Plesna scena.hr

Osmijeh i dobre vibracije

Intervju: Anđela Bugarija i Kristina Lisica, plesne i cirkuske umjetnice

• 
  
  Djevojke iz Bibinja Anđela Bugarija i Kristina Lisica, plesne su i cirkuske umjetnice. Plesno obrazovanje su započele u Zadru (Plesni odjel Glazbene škole Blagoje Bersa, Zadarski plesni ansambl, Škola prirodnog pokreta Marije Ščekić), a onda nastavile na Odsjeku plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Zajedno s Lucijom Mikas 2019. osnivaju umjetničku organizaciju Irida koja svoje sjedište ima u Sv. Filip i Jakovu. Dosad su ostvarile dva zajednička projekta: Kap na dlanu (site-specific predstava na Vranskom jezeru) i Susret sa samim sobom. (osvrt na predstavu možete pročitati ovdje) Istovremeno su obje angažirane u Bečkom cirkusu, što znači da su veliki dio vremena na turnejama.
  
  Što trenutno radite i gdje živite? Angažmani i planovi ?
  
  Naša cirkuska priča krenula je u jesen 2019. kada smo prošle audiciju za Bečki cirkus koji je tada imao turneju u Hrvatskoj. Naše uloge su se mijenjale ovisno o konceptu predstave. U svakom slučaju vezane su za područje plesa: izvođenje i koreografiranje vlastitih i grupnih točki. Život u cirkusu podrazumijeva stalnu promjenu adresa, i to obično na tjednoj bazi, tako da smo stalno u pokretu. To znači puno kilometara u nogama, ali i puno novih iskustava, doživljaja i poznanstva. Cirkus nam je omogućio da vidimo sve krajeve Lijepe naše od Dubrovnika do Istre, preko kontinentalne Hrvatske. Nakon četverogodišnje hrvatske turneje, preselili smo u Sloveniju, a sljedeća destinacija je Grčka. No, velika nam je želja ostati u domeni onoga što nas je i definiralo a to je svakako suvremeni ples. Mjesto u koje se uvijek vratimo kad imamo i najmanju pauzu s cirkusom je Bibinje pokraj Zadra gdje smo i odrasle. Naši trenutni planovi i angažmani vezani su također uz Umjetničku organizaciju Irida i vlastite predstave kojima nastojimo probuditi senzibilitet i interes lokalne zajednice, uzimajući u obzir tematike koje proizlaze iz njenih potreba.
  
  Naš prvi projekt Kap na dlanu koji tematizira važnost najbitnijeg elementa života – vode, rezultirao je site-specific predstavom u špilji Izvor Pećina u mjestu Vrana, te multimedijalnom izložbom koja se sastoji od četiri plesna filma i fotografske izložbe kroz koji su prikazani rezultati istraživanja. Taj trogodišnji projekt putovao je od Sv. Filip i Jakova, Vrane, Zadra, Zagreba, Graza, pa sve do Londona. Ove godine nas očekuju gostovanja u Slavonskom Brodu, Zadru i na lokacijama na kojima je i sve započelo špilja i DKC Kino.
  
  A 2023. smo radile na cjelovečernjoj predstavi suvremenog plesa Susret sa samim sobom koji objedinjuje ples, film, glazbu i fotografiju u jednu cjelinu. Predstavu koju smo zajedno koreografirale (u solo izvedbi Kristine), prati i fotografska izložba Antonia Stipinovića koja prikazuje susret pojedinca sa samim sobom kroz različite cikluse života. Filmske projekcije Matije Lukmana koje prožimaju predstavu svojim elementom eksperimentalnog montiranja zbilje i mašte, govore o preispitivanju i jačanju vlastitih resursa bitnih za očuvanje mentalnog i tjelesnog zdravlja svakog čovjeka. Glazba u angažmanu Predraga Ćosića podržava emotivni karakter izvođačice u datom trenutku te se intenzivira prema electro glazbi i interferira s različitim psihofizičkim stanjima. Veseli nas što nas uskoro očekuje gostovanja i s ovim zajedničkim projektom na kojem smo predano radile.
  
  Koje su poveznice između bavljenja suvremenim plesom i cirkusom?
  
