume izjavio tijekom razgovora s gledateljima – oni prvenstveno rade s ljudima, a ne s idejama, te u suradnji s izvođačima grade dinamički razvojni proces. U provedbi ovakvih radioničkih događaja, naglasak je na sadržaju kojeg polaznici usvajaju i istražuju, međutim, ključni čimbenik uspješnosti učenja jest u načinu provedbe od strane voditelja. Uz poticanje i laganu provokaciju potrebnu za izvođača iz zone udobnosti za svladavanje novih iskustava, potrebno je stvoriti sigurno okruženje kako bi se izvođači izložili ondje gdje se smatraju ranjivima. Iako je naglasak na tijelu i kretanju, svijest o vlastitim odabirima i postupcima važan je temelj za svakog izvođača. Shodno tome uloga svakog pedagoga, redatelja ili koreografa je davati individualne povratne informacije pojedinom sudioniku tijekom procesa rada. Marciano i Pigé dosljedno su proveli takav pedagoški pristup radu individualnim usmjeravanjem svakog polaznika te imajući u vidu stvaranje osjećaja međusobne povezanosti unutar grupe kao ansambla.
Oba dana prolazili smo sličan slijed vježbi i zadataka u svrhu ponavljanja kako bi ih nadograđivali te unutar njih pronalazili nešto novo. Priprema tijela, pod vodstvom Claudie Marciano, temeljila se na pilates vježbama jačanja centra tijela, odnosno mišića trupa, povezanima s disanjem za pravilnu aktivaciju dubinskih mišića i tkiva. Ova priprema ujedno je bila uvod za pristup rada u korporalnoj mimi pod vodstvom Guillaumea Pigéa koji je prvo postavio zadatke kroz igru kao što su primjerice (kod nas) Crvena/Crna kraljica i dobacivanje lopticom od čarapa.
Korištenje igre uobičajen je zadatak u izvedbenom treningu kazališnih izvođača, ali iz perspektive metodologije je zanimljiv fenomen. Igra kod djece spontani je oblik usvajanja novih informacija kroz zabavu, a usmjerena je na sredstva umjesto na ciljeve. Na temelju toga suvremeni pedagoški stručnjaci preporučuju igru kao metodički postupak u poučavanju. U igru dobacivanja loptom bili su uključeni svi polaznici, a Pigé je odredio tri temeljna pravila prema kojima je ukazao važnost artikulacije provedbe izvedbe. Kao posebni zadatak uveo je primjećivanje greške (ispadanje loptice) grupnim unisonim slavljenjem. Kazalište je živi medij gdje se greške događaju, a iz njih je moguće iznjedriti trenutke spontanosti i nepredvidljivosti koji održavaju izvođače i gledatelje prisutnima i aktivnima. Zajednička pozitivna reakcija na greške ujedno poništava nastanak frustracije, krivnje i osuđivanja te pomiče fokus na zajedničko ostvarivanje cilja igre. Uz usmjeravanja, poticanje i bodrenje s vremenom bi uspješno izvršili zadane parametre igre, kako bi nam tada Guillaume rekao „Trening djeluje!“.
No, od trenutka kada bi kao grupa svladali zadano, Pigé bi nadograđivao igru novim zadacima kako bi proširivao našu pažnju. Iz želje da uspješno izvršimo zadatak, orijentirali smo se isključivo na brzinu i točnost izvedbe, ulazeći u pomalo grubi i rigidni oblik energije s nedostatkom lakoće. Guillaume je iskoristio ovu situaciju kako bi nam osvijestio razliku između kazališne i sportske pozornosti izvođača, ali i gledatelja. Uz sve to, još jedna sastavnica je bila poželjna – pronalaženje mogućnosti malih varanja, uočavanje sive zone bez ugrožavanja drugih sudionika. Ovo lagano zaobilaženje pravila potiče mentalnu aktivnost, kreativnost i snalažljivost. Povremena primjena varanja u malim dozama čak je poželjna kako bi se razbijala monotonija i potaknula živost izvedbe. Konačno, smisao igre bila je zabavljati se, osjećati radost tijekom izvedbe te imati svijest o tome kako prenijeti karakteristike igre na bilo koju izvedbu i učiniti ju zanimljivom gledateljima.
