Plavo, riječ, more i slojevi

Zadarski plesni ansambl: More ko žena miče pločice svojih dragulja, koncept i koreografija Sanja Petrovski

  • Zadarski plesni ansambl: More ko žena miče pločice svojih dragulja, kor. Sanja Petrovski, foto: Aleksandar Bonačić

    Zadarski plesni ansambl izveo je predstavu More ko žena miče pločice svojih dragulja u povijesno značajnom prostoru i glavnom simbolu grada Zadra – Crkvi Sv. Donata. Već dugi niz godina Zadarski plesni ansambl veže svoje stvaralaštvo uz taj sakralni prostor, „kolijevku Mediterana“, kojemu su konceptualno i tehnički bile namijenjene mnoge predstave iz njihova arhiva. Cjelovečernja predstava More ko žena miče pločice svojih dragulja premijerno je izvedena na Međunarodni dan Mediterana, a produkcijski je nastala u suradnji sa Zakladom Anna Lindh, Hrvatskom mrežom za suradnju na Euro-Mediteranu te Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva.
    Zadarski plesni ansambl: More ko žena miče pločice svojih dragulja, kor. Sanja Petrovski, foto: Aleksandar Bonačić
    Visoka predromanička arhitektura Sv. Donata stvara uzvišenu atmosferu, pojačanu toplim žutim svjetlom i hladnim plavim tonovima na zidovima. Međuigra žute i plave omekšava zimski ambijent, a plavi motiv putuje između visokih stupova, proteže se do visoke kupole, povezuje izvedbeni prostor s publikom i kao takav zauzima ulogu temeljnog motiva ove multimedijalne izvedbe. Poetično je neizbježan epitet budući da se uigranom kombinacijom isprepletenih medija svjetla, zvuka, projekcije, pokreta, poezije i prostora sv. Donata činilo da promatramo vizualnu poeziju utkanu u pokret i riječ. Upravo su stihovi Krležine pejzažne pjesme Bonaca u predvečerje, u sugestivnoj i vrlo poetičnoj interpretaciji zadarskog glumca Vinka Radovčića, bili inspiracija za atmosferičnost cijele predstave. Dodatno uprizorenje mora kao temeljnog motiva Mediterana postignuto je projiciranim fotografijama fotografa Aleksandra Bonačića u kombinaciji s dinamičnom projekcijom video uradaka Petra Petrovskog i pozadinskim prizvukom zadarskih Morskih orgulja.
    Zadarski plesni ansambl: More ko žena miče pločice svojih dragulja, kor. Sanja Petrovski, foto: Aleksandar Bonačić
    Na samom se početku sa svjetlom počinju ispreplitati zvonki ženski glasovi koji su, smijući se i pjevušeći, otvorili vrata simbolične igre i naizmjenične akumulacije mediteranskih običaja i slika. Odjeci zvuka plivaju na granici nevine dječje igre i samopouzdane ženske rječitosti što se odražava na karakter odabranog plesnog vokabulara i izvedbenog materijala. Improvizirani zvuk žive flaute u izvedbi uvjerljive i upečatljive Ane Lakić osim što preuzima ulogu pozadinske atmosfere, odmjerenom suptilnošću povezuje ekpresivne i tzv. radne plesne materijale kao odraze mediteranske svakodnevnice. Deset mladih izvođačica izmjenjuje formacije i dijeli se u dvije, tri ili više skupina. Izmjenu prostornih formacija uvjetovala je građevina, a stupovi u ponekim dijelovima zaklanjaju sveukupnu preglednost koreografije. No, s obzirom na site-specific karakter s kojim se blisko susreće ova plesna izvedba i to bi se moglo pripisati konceptu neuhvatljivosti igre. Koreografija se razvija po principu kolaža polazeći iz geometrijski složenih formacija sve do pokretnih slika koje apstrahiraju mediteranske običaje. Vokabular kretanja izmjenjuje se iz ravnih linijskih pokreta prema mekšim i slobodnim tokovima utjelovljujući neiscrpno kretanje morske površine.

    More ko žena miče pločice svojih dragulja slojevit je i dominantno vizualni homage esenciji mediteranskog značaja. Asocijativna igra koja portretira dinamičan duh spomenutog podneblja vješto prikazuje njegovu inherentnu povezanost s umjetničkim izričajem.

    © Nataša Kustura, PLESNA SCENA.hr, 9. veljače 2024.
    Zadarski plesni ansambl: More ko žena miče pločice svojih dragulja, kor. Sanja Petrovski, foto: Aleksandar Bonačić
    More ko žena miče pločice svojih dragulja
    koncept, koreografija Sanja Petrovski
    izvode: Patricia Gospić, Bernarda Klarin, Korina Oltran, Anđela Matulić, Mia Šare, Nina Pavić, Lucija Ristić, Lucija Jurjević, Tara Kokić
    asistenti koreografkinje Patricia Gospić, Korina Oltran, flauta Ana Lakić, stihove Miroslava Krleže recitira Vinko Radovčić, fotografije i fotograf predstave Aleksandar Bonačić, video Petar Petrovski, kostimografija Marija Šarić Ban, oblikovanje tona Tomislav Kraljević Shome, grafičko oblikovanje Korina Oltran, producentica Natali Mahmić

kritike i eseji