Jedna od dobitnica ovogodišnje Nagrade Grada Zagreba jest i koreografkinja Tihana Škrinjarić. Izašla iz prve generacije diplomantica Škole za ritmiku i ples Ane Maletić, završila je i Odsjek za glazbu Pedagoške akademije u Zagrebu te se nastavila usavršavati kod Rosalie Chladek u Beču (na Akademie für Musik und darstellende Kunst). Ubrzo se vratila na Školu za ritmiku i ples kao plesni pedagog, a od 1968. preuzela je i umjetničko vodstvo Studija za suvremeni ples i usmjerila ga u novom pravcu: „Mi smo tada u Studiju (i na Školi) plesali ili na klasičnu glazbu, najčešće izvođenu na klaviru ili na suvremenu glazbu u kojoj vrlo često nije bilo uopće ritma. Ja sam pak uvijek voljela ritam, brzinu, snagu u pokretu i kad sam to otkrila u jazz-danceu i u sebi, bila sam presretna.“
Usavršavala se i u Sjedinjenim Državama, a na londonskoj plesnoj školi Dancersize postavila je mjuzikl Match Girls.
Iako je tijekom desetak godina vodstva Studija Tihana Škrinjarić dobila počasnu nagradu za koreografiju Zvuci Istre na međunarodnom koreografskom natjecanju u Kölnu i postavila niz suvremenih plesnih programa, njezin osobni umjetnički izbor i pravo, pionirsko područje djelovanja – po kojem će se s pravom pamtiti – jest mjuzikl, glazbeno-plesni spektakli i prve zabavne televizijske emisije. Upisana je u vrijeme koje se pamti kao zlatno doba kazališta Komedije, kada su jedna za drugom izlazile domaće uspješnice (Jalta, Jalta, Obećanja, O,Kaj, Gubec Beg...) s iznimno atraktivnim plesnim brojevima. Znanjem, stvaralačkim veseljem i profesionalizam tada se uspjela izboriti za visoku razinu zabavnog žanra i obraniti svoj stav. A svojoj prvoj učiteljici, gospođi Ani Maletić, jednostavno je odgovorila: „Znam da ta plesna forma nije cijenjena kao ozbiljni suvremeni ples, ali mene to veseli.“
© Maja Đurinović, KULISA.eu, 20. lipnja 2010.