Nakon zabavnog dijela, uslijedio je zadatak individualnog odabiranja pet radnji, pronalaženja vlastitog intrinzičnog poimanja njihove srži, te je svaku radnju trebalo izraziti jednim pokretom. Počevši od pet jednostavnih pokreta, Pigé nas je ponovo vodio kroz nadograđivanje i istraživanje mogućnosti stvaranja varijacija izvornih pokreta, pritom naglašavajući da uvijek zadržavamo njihovu srž. Jedan od zadataka bio je primijeniti dinamo-ritmove kao primjerice „puževa antena“. Takav specifičan vokabular u korporalnoj mimi proizlazi iz radnje, ujedno sadržava njezin način provedbe te usmjerava na korištenje mašte kako bi se iskazala njezina kvaliteta. Guillaume u video predavanju Who Was Etienne Decroux? objašnjava kako je Decroux mogao dati akciji naziv „iznenadno povlačenje“, ali da naziv „puževa antena“ pobliže u trenutku stvara sliku najkrhkijeg bića na Zemlji“ (vidi ovdje). Time se nadilazi isključivo tehnički pristup pokretu. Zanimljiv uvid bio je promatrati Guillaumeovo usmjeravanje jedne polaznice plesačice: tijekom izvedbe nadograđene sekvence, spretnost tehničke izvedbe postala je prevladavajuća odlika kretanja pri čemu se izgubila srž radnje. Pigé je ukazao na važnost vidljivosti izvora odabrane radnje te kako je svakoj nadogradnji uloga podržavati srž izvornog pokreta. Nakon obogaćene izvorne sekvence, sljedeća etapa nadgradnje bila je pronalaženje mogućnosti stvaranja značenja uspostavom odnosa s drugim izvođačima i rekvizitima, odnosno stvaranja scenskih situacija. Takva metoda postupnog stvaranja značenja izvlačenjem ideja iz akcija, specifičan je pristup kojeg je primjenjivao Etienne Decroux u stvaranju svojih djela, a nazivao ga je „obrnuta metafora“ (franc. a métaphore à l’envers).
Umjetnički laboratorij Making Time Stop pokazao se kao uspješna inicijativa Ivane Peranić, u kojem je petnaest polaznika uz dva predana voditelja, stvorilo angažiranu radnu atmosferu. Sudjelovanje umjetnika iz različitih područja kao što su ples, gluma i korporalna mima, indikator je interesa za interdisciplinarnom suradnjom pod okriljem fizičkog kazališta u kojem su medij tijelo i pokret. U samom smisli riječi, laboratorij je djelovao sa svim svojim sastavnicama, te je heterogenu skupinu izvođača koji dolaze iz različitih umjetničkih domena, pretvorio u skladan ansambl na dva dana. S obzirom na iskazani interes, nadam se da je ovaj umjetnički laboratorij jedan u nizu koji će dodatno potaknuti razvoj suradnje među umjetnicima u području fizičkog i neverbalnog kazališta naše scene.
© Martina Terzić, PLSENA SCENA.hr, 14. listopada 2023.
produkcija Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA
umjetnička direktorica festivala Ivana Peranić
partneri Tranzicijsko-fikcijsko kazalište TRAFIK, Plesna mreža Hrvatske, Tower Center Rijeka
financijska podrška Grad Rijeka, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Zaklada Kultura nova, Primorsko-goranska županija
logistička podrška Savez udruga Molekula i HKD na Sušaku
voditelji umjetnici fizičkog i vizualnog kazališta Guillaume Pigé i Claudia Marciano iz svjetske poznate i priznate kazališne skupine Thetare Re (London, Velika Britanija)
polaznici: u istraživačkom laboratoriju sudjelovali su lokalni i nacionalni umjetnici: Andrea Crnković, Filip Povrženić, Jura Ruža, Kristina Paunovski, Ivana Peranić, Martina Hrlić Rogić, Martina Terzić; te europski umjetnici koji su u Rijeci kao dio rezidencije Dancing Together Again!: Iakob Gogotishvili, Nino Khositashvili (Xosilita), Aleksandra Konieczna, Nyko Piscopo, Giulia Roversi, Claudia Verdat, Justyna Irena Warells, Kamil Wawrzuta
