Plesna scena.hr

Eksplozija plesačke energije

Gradsko kazalište Sisak: BoNeT, kor. Leo Mujić, Maša Kolar i Zoran Marković

• 
  Kada ljudi s ljubavlju rade svoj posao, i u kriznim i teškim vremenima dešavaju se pozitivni pomaci. Riječ je o Sisku, gradu na lošem glasu zbog rafinerije i željezare, ali u kulturnim krugovima znamenitom po zdravom kazalištu kakvo je radila Daska, a kasnije i po poetskom plesnom teatru Jasminke Petek Krapljan. Upravo iz tih udruženih snaga, Kristalne kocke vedrine Petekove (koja je nedavno proslavila tridesetu obljetnicu rada) i Gradskog kazališta Sisak pod vodstvom Jasmina Novljakovića, nastala je nova, prva profesionalna plesna koprodukcija: večer triju minijatura objedinjenih pod naslovom BoNeT. Ugošćeni su plesni umjetnici Maša Kolar i Zoran Marković, koji su donedavno djelovali u najpoznatijim europskim plesnim kompanijama, da bi se po povratku u domaće krajeve našli u nekom novom nedefiniranom prostoru, odnosno međuprostoru.
  
  Naime, u nas ne postoji takva vrsta ustanove, mainstreamski suvremeni plesni teatar s plesačima vrhunske tehnike koji bi imali primjereno i sistematično uređen program treninga, rada na repertoaru i nastupa, poput Lada. Maša Kolar i Marković, premda barataju klasičnim treningom, nisu baletni plesači za HNK, ali istodobno tjelesnim rječnikom prilično odudaraju od zahtjeva suvremene hrvatske plesne scene koja se mora zadovoljiti brzim i jednostavnijim, odnosno više konceptualnim rješenjima stvaranja i izvedbe; o postprodukciji da i ne govorimo (i po tome je, i bit će do daljnjega dok se nešto bitno ne promijeni, sve bliža performansu).
  
  Plesna večer, premijerno izvedena u prelijepom ambijentu sisačkog Starog grada, 17. i 18. lipnja razvila se iz sjajne minijature (Bonet, po kojoj je i cijela večer dobila ime) autorskog prvijenca umjetničkog i životnog para Kolar-Marković, koju su prvi put izveli u jesen 2008. u Zagrebu na Platformi mladih koreografa. Tek, na sisačkoj je premijeri umjesto ozlijeđenog Markovića plesao Benjamin Duran Zwanziger, pa premda odlično, brzo i precizno odigrano – za one koje pamte prvu izvedbu – djelo je izgubilo niz onih sitnih, duhovitih, glumstvenih, privatnih detalja, teško opisivih, ali opipljivih u doživljaju dvoje u ovoj priči zajedno ostarjelih ljudi, koji reagiraju na svaki trzaj partnerovog tijela mekano, s dubinskim poznavanjem u preuzimanju i uzvraćanju impulsa. No, zato su tu dobru vezu uzajamnog prepoznavanja Maša i Zoran zaigrali, silno brzo, tehnički briljantno i beskrajno precizno u tijeku pokreta i sekvence u drugoj, odnosno programski prvoj plesnoj minijaturi: Do You Still Feed the Animal? Ne želim razmišljati koliko je to boli koštalo ozlijeđenog Zorana, jer se nije ništa primijetilo, no svakako je riječ o vrlo zahtjevnoj koreografiji Lea Mujića, mladog europskog koreografa koji se u Zagrebu nedavno i uspješno autorski predstavio u okviru Baletne večeri HNK-a.
  
  Mujićeva priča kreće iz polumraka (u kojem se On pritajio) i tišine. Ona, privučena komadićem svjetla, ulazi, uvlači se u osvijetljeni prostor i – otkriva. Susret je brz i žestok, u suprotnosti od nježne, ljubavne pjesme Henrya Purcella, i u kvalitetama prenapregnutih tijela koja žele iskoristiti trenutak ukradena vremena, bića koja žive i djeluju u letu, daju i gube, zadovoljavajući se, citiram iz programa, "mini-porcijama ljubavi, vremena, novca, užitka, strasti i strpljenja".
  
  Između ta dva dueta, dvije eksplozije plesačke energije na sceni, smirujući je i zgodan film Colour-lab koji je prema scenariju i u izvedbi Maše Kolar i Zorana Markovića režirao Vladimir Končar. Film je pomaknut i duhovit u praćenju nastranog doktora koji eksperimentira s bojama na pacijentici / oživljenoj lutki (koju je čuvao zaključanu u ormaru). A promjene boja rezultiraju različitim, vrlo zanimljivim asocijacijama, odnosno reakcijama i promjenama u ponašanju pacijentice.
  
  Red je na kraju spomenuti i ukusne i diskretne kostime Petre Dančević te lijepo oblikovano svjetlo Aleksandra Mondecara i zaključiti da se u Sisku dogodila, istina, komorna plesna produkcija, ali na visokoj razini europskih izvedbenih kriterija. Dobrodošli u Sisak!
  
  © Maja Đurinović, KULISA.eu, 23. lipnja 2009.
  
  Do You Still Feed the Animal?
  koreografija: Leo Mujić
  izvode: Maša Kolar i Zoran Marković
  glazba: Henry Purcell
  kostimografkinja: Petra Dančević
  
  Colour–lab
  ideja, scenarij i izvedba: Maša Kolar i Zoran Marković
  režija, kamera, montaža, postprodukcija: Vladimir Končar
  scenografkinja: Petra Dančević
  glazba: The Cinematic Orchestra, Giovanni Solimma, Venetian Snares

  Bonet
  koreografija: Maša Kolar i Zoran Marković
  izvode: Maša Kolar i Zoran Marković (Benjamin Duran Zwanziger)
  glazba: Venetian Snares: Hajnal
  kostimografkinja: Petra Dančević

Piše:

Maja
Đurinović