  Suvremeni ples nas je svakako pripremio na snalaženje u različitim situacijama. Dolaskom u cirkus bile smo spremne na intenzivniju pripremu tijela i novi način izvođenja. Tjedno obično imamo po šest izvedbi, a poprilično je izazovno ostati u punoj snazi tijekom cijele godine, a posebno kad se zaredaju svakodnevne izvedbe u ljetnom periodu. Atmosfera u cirkusu je značajno drukčija od atmosfere na predstavama suvremenog plesa. S obzirom na to da istu predstavu gledaju posjetitelji različite dobi od malih beba pa sve do presimpatičnih baka i djedova, stvori se intenzivna atmosfera koja je prožeta glasnim smijehom i aplauzom, sudjelovanjem publike u komičnim točkama i plesom mališana na tribini. Dok je cirkuska predstava strukturirana kao niz akrobatskih, vatrenih, žonglerskih, zračnih i plesnih točki koje se poigravaju s adrenalinom publike, predstave suvremenog plesa nam omogućavaju drugačiju formu izvođenja koja se fokusira na određenu tematiku kroz apstraktnije tijelo i sadržaj. Procesi rada su možda različiti, ali cilj je isti: svojom izvedbom dotaknuti publiku dok uživamo radeći ono što najviše volimo. Ova dva polariteta zasigurno su obogatila naš plesni identitet i iskustva.
  
  Vaš put do Akademije?
  
  Naš put je poprilično sličan. Ne znamo ima li genetika veze s ovim jer su obje obitelji plesno i glazbeno talentirane, i k tome smo i rođakinje. Možda su se zvijezde ovako posložile da se poznajemo cijeli život i radimo ono što najviše volimo. Obje smo od malih nogu pohađale različite satove plesa, okušale se u vođenju treninga, pripremale smo se zajedno za zagrebačku Akademiju, čije smo otvorenje željno iščekivale. Pohađanje Akademije jedan je od značajnijih događaja u našem životu jer smo se mogle u potpunosti prepustiti plesu kroz istraživanje koje nas je dodatno motiviralo. Ples je postao naša svakodnevica. A onda smo zajedno otišle i u cirkus.
  
  Kako ste se snašle na Akademiji?
  
  Činilo nam se nestvarno da napokon možemo posvetiti cijelu sebe plesu. I to kroz trogodišnji period i studij koji nudi toliko mogućnosti i znanja. Imale smo sreću da smo na Akademiji stekle prijatelje na koje se možemo osloniti, i istovremeno kolege s kojima možemo surađivati na plesnim projektima koji nas zanimaju. To je rezultiralo otvaranjem Umjetničkih organizacija Škvadra i Os koje imaju sjedište u Zagrebu, svaka sa svojim kolegama s godine.
  
  Kako male zajednice u kojima živite i radite, kao Bibinje i Sv Filip i Jakov, gledaju i prihvaćaju vaš umjetnički angažman, kako surađujete?
  
  Kako dolazimo iz manje sredine oduvijek smo se morale poprilično truditi da otvorimo vrata po pitanju plesa. Zajednica nas poznaje kao osobe koje su uvijek otvorene za nove izazove i suradnje i to je ono što najviše cijene kod nas. Pozitivna energija, osmijeh i dobre vibracije naša su osnovna načela rada, jer se u ugodnoj atmosferi i najteži problemi uvijek prebrode. Naša osobna misija je stvarati radove koji rezoniraju sa zajednicom. Kako u cirkusu tako i u suvremenom plesu, važno nam je da sadržaj koji stvaramo budi interes, emociju i nudi mogućnost vlastite interpretacije i imaginacije.
  
  I na kraju: nešto osobno?
  
  Kristina: Polaznica sam druge godine Psihoterapije pokretom i plesom u školi Terpsichore u Zagrebu. U budućnosti bih voljela raditi kao terapeut pokretom i plesom, ali sam sigurna da će zračne akrobacije na svili koje izvodim u cirkusu ostati dio moje cjeloživotne prakse. Osjećaj letenja u zraku neiscrpan je izvor adrenalina koji me stalno pokreće. Moja velika želja je razvijati vlastiti plesni izričaj bez obzira da li se radi o cirkusu ili suvremenom plesu.
  
  Anđela: Osim uloge plesačice, trenutno uživam u ulozi majke uz trogodišnju djevojčicu. Mene pokreće i nadahnjuje njezina dječja radost i energija, tako da sam poprilično sigurna da nas očekuje niz uzbudljivih avantura, kako u privatnom tako i u plesnom životu jer su za mene nerazdvojivi. Podne akrobacije koje se isprepleću s plesom, ne događaju se samo na cirkuskoj pozornici nego su za mene i moju djevojčicu dio svakodnevice jer nas povezuje na najljepši način: kroz igru, smijeh i mnoštvo zagrljaja. Iako imam planove koji su dugoročno vezani za praksu suvremenog plesa, imam osjećaj da će cirkus uvijek biti dio mog života jer je više od običnog posla. Tamo smo stekli doživotna prijateljstva i mjesto kojemu se uvijek možemo vratiti, kao i kolegama iz suvremenog plesa s kojima je sve i počelo. Ta neobična priča o cirkusu i suvremenom plesu jednostavno se morala dogoditi jer sam uvijek priželjkivala takvo iskustvo.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 25. svibnja 2024.

Piše:

Sanja
Petrovski