Plesna scena.hr

Duhovi žudnje

7. Queer Zagreb festival: Les inconsolés (Neutješni), koncept Alain Buffard

• Alain Buffard, francuski plesač i koreograf, jedan je od najutjecajnijih i najkontroverznijih predstavnika francuske la non-danse scene. Predstava Les inconsolés ili Neutješni, prema njegovim riječima, njegov je najosobniji, gotovo autobiografski rad, a nastao je prema Goetheovoj pjesmi Vilenjak.
  
  Les inconsolés je uznemirujuća predstava koja otvara tamna područja homoseksualne žudnje. Tri izvođača pod maskama (uz autora, Matthieu Doze i Christophe Ives) pojavljuju se po rubovima scene i ispod zavjesa kao duhovi, kao dijelovi tijela koji munjevito nestaju pred pogledom. Oni su poput Vilenjaka iz pjesme koji mami dječaka dok u očevim rukama jezdi kroz noć, poput tamnih sjećanja kojih se nemoguće osloboditi i koji ostaju neprekidno prisutni u svijesti. U zajedničkim scenama njihova igra kreće od strasti do nasilja, od zabave do zlostavljanja, od uzbuđenja do poniženja, od skrbi do incesta.
  
  Maskama izbrisana lica na trenutke su dječja, potom staračka, a izgledaju izblijedjelo kao u snu. Stvarna se tijela, krhka i bijela, miješaju sa sjenama i projekcijama samih sebe. Tko je stvaran, tko koga dodiruje, tko o komu sanja, a tko koga progoni u ovoj igri nemoguće je dešifrirati. Na kraju svi gube, u potpunom raspadu scene, u suicidu vješanjem, u tihom jecanju i nepomičnom tijelu.
  
  Veliko autorsko umijeće kojom su Les inconsoles napravljeni vidljivo je u korištenju scenografskih i vizualnih elemenata (naročito u igrama projekcija i sjene) koji su integralni dio koreografije. Usto, vrlo posebna atmosfera predstave, zatim predana a opet krajnje krha igra izvođača te precizno odabrani tekstualni predlošci opravdavaju Grand Prix sindikata profesionalne kritike kojim je predstava nagrađena 2005. Les inconsolés u svojim duhovima žudnje ostaju neutješni i tu neutješnost prihvaćaju kao činjenicu, kao formativni element identiteta. Alain Buffard pokazao se autorom profinjene, magične scenske igre, koja s lakoćom ulazi u najskrivenija mjesta žudnje i sjećanja.
  
  © Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 14. svibnja 2009.

Piše:

Iva Nerina
Sibila